Ekologija i more su vječna, jasno povezana tema, a pogotovo danas sa svim ovim prometom i količinom plovila koja plove. Toliko je nelogičnosti koje svi vidimo u takozvanim ekološkim zelenim pogonima i rješenjima. Svi bi voljeli štitili more, ali bi isto tako htjeli brzo stići na punom gasu. Svi bi zeleno, ali se ne bi odrekli kućnog standarda na plovilu. Klima je obavezna, kao i topla voda i sve se to podrazumijeva. Nekome je pak održivo ploviti na struju, nekome na benzin jer ta priča sa strujom ionako kad se zbroji je po nekoj logici tri puta gora od najgoreg dizela.
Istina je da sve što puno košta, što je luksuzno u nautici i nije baš ekološki prihvatljivo. Generator, veliki benzinski motor i dieselski također su luksuz jer ako se plovi brzinom od preko 30 čvorova s potrošnjom od nekoliko litara po milji nismo baš u nekom okviru održivosti. Još je gore sa snažnim električnim motorima na brzim gliserskim trupovima. Pod krinkom zelene plovidbe i ekološke osviještenosti, gdje ta priča nije za prosječnog nautičara i vlasnika brodice kod nas, troše se enormni prirodni resursi da bi se proizvele baterije za te brodice, a samo da bi iza sebe ostavili kao „čisti” trag. Godinama se na raznim instancama pokušava naći rješenja za ublažavanje štetnih utjecaja nautike na more što je pohvalno. Promjene se vide no svaki od tih poteza i zaključaka traži djelovanje i žrtvu. A to današnja ekonomija teško podnosi. Hoće li okrugli stol koji će se održati na sajmu nautike u Genovi pod nazivom ‘Otporan i održiv rast usred globalnih trgovinskih promjena’, koji se bavi strateškom važnošću industrije za regionalna gospodarstva, dati neke odgovore, moći ćete pročitati u sljedećem izdanju BN. Među panelistima će biti i neki zastupnici iz Europskog parlamenta, a među njima i zastupnica Željana Zovko iz Hrvatske što mi je drago.
Na ovim našim prostorima se puno toga čini (pritom mislim na EU) no ima još dosta toga što će trebati promijeniti kako bi bilo bolje. Sve je to blaga kamilica u odnosu na neke zemlje van EU. Ogromna količina otpada i zagađenja koja dolazi iz Afričkih zemalja, i sa Mediterana i sa zapadne obale pa čak i iz Azije, velik su problem. Ako ne vjerujete meni pitajte nekog pomorca. Jadran je srećom prilično zaštićen. Nama problem stvara otpad koji dolazi iz smjera istoka na našu obalu. Prevencijom i djelovanjem na izvor problema količina ovog smeća koje dođe do Dubrovnika i dalje u Jadran se smanjila i poznato mi je da se na tome radi. Vjerujem da će i najnoviji aktualni projekti Misije EU-a za oceane, mora i vode s ukupnim proračunom od 116 milijuna eura za 13 odabranih projekata učiniti dobru stvar i da će dati rezultate.
