Ljeto je i službeno ostalo iza nas, turistička sezona se približava svom kraju no mi koji volimo bablje ljeto kao najbolji dio godine na moru tek sada uživamo onako za pravo. Rujan je posebno ove godine pokazao ono što mnogi znaju, more je još uvijek toplo, dani su ugodni, gužve su manje.
Iza hrvatskog turizma u brojkama je još jedna vrlo dobra sezona. Zar ste sumnjali? Do kraja kolovoza ostvareno je 17,5 milijuna turističkih dolazaka i 90,5 milijuna noćenja, što je jedan posto više nego u istom razdoblju prošle godine. Nautika u toj priči ima svoje posebno mjesto. U prvih osam mjeseci ove godine Hrvatska je zabilježila više od 431 tisuće čarter gostiju i više od 2,7 milijuna njihovih noćenja. Ali kada se malo bolje pogleda slika je malo složenija. Čarter je ove godine bio izložen jačoj konkurenciji Grčke, Turske i drugih mediteranskih destinacija. Predsezona je bila nešto slabija, dok se veća potražnja pomaknula prema kraju srpnja, kolovozu, pa čak i rujnu. Budimo realni gosti se sve teže odlučuju za lijepu, ali skupu Hrvatsku. Nas još uvijek spašava blizina, veliki broj gostiju koji dolazi automobilom i naravno sve ono što svi znamo, ljepota razvedene obale, otoka i sigurnost koju su mnoge turističke destinacija na Mediteranu davno izgubile.
Hrvatska danas ima 216 luka nautičkog turizma, među kojima je 86 marina, te više od 18.000 vezova. To je ozbiljna infrastruktura koja mora pratiti broj plovila, njihovu veličinu, način korištenja i očekivanja gostiju. Država je posljednjih godina u obalnu infrastrukturu, rive, lukobrane i komunalne vezove uložila više od 300 milijuna eura, a najavljen je i nastavak ulaganja. No gdje je granica preko ne bi trebalo prijeći. Jer nije dovoljno samo dodavati vezove. Buduća infrastruktura mora biti spremna i za ono što plovila donose sa sobom. Više plovila znači više otpada, više otpadnih voda, veću potrošnju energije i veći pritisak na obalu i more. O crnim i sivim vodama se puno priča i piše, a nikako da se stvar iz „trebalo bi” prebaci i „mora se”. Otvoreno je pitanje, na koje mislim da svi znamo odgovor, koliko hrvatske luke i marine danas imaju odgovarajuću infrastrukturu za prihvat tih voda i koliko je cijeli sustav spreman za flotu koja je sve brojnija i sve veća. Nadam se da će Hrvatska imati snažan nautički proizvod, razvijenu mrežu marina, jer već sada postoji velik broj stručnjaka i poduzetnika koji su desetljećima ulagali u razvoj sektora. Sve je više svijesti i o potrebi zelene i digitalne tranzicije, energetske učinkovitosti, boljeg upravljanja resursima i kvalitetnijem korištenju prostora. Cilj više ne bi trebao biti jednostavno povećavati broj plovila i gostiju, nego izgraditi sustav u kojem će veća vrijednost nastajati uz manji pritisak na prostor. Odgovor na pitanje trebamo li razvijati hrvatsku nautiku odavno znamo. No mislim da još nismo sigurni kako.
