I pirati napadaju borbenim dronovima, a umjesto brodova otimaju članove posade
BN 248Pogledi su nam se na trenutak sreli, a pirat je onda bacačem naciljao komandni most na kojem su u tom trenutku osim mene bila i dvojica filipinskih časnika. Ispaljena raketa je probila oplatu broda metar ispod komandnog mosta, uletjevši u kabinu upravitelja stroja, gdje je eksplodirala. Detonacija me je odbacila pet metara dalje od mjesta na kojem sam stajao. Imali smo sreće, raketa je na putu prema komandnom mostu dodirnula metalnu ogradu na palubi te promijenila smjer kretanja”, prisjetio se je događaja od prije 11 i pol godina dubrovački kapetan Željko Pulić
Somalijski su pirati od 2008. do 2011. godišnje otimali od 30 do više od 50 trgovačkih brodova, uglavnom tanker i brodova za rasuti teret. Od brodovlasnika bi potom tražili milijune dolara otkupnine za brod i posadu. To je natjeralo međunarodnu zajednicu i udruženja brodara na brzu i odlučnu akciju, odnosno borbu protiv pirata, koji su pomorstvu svojim aktivnostima nanosili ogromnu materijalnu štetu. Mnoge države poslale su svoje ratne brodova u krizna područja, prvenstveno u Adenski zaljev, da štite trgovačke i ostale brodove koji plove tim područjem. Broj napada je ubrzo drastično smanjen u tom dijelu Indijskog oceana, a somalijski pirati su svoje aktivnosti s Roga Afrike, najistočnijeg dijela afričkog kontinenta, preselili na druga mora. Pirati, odnosno organizatori i planeri njihovih pohoda, za koje se tvrdi da uglavnom sjede u raskošnim uredima u velikih azijskim i afričkim gradovima, zadnjih godina više ne otimaju brodove, primjerice tankere, posebice nakon drastičnog pada cijene nafte u jednom dužem razdoblju, već zadnjih godina otimaju članove posada, za koje onda traže otkupninu. Pirati za napade koriste brodove matice, odnosno prethodno otete trgovačke brodove ili velike ribarice s kojih onda kreću u svoje pohode na uglavnom sporijih teretne brodova, koji ne plove brže od 18 čvorova i nemaju visoko nadvođe. Zabilježeno je da pirati u novije vrijeme koriste i borbene dronove, koji su vrlo učinkoviti prilikom napada na komandni most broda. Prema izvješću Međunarodnog pomorskog ureda, (ICC -a) u prvom kvartalu ove godine na svijetu je zabilježeno 37 napada pirata i oružanih pljački brodova, što je za jedan incident manje nego lani u istom razdoblju. Oko 40 % tih napada dogodilo se u vodama Indonezije, Malezije, Singapura i Filipina. Lani je smanjen broj piratskih napada u Gvinejskom zaljevu, koji je posljednjih godina smatran najopasnijim mjestom za plovidbu na svijetu, u kojem su najveći problem nigerijski pirati. Da se u tom zaljevu i dalje živi opasno kad je riječ o piratstvu svjedoči i događaj s kraja minule godine. U oružanom sukobu vojnika s danske fregate s osam nigerijskih pirata, četiri Nigerijca su poginula, a četiri su zarobljena, s tim da je jedan ranjen. I dok su trojica zarobljenih pirata puštena na slobodu, u malom „gumenjaku” s zalihom goriva, vode i hrane, a njihov ranjeni kolega je nakon liječenja odveden u Dansku gdje će mu biti suđeno..
Nesmrtonosnim oružjem protiv pirata
Da nema prijevoza roba morem vjerojatno ne bi bilo ni pirata, a trgovački brodovi su kroz povijest, u vrijeme jedrenjaka, bili naoružani i topovima te osobnim hladnim i vatrenim oružjem. Tako su članovi posade ujedno bili i vojnici, odnosno branitelji. U današnje vrijeme pomorci na trgovačkim i putničkim brodovima nisu ni školovani ni obučavani za rukovanje oružjem i borbu, osim Izraelaca, čije brodove pirati uglavnom naširoko zaobilaze. Mnoge kompanije za plovidbu opasnim vodama na brodove ukrcavaju naoružane zaštitare, koji rade za privatne zaštitarske tvrtke. Riječ je o bivšim pripadnicima specijalnih vojnih postrojbi skupljenih sa svih strana svijeta. Za potreba te novonastale i brzo rastuće zaštitarske industrije na moru uređene su brojne plutajuće oružarnica, usidrene na područjima gdje se brodove štiti od pirata. Riječ je o brodovima preuređenim za čuvanje oružja i opreme, ali i za odmor zaštitara. Mnogi upozoravaju da te oružarnice lako mogu postati meta napada ne samo pirata već i terorističkih skupina, koje bi se tako domogle znatnih količina oružja i opreme. U borbi protiv pirata sve više brodova koristi raznolik arsenal nesmrtonosnog oružja, počev od žilet žice pod električnim naponom koji ne ubija, već samo upozorava, do vodenih topova, pomoću kojih mogu „skidati” pirate dok se penju na brod ili ih se može zaustaviti tako da im se čamac u trenu napuni vodom. Ne treba zaboraviti ni topove na komprimirani zrak. Mnogi brodovi za kružna putovanja „naoružani” su akustičnim uređajima dugog dometa (LRAD), koji mogu emitirati zvuk jačine do 160 decibela, a zna se da 140 dB, jačina zvuka mlaznog motora, uzrokuje jaku bol kod čovjeka. U odvraćanju napada pirata koriste se i laseri te nesmrtonosne šok granate, zatim skliska pjena prolivena po palubi i bokovima broda, koja onemogućava hodanje i penjanje. Polijevanje pirata smrdljivom tekućinom koja uz to i gori također je način da ih se odvrati od nauma da zauzmu brod. Prilikom plovidbe piratskim vodama na ogradu broda stavi se jedan do dva reda zarolane žilet žice, a na vidljivim mjestima postavi se i nekoliko lutaka odjevenih u radnu odjeću te „naoružanih” drvenim replikama pušaka. Dodatak toj obrani obično čini i nekoliko vodenih topova na daljinsko upravljanje.
„Kad opasnost od pirata mine, ‘raskitimo’ palubu, odnosno uklonimo žilet žicu, a sve te protupiratske rekvizite spremimo dok ponovno ne uđemo u opasne vode. Ne bih volio imati na brodu naoružane zaštitare, jer nije lako nekome narediti da puca po piratima i njihovim plovilima. Znam, najprije se ispale hici upozorenja, pa se onda puca u motore tih čamaca, ali ... U slučaju da pirati ipak zauzmu brod, svi članovi posade sklone se u citadelu, posebnu prostoriju u potpalublju, koja se iznutra zatvori i nije ju lako ni pronaći, a kamoli nasilno otvoriti. U citadeli je i satelitski telefon pomoću kojeg se može pozvati pomoć,” ispričao nam je jedan zadarski kapetan.
Sve više napada na usidrene brodove
Osim organiziranih napada pirata na brodove, te otimanja članova posade, sve su brojniji razbojnički napadi na brodove na sidrištima luka – od Azije i Afrike do Srednje i Južne Amerike. Pljačkaši se najčešće popnu na brod po sidrenom lancu, uglavnom naoružani noževima, rijetko vatrenim oružjem, s nastoje odnijeti sve što nije zavareno za palubu, od brodske užadi do kante starog motornog ulja, ostataka brodske boja ili praznih limenih bačvi ... U zemljama u kojima se to događa ljudski život uglavnom vrijedi manje od spomenute prazne limene bačve.
Prva rakete je pogodila malo ispod komandnog mosta, druga kat niže, treća se zabila u kontejner, četvrta je ...
Njemački kontejnerski brod Safmarine Zambezi, dug 211 metara i nosivosti 2.700 TEU - a, plovio je 27. listopada 2010. pored obale Tanzanije, u visini Dar es Salaama, unutar štićenog pojasa od 12 milja. Brodom je zapovijedao dubrovački kapetan Željko Pulić (39), koji je četiri godina ranije kao prvi časnik palube već doživio napad pirata u Brazilu.
Ovaj gospar je ima na umu da pirati u pravilu napadaju brodove koji plove sporije od 18 čvorova te nemaju nadvođe više od šest metara. Međutim, izvješća su govorila da su pirati s uspjehom napali i nekoliko brodove koji su plovili brzinom od 19 čvorova.
Iznenada, u 8,30 sati do broda su s pučine doplovila dva brza čamca s 13 pirata naoružanih kalašnjikovima te dva ručna raketna bacača. Odmah su u eter odaslali obavijest da su ih napali pirati. Ubrzo je počeo pravi pakao za Pulića i njegovu posadu. Pirati su počeli gađati komandni most raketama iz RPG - a, odlučni da preuzmu brod. Nakon 11 i pol godina od tog događaja, kapetan Pulić je u razgovoru za BURZU NAUTIKE po prvi puta detaljno opisao to žestoko raketiranje pirata Safmarine Zambezi. On i posada uspjeli su odbiti taj napad zahvaljujući vještom manevriranju brodom, brzini i hladnoj glavi u kritičnim trenucima.
Pulić: Eksplozija rakete me je odbacila pet metara daleko
„Jedan čamac sa petoricom pirata približio nam se na 30 – tak metara udaljenosti, a drugi čamac s osmoricom pirata pratio nas je po krmi, vozeći u brazdi broda. Pirati u drugom čamcu imali su u dugačke aluminijske ljestve s kukom, jer je njihov zadatak bio da se u povoljnom trenutku popnu na brod. Napadači su tražili da zaustavimo brod, a mi smo kao odgovor na to povećali brzinu na 23 čvora. U tim trenucima s komandnog mosta sam vidio kako jedan pirat polako podiže ručni raketni bacač s raketom. Prethodno je popio vode iz boce, jer prilikom ispaljenja projektila detonacija osuši usta. Pogledi su nam se na trenutak sreli, a onda je pirat nanišanio u komandni most na kojem su u tom trenutku uz mene bila i dvojica filipinskih časnika. Ispaljena raketa probila je oplatu broda metar ispod komandnog mosta, uletjevši u kabinu upravitelja stroja, gdje je eksplodirala. Eksplozija me je odbacila pet metara daleko od mjesta na kojem sam stajao. Imali smo sreće, reketa je na putu prema komandnom mostu dodirnula metalnu ogradu na palubi te promijenila smjer kretanja. U tom trenutku nam je bilo jasno da ti pirati doista misle ozbiljno. Dvojicu šokiranih i od eksplozije ošamućenih Filipinaca poslao sam na sigurno u strojarnicu, a umjesto njih na komandni most je došao drugi časnik palube Damir Šarić iz Lošinja, u kojega sam imao veliko povjerenje. Kad sam vidio da pirat po drugi put nišani komandni most RPG -om, naredio sam da brod lagano skrene 20 stupnjeva u desno, a onda smo Šarić i ja pojurili prema izlaznim vratima s komandnog mosta. Ta druga raketa je pogodila kat niže od prve, eksplodiravši, za promjenu, u kabini prvog časnika stroja. Nakon eksplozije, Šarić i ja odmah smo se vratili na komandni most, pazeći da brzina broda ne padne ispod 18 čvorova. Drugi piratski čamac nas je i dalje pratio po krmi, vrebajući našu eventualnu grešku, odnosno čekajući da nam pri tom skretanju u desno padne brzina, što bi njima omogućilo da brzim manevrom dođu uz desni bok broda te u zavjetrini mirno gađaju naš komandni most. U tim trenucima bilo mi je jasno da nas jedino mogu spasiti vješto manevriranje brodom, brzina i hladna glava. Kad sam vidio da pirat po treći put diže bacač i nišani, Šarić i ja smo se opet morali žurno skloniti na neko sigurnije mjesto.Ta je raketa pogodila kontejner ispred komandnog mosta, eksplodiravši u njemu. I tu nije bio kraj ovog raketiranja ... Ubrzo je prema brodu poletjela i četvrta raketa, koja je pogodila jedan od stupova s antenama iznad komandnog mosta. Na našu sreću, u tim trenucima pojavio se borbeni helikopter, a pirati su i njega pokušali pogoditi raketom iz RPG – a, ali ih je on smirio hicima upozorenja. Pirati su se dali u bijeg, a za njima je krenuo tanzanijski vojni ophodni brod. Ubrzo smo u daljini vidjeli kako se zadimilo na tanzanijskom brodu, pogodili su ga.
I dok smo svi zajedno na Safmarine Zambezziju pokušali shvatiti što nas je to sve snašlo u kratko vrijeme, pritom sretni što smo svi živi i neozlijeđeni, s nevjericom smo gledali kako nam se ponovno približava neko brzo plovilo. Srećom, ovoga puta to nisu bili pirati, već grupa naoružanih zaštitara u ‘gumenjaku’ koja je brzinom od nekih 50 čvorova jurio za piratima koji su nas ‘izbombardirali’. Kasnije sam neslužbeno čuo da je jedan pirat preživio. Raketiranje našeg broda je trajalo 31 minutu, a nama se činilo kao da traje cijelu vječnost,” ispričao je u dahu Pulić, jer takva sjećanja nikada ne blijede. Kao podsjetnik na taj događaj ovaj gospar čuva dio druge rakete ispaljene na Safmarine Zambezzi te geler koji je probio naslon stolice u njegovoj kabini.
....JPG "Piratstvo na moru")
