Hrvatska sloboda

BN 188
| 27.4.2017 | Piše:
Marko Cvitanić


Čim je netko u smiraj socijalizma okrenuo prekidač i upalio svjetlo da bi obasjao naše živote novim sjajem slobode i demokracije, počela je borba za preživljavanje. Hrvatska se pretvorila u malu baru punu gladnih krokodila. Od tada zapravo živimo u koloniji, jer Hrvatska po definiciji upravo i jest kolonija.

Nestale su sve slobode koje su nam do jučer bile tako normalne. Duboko smo podijeljena zemlja na one koji imaju apsolutnu i na one koji imaju relativnu slobodu. Jer danas se sloboda mjeri novcem, stranačkim i rodijačko-mafijaškim vezama. Ako ste u toj skupini za vas zakoni ne važe, a kaznene prijave redom padaju u zastaru brzinom koja je proporcionalna dubini džepa.

U Anićevom Rječniku hrvatskoga jezika uz natuknicu kolonija stoji da je to zemlja bez suvereniteta, u posebno reguliranom odnosu prema zemlji metropoli. Wikipedija pak za kolonijalizam kaže kako je to praksa kojom pojedine države šire svoj suverenitet izvan matičnog teritorija kroz osnivanje kolonija (trgovačkih lanaca, banaka, komunikacija, koncesija) odnosno zavisnih područja čije se domorodačko stanovništvo stavlja pod neposrednu vlast, ili se s njih iseljava". Obratite pozornost na ovo "iseljava". Ako malo analizirate hrvatsku zbilju, shvatit ćete da su banke i komunikacije, i skoro sva robna razmjena u rukama stranaca, i kroz njih nam plasiraju svoje proizvode koji su debelo subvencionirani od matične države, i da većina ekstra profita na kraju završi u rukama stranih vlasnika. Pa i vojska nam najčešće za tuđe interese ratuje po svijetu!

Interesantna je i definicija riječi suverenitet. Po Aniću to je potpuna, apsolutna nezavisnost jedne države ili naroda na vlastitom teritoriju. Koliko je naša vlast potpuna i apsolutna najbolje se vidi pogledom na nepregledne kolone na našim granicama. A kad smo već kod slobode, mislite li da je onih 300.000 blokiranih građana i još onih 800.000 koji žive u siromaštvu slobodno? Dužničko ropstvo je gore od statusa kakvog su imali robovi u antičkom Rimu. Koliko nam slobode ostaje ako nam svakodnevno oduzimaju ono što je oduvijek bilo naše, ili smo mi barem mislili da je to naše, građana Republike Hrvatske?

Nažalost veliki projekti privatizacije već pomalo tonu u zaborav. Sva ona imovina koja je dojučer bila zajednička, sada je postala nečijom, samo zato jer ju je državna i lokalna mafija među sobom razdijelila podobnima, onima koji su se u pravom trenutku našli na pravom mjestu. Naravno, pod uvjetom da su bili u pravoj stranci i dovoljno beskrupulozni da u metežu rata muljažom u kombinaciji s političkom kombinatorikom sebi prigrabe sve što je nekada bilo zajedničko.

I sad nam se opet sprema jedna takva, ako ne i veća prevara koja će pogoditi većinu građana ove zemlje. Radi se o porezu na nekretnine. I ma koliko je agitprop koji gura ovu ideju pokušava kamuflirati kao nužnu zbog uvođenja reda, govoreći kako će oni koji imaju više i plaćati više, pričajući bajke kako takav porez imaju i sve razvijene zemlje svijeta, zapravo se radi o tome da imovina s tog popisa zapravo više neće biti vaša, iako ste za nju platili sve što se od vas tražilo. Sada ćete jednostavnom odlukom države zauvijek plaćati da biste mogli i zadržati to što imate. Ovim porezom vaše će nekretnine biti pod vječnim hipotekarnim kreditom koji nikada nećete moći otplatiti.

Ista je stvar i s koncesijama. Sva atraktivna područja na obali polako, ali sigurno pretvaraju se u zone koje će nositi zlatna jaja za podobne i odabrane poduzetnike. Isto je i s uvalama u kojima ste donedavno mogli slobodno baciti sidro. E sada u barem 100 takvih uvala, a uskoro i u preko 120 nećete to moći bez da nekome platite za to. Naravno zakon kaže da možete, ali najmanje 150 metara daleko od obale. Za sada. Opet je vlast nekome poklonila našu slobodu i prenijela dio suvereniteta. Polako, ali sasvim izvjesno prsten se steže oko svih nas, jer univerzalna logika birokracije teži beskonačnoj kontroli nad ekonomskim resursima, iako sama ni na koji način ne pomaže podizanju nivoa i učinkovitosti, što bi bilo kakvo-takvo opravdanje za posezanjem u tuđe džepove.

...