Grijanje

BN 171
| 7.12.2015 | Piše:
Luka Ružić
| Foto:
Igor Felker


Grijač Eberspächer model Airtronic D2 koji se najčešće ugrađuje na manja plovila, nazivne snage grijanja od 2,2 kW ima potrošnju goriva u rasponu od 0,1 do 0,28 litara po satu, ovisno o položaju termostata, a potrošnja struje mu iznosi od samo 5 W na najnižem stupnju rada, pa do 34 W na najvišem stupnju

Ugradnja sistema grijanja za brodice postaje aktualna čim završi ljetna sezona i kad zazebu ruke, a ploviti se svejedno mora. Većini nautičara dobro je poznat onaj neugodan osjećaj kad je vlaga u zraku povećana iako temperature i nisu tako niske, što je posebno izraženo na moru. Pa kad na to još zapuše i bura, tad je na moru usprkos vedrom nebu i zubatom suncu hladno i neugodno, a topla kabina ili kormilarnica u takvim trenucima vrijedi više od suha zlata.

Plovilo je skupa investicija, a isplati se samo onoliko koliko ga koristimo. Stoga svi razmišljamo o produljenju sezone plovidbe, kako za privatne potrebe tako i u poslovne svrhe. O tome naročito misle čarteraši jer im se produljenjem sezone brže vraća početna investicija. Ništa od toga ne može biti ako nema grijanja. Neki proizvođači plovila nude grijanje u nekom od paketa opreme svojih novih brodica kao opciju, međutim još uvijek najveći interes vlada za naknadnom ugradnjom sistema grijanja, a naročito na one "naše" manje barke, koje želimo koristiti i za odlazak na lignje i tijekom zimskih mjeseci kada ruke zebu.

Uređaji koji se najčešće koriste za grijanje brodica su Eberspächer ili Webasto. Oni kao pogonsko gorivo najčešće koriste dizelsko gorivo, i gotovo uvijek su spojeni na spremnik motora. Osim goriva za rad im je potreban još i izvor električne energije 12 V ili 24 V što znači da trebamo i pouzdan akumulator.

Postoje dva osnovna principa rada takvih grijača, jedni zagrijavaju i ubacuju topli zrak u prostor, a drugi rade po principu klasičnoga centralnog grijanja. Oni zagrijavaju vodu koja cjevovodom cirkulira po brodu i putem izmjenjivača topline odnosno brodskim radijatorima, zagrijavaju prostore na brodu.

Treba napomenuti da su grijala na dizelsko gorivo vrlo sigurna u radu. Uređaji mogu grijati prostore na brodu bez ljudskog nadzora, bez opasnosti od eventualnog požara, naravno pod pretpostavkom da su ugrađeni prema propisima i uz nadzor ovlaštenih i stručnih osoba. Grijači imaju više termičkih zaštita, tako da ne može doći do nekontroliranog gorenja ili pregrijavanja uređaja. Ne treba se bojati da će uređaj potrošiti akumulator jer u njegovom mikroprocesorskom upravljanju postoji zaštita od pada napona koja isključi uređaj prije nego li se napon baterije smanji do te mjere da se kasnije ne može pokrenuti motor. Vrlo su ekonomični u eksploataciji i to prvenstveno zbog izuzetno niske potrošnje goriva i struje.

Grijač Eberspächer model Airtronic D2 koji se najčešće ugrađuje na manja plovila, nazivne snage grijanja od 2,2 kW ima potrošnju goriva u rasponu od 0,1 do 0,28 litara po satu, ovisno o položaju termostata, a potrošnja struje mu iznosi samo 5 W koliko troši kada grije snagom od 850 W na najnižem stupnju rada, pa do 34 W na najvišem stupnju kad grije 2,2 kW. Tu treba napomenuti da grijač prilikom starta, a to je nekih desetak sekundi koliko vremena je uključena svjećica koja automatski pali smjesu goriva i zraka ima nešto povećanu potrošnju struje od 100 W.

Grijači se stalno tehnološki usavršavaju tako da danas većinom koriste keramičke svjećice koje su vrlo kvalitetne, dugotrajne i troše manje struje od ranije korištenih žarnih niti, a rade bez dima i mirisa. Tu treba napomenuti da je Eberspächer kao jedan od proizvođača grijača, ujedno i najveća tvornica za ispušne sustave i katalizatore u automobilskoj industriji na svijetu, stoga to ogromno iskustvo iz automobilske i kamionske branše prenose u razvoj i tehnologiju izrade svojih grijača. Osim toga ova tvornica proizvodi i grijače na benzinski pogon i biodizel, ali za upotrebu na brodicama svakako je mnogo pogodniji pogon na dizelsko gorivo tipa D2 ili Eurodiesel koji je najčešći na brodicama.

Za one koji se odluče na samogradnju ovakvoga sustava grijanja pomoći ćemo im tehničkim opisom i osnovnim uputama kako tehnički korektno obaviti ovaj posao, i to na one manje brodice koje obično imaju od jednog do tri izlaza toplog zraka. Nadamo se da ćemo time ohrabriti mnoge da se odluče na ugradnju grijalica i na svoje barke.

Eberspächer Airtronic D2

Maloprodajna cijena zračnog grijača renomirane tvornice Eberspächer model Airtronic D2 je oko 6.000 Kuna. Na tu cijenu trebalo bi dodati elemente potrebne za razvod toplog zraka po brodu, što može promijeniti ukupnu cijenu individualno za svaki brod i vrstu ugradnje.

Navedeni grijač ima snagu grijanja dostatnu za brodice do 8,5 metara dok se za veće brodice preporučuju jači modeli npr. Airtronic D4 s 4 kW ili D5 od 5 kW, a moguća je i kombinacija instalacije s 2 paralelno ugrađena manja grijača.

Kod brodova većih od 15 metara, a naročito za grijanje više od 4 kabine, salona i toaletnoga prostora, bolje bi bilo ugraditi vodeni tzv. Hydronic grijač koji s izmjenjivačima topline u svakom pojedinom prostoru s termostatskom kontrolom uključivanja ventilatora s više brzina daju mogućnost individualnom podešavanja temperature. Snage grijanja takvih vodenih grijača mogu biti od 5 pa sve do 30 kW, tako da mogu grijati veliki raspon veličina brodova. Zračni grijači imaju 4 stupnja snage i 4 brzine strujanja toplog zraka, kao i automatiku kojom se regulira izlazna temperatura zagrijanoga zraka, ali u tom slučaju nije moguće fino regulirati temperaturu u svakoj prostoriji kao što je to moguće kod vodenih grijača. Zato su vodeni sustavi grijanja komforniji, ali i nešto skuplji i zahtjevniji za ugradnju.

Za ispravan i siguran rad grijala se moraju ugraditi prema preporukama proizvođača odnosno distributera, a koje se dobivaju prilikom kupnje grijala. Trebaju se poduzeti neke radnje da bi instalacija bila što efikasnija npr. samo grijalo se ne smije ugraditi u prostoru u kojem borave ljudi, tako da se on najčešće ugrađuje u motorni prostor i u blizini boka brodice gdje je moguć prilaz radi ugradnje i kasnijeg servisiranja. Prije nego započnete ugradnju pripremite sve potrebno i pažljivo sve isplanirajte. Gdje i kako ćete ugraditi vaš sistem ovisit će o mnogim ograničenjima, kako o dizajnu broda, tako i o tehničkim zahtjevima grijača. Generalno pravilo kaže: prije početka provjerite gdje su smješteni spremnici za gorivo i vodu, akumulatori, hladnjaci, štednjak što može predstavljati glavne smjernice za provlačenje cijevi toploga zraka. A prije same nabavke grijača definirajte namjenu broda, kao i postoje li specijalni zahtjevi za korištenje broda. Provjerite koje su kritične konstrukcijske pozicije odnosno ojačanja trupa kako kroz njih ne biste bušili rupe za ugradnju cijevi. Ako se brod koristi za čarter, treba postaviti sigurnosne naljepnice o postavljenoj opremi za grijanje na brodu.

Pozicioniranje grijača

Grijač mora biti postavljen u suhoj i zaštićenoj prostoriji i u dozvoljenoj poziciji u skladu s tvorničkim preporukama. Idealna mjesta za ugradnju grijača su motorni prostor ili ormarić u kokpitu. Kako smo rekli, on se NIKADA ne smije ugraditi u putničkom prostoru. Najbolja pozicija za ugradnju grijača je takva da priključci za zrak, gorivo i ispuh budu okomiti na grijač.

Kod jedrilica zbog nagiba u plovidbi, pri ugradnji treba osigurati optimalan rad grijača bez eventualnih grešaka. Isto tako treba voditi računa o budućem servisiranju grijača. Tijelo grijača je najbolje ugraditi na poseban limeni nosač s čvrstim osloncem. Treba voditi računa da se ne stavlja na površinu koja je direktno vezana za putnički prostor kako se vibracije do kojih dolazi tijekom rada ne bi prenosile u kabinu.

Ugradnja grijača

Kako u grijaču izgara dizelsko gorivo stvaraju se ispušni plinovi visoke temperature koje na neki način treba odvesti izvan broda. Cijev za odvod ispušnih plinova ne bi smjela biti dulja od 2 metra, a pri njenoj ugradnji uvijek treba obratiti pažnju na sifonski izlaz na oplati broda, kako bi se spriječio prodor mora ili kondenzata u tijelo grijača.

Na izlazu ispušne cijevi treba ugraditi poseban teflonski izolacijski prsten koji plastičnu uplatu brodice štiti od vreloga ispuha. Predviđena je i ugradnja zaštitne vatrootporne termoizolacije koja sprječava da se opečemo. Također treba obratiti pažnju da napajanje goriva bude čim jednostavnije i sa što manjom visinskom razlikom. Ako grijač, odnosno njegova dobavna pumpa goriva tijekom rada povuku zrak, grijač će se ugasiti i treba ga odzračiti prije ponovnog starta. Ako gorivo ni nakon 3 neuspjela pokušaja pokretanja grijača ne dolazi u grijač, on se automatski gasi i mora se resetirati kako bi se ponovno mogao uključiti.

Kroz tijelo grijača cirkulira zrak koji se zagrijava i ubacuje u prostor koji želimo grijati. Svježi zrak koji se zagrijava treba dovoditi izvana, jer se na taj način zimi može boraviti u zatvorenom prostoru bez straha da će se zrak disanjem i boravkom ljudi u prostoru tijekom noći potrošiti. Takva ugradnja traži mogućnost podešavanja rada grijača s unutrašnjim termostatom koji mu omogućuje ispravno funkcioniranje. Ventilator u grijaču usisava svježi vanjski zrak, koji se zagrijava prelazeći preko zagrijanoga izmjenjivača topline, nakon čega se na drugoj strani ubacuje u kabinu pod dovoljnim tlakom koji omogućuje stalnu cirkulaciju. Temperatura zraka na izlaznim otvorima je oko 50 do 60 °C tako da nije potrebna posebna toplinska zaštita.

Razvod toplog zraka treba biti izveden sa što manje krivina i elemenata da bi topli zrak što lakše cirkulirao. Nažalost, na brodu je to rijetko moguće izvesti. Naime ako bi se spriječio protok zraka kroz grijač i u prostorije, izlazna temperatura na grijaču bi se povisila iznad zadane i grijač se automatski gasi. Zato treba paziti da izlazne sapnice za topli zrak nikad ne budu sve zatvorene. Najbolje je da jedan izlaz uvijek bude izveden sa sapnicom koju nije moguće zatvoriti. Kao pomoć za postavljanje cijevi, a da se pritom grijač ne pregrijava, svakom tipu grijača dodijeljen je tzv. faktor topline koji se ne smije prijeći.

Na skici je objašnjeno kako se dolazi do zbroja otpora pojedinog elementa koji ne smije preći faktor pojedinog tipa grijača. Model Airtronic D4 koji ima izlazne cijevi promjera 90 mm s dva ispuha, od kojih je jedan na zatvaranje, na slici prikazuje primarni i sekundarni dio razvoda zraka. Kad se ugrađuju cijevi zraka za grijanje treba voditi računa da imaju minimalni mogući broj koljena odnosno da budu postavljane čim ravnije, bez pregiba.

Podešavanje grijača

Kao što smo već spomenuli, grijači Eberspächer Airtronic imaju automatsku regulaciju rada u četiri stupnja, a kada se postigne temperatura zadana na upravljačkoj jedinici oni se automatski gase, i po potrebi opet samostalno uključuju. Dakle dovoljno je odabrati željenu temperaturu i uključiti uređaj tipkom za uključenje u automatskom načinu rada i to je sve. Osim takve osnovne kontrolne jedinice postoje i komfornije koje imaju programske timere s kojima se mogu odabrati temperaturni režimi i uključenje uređaja u željeno vrijeme i po nekoliko dana unaprijed. Osim toga postoje i dodaci koji omogućuju da se uređajem može upravljati pomoću pametnih telefona, na daljinu, što može biti interesantno ako se želi doći na plovilo koje je već zagrijano.

Pravilnim postavljanjem cijevi za razvod toplog zraka uvelike se djeluje na efikasnost grijanja, tako da najmanji model zračnog grijala Airtronic D2, kapaciteta 2,2 kW, može zadovoljiti potrebe za grijanjem na plovilima do nekih 8,5 metara, odnosno grijanje dvije prostorije s 2 do 3 izlaza. U tim grijalima razvod zraka vrši se fleksibilnim cijevima promjera 60 mm. Veći model Airtronic D4 kapaciteta 4 kW za razvod toplog zraka koristi cijevi promjera 75 do 90 mm.

Veći brodovi i jedrilice preko 15 metara imaju veći broj kabina i prostorija koje želimo grijati stoga postoji problem razvoda toplog zraka zbog velikog promjera fleksibilnih cijevi kao i zbog same duljine cjevovoda i gubitaka u cijevima. Zbog toga je za takva plovila logičan izbor vodeni grijač. On umjesto zraka zagrijava vodu, zapravo mješavinu vode i antifriza koja se fleksibilnim cijevima razvodi po kabinama. Ove cijevi su znatno manjeg promjera, od 16 do 20 mm, a zagrijanu vodu kroz njih tjera zasebna cirkulacijska pumpa. Kako je temperatura tekućine koja se provodi 80°C - 90°C treba obratiti pažnju da cijevi za razvod tople vode budu prilagođene za tu namjenu. Same prostorije griju se izmjenjivačima topline s prirodnom (radijatori) ili prinudnom ventilacijom zraka (fan coileri) koji ujedno mogu imati i zasebne termostate za preciznu regulaciju temperature u svakoj pojedinoj prostoriji. Takvo grijanje vodenim grijačima zapravo je identično sistemu centralnog grijanja za kućanstva s jedinom razlikom da svi elementi rade na 12 ili 24 volta, za razliku od kućnoga grijanja koje radi na 220 V.

Treba istaknuti i to da vodeni grijači imaju mogućnost pripreme tople vode za upotrebu u kuhinji ili kupaonici, pa čak i mogućnost zagrijavanja rashladne tekućine dizelskoga motora. Vodena grijala mogu se kombinirati s najnovijom generacijom klimatizacijskih uređaja koja su efikasnija i jednostavnija za ugradnju od klasičnih sustava kojima se po kabinama razvodi hladni zrak. Uvijek treba imati na umu da grijala, kao uostalom i sva druga mehanička oprema, trebaju redovito servisiranje i eventualnu zamjenu istrošenih dijelova, zato prije sezone grijanja, a to su prve jesenje noći s nižom temperaturom i povećanom vlagom, treba provjeriti rad i sve funkcije uređaja kako bi se u slučaju neispravnosti odmah mogli poduzeti odgovarajući koraci.

...