Birokracija i elektrifikacija

Skinimo embargo s priče o prometalima jer vrijeme je da se priča o automobilima, brodovima, romobilima, vlakovima, a još malo i avionima svede na razumnu mjeru. Želje političara i birokrata svih vrsta, koji najčešće u borbi za vlastite pozicije promoviraju i forsiraju samo jedan dio priče pričaju samo onaj dobar dio. To uključuje što bi morali i trebali, a svemu tome daju zakonske okvire, dok su istovremeno prava tehnološka rješenja još daleko od konačnog rješenja elektrifikacije.

Na Europsku direktivu kojom bi se do 2035. godine zabranila prodaja automobila s unutrašnjim izgaranjem, osim ako nisu neutralna kao što su e-goriva primjerice vodik ima sve više prigovora. Sve je više glasova i to ne smo proizvođača automobila, nego i etabliranih znanstvenika koji doduše stidljivo prognoziraju da rješenje ovog problema samo zabranom nije dobro. Puno je problema na koje nema odgovora, posebno kod električnih automobila, o kojima se ne priča, a kojih postaju svjesni vlasnici takvih vozila nakon par godina korištenja. Što s baterijama nakon 6 ili 8 godina? Osim toga recikliranje litij baterija još uvijek nije riješeno, a novi set baterija košta koliko i novi automobil. Da ne spominjemo koliko je proizvodnja litij baterija ekološki katastrofalan proces, ali to se događa negdje tamo daleko od nas pa se to nas ne tiče. Otkud toliki kilovati za punjenja stotine tisuća automobila, koliko bi ih trebalo biti na cesti. Evidentan je trend pada prodaje električnih automobila jer vlasnici ovakvih automobila, ali i potencijalni kupci postaju svjesni što ih čeka. Osim toga kontradiktorno je i to što se u posljednje vrijeme promovira pokret kojim bi se smanjila kupovina novih potrošnih dobara, raste svijest da sve što kupujemo treba biti kvalitetnije i trajati puno duže, da se može popravljati, a ne naprosto bacati i kupovati novo.

A gdje su u toj cijeloj priči brodovi? Činjenica je da elektromotori imaju skoro 98 postotnu iskoristivost uložene energije, ali ostaje problem baterija, odnosno izvor napajanja. One su u cijeloj priči još uvijek najslabija karika. Tu i tamo se u marinama pojavljuju punionice za električne brodove, ali iskreno rečeno sve je to u početnoj eksperimentalnoj fazi. Ovako, kada bi se zbrojio otisak CO2 koji nastaje proizvodnjom baterija i električne struje kojom se pune te baterije moglo bi to biti  puno gore nego najnoviji motori s unutrašnjim izgaranjem koji zadovoljavaju najnovije norme i direktive. Struja je sigurno budućnost, ali još je puno problema koje treba riješiti prije nego to postane održiva u svim segmentima. 

3.4.2023 | 562 pogleda | Piše:
Krunoslav Mihić

Ova internet stranica koristi kolačiće (tzv. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti. Saznaj više