1. Sajmovi

Tulln Boat Show 2015

Iako je Austrija zemlja bez mora, pomorska tradicija i nautička nostalgija jača je nego u mnogim zemljama koje imaju svoje priobalje. No zato oni imaju jezera i rijeke na kojima kojima plove i na kojima drže svoje brodove i brodice. Naravno mnogo je njihovih brodova i u hrvatskim marinama, jer ipak je im je Jadran najbliže more, a i tradicija još od vremena dok smo bili u jednoj državi dio je neraskidive veze Austrijanaca i ljubavi prema moru. Budući da je tome tako, ne čudi da je i ovogodišnji nautički sajam Tulln Boat Show 2015. održan već 44. puta zaredom i unatoč recesiji i stagnaciji posebno u segmentu male brodogradnje, pokazao se u nikad boljem izdanju

Na ovogodišnjem Tulln Boat Showu izlagalo je 370 izlagača od čega je njih čak tridesetak bilo iz Hrvatske. Svi oni borili su se za naklonost čak 48.000 posjetitelja koji su hodočastili ovom sajmu. Ti podaci jasno govore da nautika još uvijek živi. No treba napomenuti da ovo nije sajam velikih bodova niti superjahti, ovo je sajam plovila primjerenih njihovim jezerima i rijekama, ali i svemu što je vezano za čarter, sportove i rekreaciju na vodi. To je sajam jedrenja, ronjenja, i svih drugih vodenih sportova u jednom. Stoga ne čudi da je od hrvatskih izlagača samo troje njih izlagalo nešto iz vlastite proizvodnje. Svi ostali nudili su usluge ronjenja, čartera, smještaja brodova u marinama ili neke druge oblike turističke ponude. Uzevši u obzir ove činjenice, naprosto je žalosno da je Hrvatska turistička zajednica na tako jakom sajmu imala tek jedan mali i neugledni štand, za razliku od prošle godine kad je to bio jedan od najvećih i najreprezentativnijih izložbenih prostora na sajmu. Zanimljivo je da je broj ljudi iz HTZ-a koji se šlepaju uz takve sajamske priredbe usprkos malom prostoru i slaboj aktivnosti bio isti kao i prošle godine. Fotogalerija

Svi na struju

Kako nam je turistička ponuda naših izlagača dobro poznata okrenimo se brodovima i pogonu, jer izloženi brodovi i brodski pogoni ove su godine bili izrazito ujednačeni. Isključivo elektropogon. Naime prema austrijskim propisima, na njihovim jezerima dozvoljen je pogon isključivo elektromotorima, a maksimalna brzina plovidbe je do 5 kilometara na sat. Ako želite glisirati, jasno samo na elektropogon, morate dobiti posebno odobrenje i naravno dodatno platiti. Korištenje motora s unutrašnjim sagorijevanjem dozvoljeno je samo na rijekama i kanalima koji čine plovni put Dunav-Majna-Rajna. Stoga ne čudi da su skoro svi izloženi brodovi imali ugrađenu neku vrstu elektropogona. Čak je i jedrilica Salona 33, bila u ponudi s elektropogonom. Bilo je brodova projektiranih baš za takvu vrstu pogona, ali i klasičnih glisera poput primjerice Beneteaua Antares 7,80 koji je na krmi imao dva izvanbrodska motora Torqeedo od po 4 kilovata. U utrobi Anteresa skriva se osam olovnih baterija od po 200 Ah koji mu omogućuju da s tim pogonom bez problema plovi brzinom do 5 kilometara na sat. Čak je austrijski uvoznik poznatih Bayliner glisera objesio slabašne elektropogone na zrcala, kako bi i on dobio svoj dio jedinog raspoloživog elektrokolača. Iako moramo reći kako Bayliner s elektromotorom izgleda pomalo nakaradno, očito je da postoji sve veći interes i za takve neobične kombinacije.

Onima koji žele glisirati i skijati na vodi na elektropogon namijenjen je Master Craft NXT20 Electric. To je plovilo od šest metara sa slovenskim Pictronic elektropogonom od 100 kilovata i Li-ion baterijama istog proizvođača kapaciteta 75 kWh, što je dovoljnih za oko 45 minuta glisiranja i skijanja na vodi. Kompletno opremljen gliser košta 180.000 eura. Ukoliko vam je na raspolaganju trofazni priključak za punjenje, moći ćete ga napuniti za 4-5 sati. S običnim monofaznim priključkom punjenje traje 10-12 sati. Koliko sve to skupa ima smisla ocijenite sami. Ali ostaje činjenica da i za takve brodove ima kupaca.

Zanimljivo plovilo „Tender 06" švicarskog škvera Design Boats plijenilo je pažnju neobičnim linijama i vrhunskom izradom. Neobični gliser na krmi ima najjači izvanbrodski motor Torqeedo od čak 60 kW, a kapacitet Li-ion baterija je 25 kWh. Prema podacima proizvođača, maksimalnom brzinom od 25 čvorova s jednim punjenjem akumulatora može ploviti 20 minuta, dok bi se za glisiranje putnom brzinom od oko 18 čvorova, što je još uvijek glisiranje, to vrijeme trebalo produljiti na 1 sat. Zahvaljujući izvanrednom obliku podvodnog dijela trupa, u deplasmanskom načinu plovidbe pri brzini od 8 čvorova, vrijeme plovidbe povećava se na punih 10 sati plovidbe, a doplov na 80 nautičkih milja. Cijena, naravno „prava sitnica" svega 150.000 eura.

Svakako jedan od boljih glisera je Super Air Nautique 210, plovilo od 6,4 metra. Njegov osovinski vod pokreću dva elektromotora od po 50 kW s kojima postiže maksimalnu brzinu od 56 kilometara na sat. Prema podacima proizvođača doplov mu je 130 kilometara, ali (vidi vraga) u desplasmanskom načinu plovidbe. Kod pune brzine domet naglo pada i, kao i kod svih završava nakon nekih pola sata glisiranja. Cijena ovog plovila tek nešto duljeg od 6 metara je 142.000 eura.

Treba naglasiti da i mi konja za tu trku imamo. Tvrtka Navitech iz Novog Vinodolskog i ove je godine izložila svoje plovilo na elektropogon. Radi se o NAVI 550 Cabin, plovilu tvrtke Navitech koje je nastalo na osnovi dobro poznatog Bakana u koji je kasnije ugrađen elektropogon. Znači elektromotor, baterije, punjač i sva potrebna elektronika za upravljanje motorom i punjenje baterija. Cijena tako opremljenog plovila iznosi 17.000 eura što je u usporedbi s konkurencijom vrlo dobra cijena na austrijskom tržištu. Zanimljivo je da Nava 550 Cabin s izvanbrodskom četverotaktnom Yamahom, košta jednako toliko. Maksimalna brzina ovog plovila s elektropogonom je nešto više od 5 čvorova, čime zadovoljava sve austrijske propise za plovidbu po jezerima, tako da će na tom tržištu sigurno imati svoje kupce.

Iako ovo nije veliki sajam poput onog u Düsseldorfu ili Genovi, i na njemu nema velikih plovila, značajan je po tome što ukazuje na nove trendove i tehnološki napredak u elektropropulziji plovila. Uglavnom, kao i kod automobilske industrije, elektropogon postaje više pravilo nego iznimka. Jedini limit je odnos kapaciteta i težine baterija. Na tom području se intenzivno radi, ali napredak je izuzetno spor, a pozitivni rezultati povezani s velikim troškovima razvoja. Sve u svemu vjerojatno se ni u narednim godinama stvari se neće bitno promijeniti.