Ol' na moru, ol’ na kraju, barka mora biti na pravom vezu
BN 243Kad čovjek ima plovilo, nekako mu je potpuno prirodno da mora imati i vez za tu barku ili brod. Međutim, barka nije koza koju će čovjek vezati uz bilo koji grm! I bilo da govorimo o zimskom vezu na suhom, ili u moru, taj vez uvijek mora zadovoljavati određene uvjete, a pravo na siguran vez je poprilično kompleksno pitanje koje se rješava novcem ili nekim drugim stečenim pravima. No i u jednom i u drugom slučaju morate imate i sreće da na željenom mjestu vezova uopće ima, a onda i da vi imate pravo na taj vez
Postoje dvije vrste barki; one koje su poput ptica selica i s dolaskom jeseni putuju na kopno, i one druge, koje poput ptica stanarica cijelu godinu provode u moru. Svaka od ovih vrsta ima svoj način života, svoj stil i svoje probleme. Ono po čemu se ponajviše razlikuju jest briga oko veza, jer najgore vrijeme je upravo zimi. I bez obzira na to isplovljavate li svakodnevno, ili će barka samovati na vezu od jeseni do proljeća, vez mora biti siguran, a barka pripremljena za sve izazove koje zimske bure i juga mogu sručiti na nju.
Barka na kraju
Problem s barkama na kraju jest to da mnogi vlasnici nisu svjesni činjenice da se ta barka ne smije ostaviti gdje god ih je volja. Izvlačite li barku na kraj, da zimuje na suhom, to može biti na području neke marine, ili pak u nekoj od suhih marina. To je najelegantnije rješenje. Barka je na sigurnom, a ako govorimo o suhoj marini onda to dosta često podrazumijeva i pripremu barke za sljedeću sezonu, i prijevoz do veza, i bacanje u more. Vi samo plovite! I plaćate račun za napravljene usluge...
Ako pak barku mislite odvesti u neko dvorište, tada bi to dvorište moralo biti vaše, jer ako svoju barku vozite kod nekog drugog, ili pak u svoje dvorište dovodite tuđe brodove onda bi vas netko mogao optužiti da vodite suhu marinu na crno, a to ne biste željeli...
Barka nikako i nikada ne može ostati tijekom zime na nekom parkiralištu ili bilo kojoj drugoj javnoj površini, jer to je pak komunalni prekršaj. Morate znati i to da se plovilo na prikolici tretira kao vozilo, a to pak znači i da vam prometna policija može napisati kaznu za pogrešno parkiranje, ili da vam služba na parkiralištu može naplaćivati kazne ako se radi o prostoru pod naplatom.
Barka u moru
San svakog nautičara je imati svoj vlastiti vez. Mnogima je važnije imati vez nego barku! A i nije daleko od toga... što će ti barka ako nemaš siguran vez za nju?! Rješenje ima nekoliko. Prvo i najelegantnije, ujedno i najskuplje jest vezati svoj brod u marini. Marine su sigurne, imaju mornare koji svakodnevno dežuraju i paze da se nešto lošega ne dogodi, po potrebi popuste ili pritegnu cime... međutim, sve to i naplate kroz dosta visoku cijenu veza.
Komunalni vez je san snova svakog nautičara. Radi se o vezu koji je obično siguran kao i onaj u marini, ali onu brigu oko barku preuzimate sami, no zato ovaj vez ima tek simboličnu cijenu.
Komercijalni vez u nekoj lučici odnosno nautički vez u lukama otvorenim za javni promet predstavlja nešto između marine i komunalnoga veza. Jest dosta jeftiniji od marine, ali i skuplji od komunalnoga, s time da ni tu ne možete računati na nikakvu pomoć i podršku osoblja, jer osoblja u biti i nema.
I onda imate i sivu zonu zvanu korpomorto... A to je priča za sebe...
Po zakonu, na području pomorskoga dobra apsolutno nikakva trajna naprava ne smije se graditi bez odobrenja nadležne lučke uprave. To znači da se bez njihove suglasnosti ne smije postaviti ni trajni betonski blok koji bi služio za trajni vez. No na terenu stvari izgledaju malo drugačije...
Rupa u vodi
No postoji i jedna rupa u zakonu. Recimo sidriti se možete manje-više gdje god želite. Naravno, ne na onim mjestima na kojima ugrožavate pomorski promet. Bacite li u more umjesto betonskog bloka predimenzionirano sidro s nekog rashodovanog broda, vi tehnički sidrite, i nemate vez, što će reći i da ne morate ishodovati nikakvu dodatnu dozvolu. Naravno tako će biti sve dok nekom od službenika ne dosadi vaša drskost, pa se uhvati u koštac s propisima i obavljanjem svoga posla po pravilima struke. Bit svega jest da se po Pravilniku plaća i boravak na sidrištu.
Po njemu ukoliko neka barka sidri na označenom sidrištu, lučkoj upravi mora platiti pristojbu. Ako sidri na uređenom sidrištu tada je ta pristojba umanjena za 30% cijene veza na kopnu, a ako bacate sami svoje sidro, tada plaćate 50% cijene veza na kraju. A ako sidrite izvan označenog sidrišta... onda ste zašli u sivu zonu. Koliko mi je poznato, sve dok barka ne ometa promet ne može vas se kazniti jer to nije zakonom propisano, ali ne spada baš ni u poštene rabote, i moglo bi se sad tu postaviti mnogo pitanja. Ipak, mnogi se pomame za besplatnim vezom, jer tu ne treba platiti ni onih simboličnih par stotina kuna na godinu, već samo izradu korpomorta, pa takvih slučajeva ima jako puno. Ako kojim slučajem znate nekog stranca koji si je na ovaj način sredio vez, i barka mu vije stranu zastavu, upozorite ga da to što radi predstavlja carinski prekršaj i da bi, u slučaju da naleti na radišnog službenika mogao odgovarati za to.
Budući da je cijena u komunalnom dijelu luke možemo slobodno reći simbolična, onda se i ne radi o nekom izdatku kojega bi trebalo izbjegavati. Naime maksimalna cijena komunalnoga veza je 200 kuna po metru, i to na godinu. U onom komercijalnom, odnosno nautičkom dijelu luke toliko se plaća za dan!
Terminologija
Mnogi od nautičara s nekim od termina susrest će se po prvi put kad dođu u neku lučku upravu. Ako imate sreće tamo će vas dočekati normalna, susretljiva osoba koja će vam objasniti sve što vas zanima. Nažalost, kod nas se u takvim službama dosta često mogu susresti ljudi koji iz nekog razloga vole zbunjivati svoje klijente, i razbacivati se terminima koje su i oni sami netom prije naučili. Zato nije naodmet znati o čemu oni to pričaju. Na kraju krajve, ako nešto tražite, morate makar malo biti upućeni u terminologiju.
Operativni dio luke je dio luke otvorene za javni promet namijenjen za privez plovila u javnom pomorskom prometu, plovila za povremeni prijevoz putnika, teretnih plovila i ostalih plovnih objekata i ribarskih plovila kada obavljaju djelatnost ukrcaja i iskrcaja. U većini naših obalnih mjesta to je riva.
Komunalni dio luke je dio luke otvorene za javni promet namijenjen za stalni vez plovnog objekta čiji vlasnik ima prebivalište na području jedinice lokalne samouprave ili plovni objekt pretežito boravi na tom području i upisan je u upisnik brodova nadležne lučke kapetanije ili očevidnik brodica nadležne lučke kapetanije ili ispostave i za korištenje kojeg se zaključuje ugovor o stalnom vezu s lučkom upravom i na kojem se u pravilu ne obavljaju gospodarske djelatnosti
Nautički dio luke je dio luke namijenjen za privez nautičkih plovila.
Stalni vez je vez na komunalnom dijelu luke. Za korištenje stalnog veza vlasnik plovila zaključuje ugovor s lučkom upravom na minimalno mjesec dana
Dnevni ili tranzitni vez je vez na nautičkom dijelu luke
Zimovanje u luci podrazumijeva neprekinuti boravak plovila u luci izvan nautičke sezone. I za zimski vez sklapa se ugovor s lučkom upravom
Privezište je izdvojeno lučko područje koje je opremljeno za sigurno vezanje plovila
Sidrište luke je dio morskog akvatorija namijenjen za sigurno sidrenje i koji može biti opremljen napravama za vez ili bez naprava.
Kako do komunalnog veza?
Svi manje-više znamo da se za korištenje komumalnoga veza sklapa ugovor s lučkom upravom, ali postavlja se pitanje po kojem kriteriju. I to je nešto što bismo nazvali pitanjem za milijun kuna. Kriteriji za dodjelu stalnoga veza mnogim su nautičarima potpuno nejasni, i na terenu se može susresti mnogo nejasnoća, ali Pravilnik je i po tom pitanju relativno jasan. Barem je bio...
Prednost pri dobivanju prava na sklapanje ugovora o stalnom vezu imaju vlasnici plovila koji imaju prebivalište, odnosno oni čija je firma prijavljena na teritoriju nadležne lučke uprave, odnosno čija je barka upisana u upisnik lokalne lučke kapetanije. I prvi su na redu ribari, pa onda prijevoznici, a onda svi ostali pravni subjekti. Dakle ljudi kojima brod služi kao sredstvo za rad.
Nakon njih su domaći nautičari, odnosno svi oni koji žive na tom području i tu imaju upisanu barku.
Zadnji u redu su tzv. vikendaši, odnosno ljudi koji imaju upisanu barku na području te lučke kapetanije, ali nemaju adresu prebivališta u lokalnoj samoupravi koja je zadužena za dotičnu lučku upravu.
E, sada, i tu može biti određenih odstupanja koja ovise prvenstveno o veličini plovila, pa će netko s manjom barkom često i lakše dobiti vez, jer takvih vezova obično ima nešto više. Svaka lučka uprava ima precizno definiran broj vezova, a čini se da osim ovih maločas spomenutih, ima i svoje neke lokalne kriterije po kojima se kroji lista čekanja unutar svake pojedine kategorije. Ima nekih lučkih uprava, naročito na sjevernom Jadranu, koje daju prednost i za tradicijske drvene barke pa ćete za staru drvenu gajetu dobiti vez prije nego za novu Leidi!
Princip je u biti jednostavan. Svaki zainteresirani nautičar prijavi se u nadležnu lučku upravu, upiše na listu čekanja i čeka da se neki vez oslobodi, i da mu iz Lučke uprave ponude sklapanje ugovora. Oni koji imaju sreće da već imaju vez obično samo produžuju ugovor, sve dok zadovoljavaju uvjete, a nisu rijetki slučajevi i da zadržavaju vez čak i dugo nakon što dođe do promjene bilo adrese prebivališta, ili prenamjene brodice.
Po istom se principu stječe pravo i na stalni vez u privezištima, i na sidrištima.
Postoje i tzv. sportske lučice, a one su po mnogočemu posebna kategorija. Kao i sve stvari, tako su i sportske lučice zamišljene vrlo dobro i plemenito. Koncesija za sportske lučice funkcionira malo drugačije od klasičnih koncesija, i tu financijska dobit nije toliko bitna koliko program, odnosno uloga koju ta određena udruga ima u lokalnoj zajednici. Zato se za koncesiju nad nekom sportskom lučicom ne raspisuje natječaj u kojem se inače licitiraju najviše ponude, već se izdaju na zahtjev, nakon čega država obično izdaje koncesiju i naplaćuje obično tek simboličnu naknadu kako bi ta udruga kroz naplatu veza svojim članovima mogla i dalje djelovati i održavati lučicu.
Za dobivanje veza u takvoj lučici vrijede pravila koja donese to sportsko društvo, odnosno udruga. U većini slučajeva vez se stječe na osnovu nekog bodovanja, a bodovi se pak zarađuju aktivnim sudjelovanjem u radu sportskoga društva. Od članova te udruge, odnosno od korisnika veza udruga obično očekuje nešto zauzvrat, i obično se radi o volonterskom radu.
Ovakve lučice obično odlično funkcioniraju, i sve je u redu dok se netko ne polakomi i odluči početi zarađivati na nečem na čemu se zarađivati ne bi smjelo. Nažalost, nisu rijetki slučajevi da se sportske lučice pojavljuju kao nelojalna konkurencija komercijalnim nautičkim lukama. Srećom, jedan dobar dio sportskih lučica zaista radi u korist svojih članova, i oni ulažu velika sredstva i trud u održavanje i unapređenje tih i takvih lučica, a uz samo malo truda države, i redoviti nadzor i kontrolu poslovanja, svi bi mogli tako funkcionirati.
...
