Klasa Flying Dutchman – Rođenje „Letećeg Holandeza“ « Sport » Burza Nautike » nautički oglasno-informativni portal

Rođenje „Letećeg Holandeza“

Pokusna jedrenja su se održala na jezeru Loosdrecht i na moru ispred Muidena. Sudjelovalo je 17 jedrilica, od kojih su neke bile posebno projektirane za tu prigodu.Ishod je bio jasan i Flying Dutchman je prihvaćen kao nova klasa, no uz ograničenje "samo za jezera", stoga je bio dogovoren još jedan skup pokusnih jedrenja koji bi se održao na otvorenom moru ispred gradića La Baule u Francuskoj.

Krajem četrdesetih godina prošloga stoljeća  IYRU (današnji ISAF) razvio je novu jedrilicu, dvosjed međunarodne klase pod imenom Tornado. Međutim, taj se projekt nije pokazao uspješnim, budući da nije bio mnogo suvremeniji od postojećih prijeratnih klasa. To je Nizozemca Conrada Gulchera iz Royal Loosdrecht Yacht kluba potaklo na razmišljanje o razvijanju nove atraktivne jedrilice, koja bi bila izgrađena primjenom tada najsuvremenijih načina gradnje. Za pomoć se obratio Uusu Van Essenu, inženjeru brodogradnje i premjeraču Nizozemske jedriličarske federacije (DYF). Zajedno su izradili preliminarni projekt, te ga početkom rujna 1951. godine poslali tridesetorici najistaknutijih kormilara u Europi, uz zamolbu da im svoje eventualne primjedbe i sugestije pošalju u roku od dva tjedna. Do kraja rujna dobili su 23 odgovora, s dovoljno novih i jasnih ideja za redizajn.

Nakon razgovora sa Conradom, članovi odbora IYRU-a bili su spremni raspraviti o jedrilici na sastanku u studenom, ali samo ako je prije toga budu vidjeli kako plovi. Znači, jedrilica je morala biti sagrađena za manje od mjesec dana. To je izgledalo kao nemoguć pothvat, ali Conrad je uspio! Sagradio je kalup i trup u tjedana dana i u još jedan tjedan dovršio brod. Opremio ga je Tornadovom snasti i jedrilica je zaplovila tjedan dana prije sastanka IYRU-a.

Tada je odlučeno da se jedrilica i službeno isproba u ljeto 1952. godine u Nizozemskoj. Odatle je nastao naziv Flying Dutchman (leteći Holanđanin). Predložio ga je Sir Peter Scott, tadašnji predsjednik IYRU-a, nakon što se oduševio performansama jedrilice. Pokusna jedrenja su se održala na jezeru Loosdrecht i na moru ispred Muidena. Sudjelovalo je 17 jedrilica, od kojih su neke bile posebno projektirane za tu prigodu.
Ishod je bio jasan i Flying Dutchman je prihvaćen kao nova klasa, no uz ograničenje „samo za jezera", stoga je bio dogovoren još jedan skup pokusnih jedrenja koji bi se održao na otvorenom moru ispred gradića La Baule u Francuskoj. U međuvremenu su maleni flok zamijenili Genovom, te dodali trapez, što je bila velika novost za to vrijeme.
U La Bauleu se u proljeće 1953. ponovo pojavilo nekoliko posebno projektiranih jedrilica, ali je Flying Dutchman pobijedio. Bilo je očito da se Flying Dutchman odnosno FD, kako je u međuvremenu dobio nadimak, izvrsno ponaša i na otvorenom moru, te je ukinuto ograničenje „samo za jezera". Do kraja 60-ih pojavile su se flote na najrazličitijim mjestima svijeta kao npr. u Libanonu, Maroku, Portugalskoj Istočnoj Africi, Argentini, Venecueli, Tajlandu - ne računajući sve jedriličare u Europi, Sjevernoj Americi, Južnoj Africi, Australiji, te Novom Zelandu.

1960. godine FD je debitirano na Olimpijskim igrama u Napulju. Pravila FD-a su u međuvremenu prilagođena faktorima one-design klase, uvedena su ograničenja u obliku trupa i masi jedrilice, obliku kobilice i kormila, te obliku i veličini jedara, dok je sve ostalo ostavljeno slobodnim kako bi se potakao napredak. Razvijale su se nove zamisli, koje su često preuzimale i druge klase, primjerice trapez, sistem za spuštanje spinakera u vreću kroz otvor na pramcu, konstrukcija trupa s dvostrukim dnom, pa čak i primjena egzotičnih materijala u sendvič konstrukciji za gradnju trupa (kevlar, honeycomb, itd.).  Nadalje, novosti poput prozora na jedrima, brojna unapređenja na palubnoj opremi i sistemima za podešavanje jedara, pozicije jarbola i kobilice, pa i uvođenje personaliziranih brojeva na jedrima su se samo nizale.
Klasa FD, najinovativnija klasa svih vremena, i danas prati tehnološki razvoj u svjetskom jedrenju, te su između ostalog 2005. godine uvedeni karbonski jarboli.
Uslijed gubitka olimpijskog statusa nakon Olimpijade 1992., regate olimpijskoga ciklusa više nisu bile dostupne jedriličarima iz FD-a, te se smanjio broj međunarodnih jedriličarskih natjecanja. Ipak, FD je postao idealan izbor za one koji nisu imali olimpijske ambicije, i broj natjecatelja je ostao vrlo visok. Na Svjetskom prvenstvu i danas redovito nastupa i do 90 posada iz dvadesetak zemalja.