Jabuka 2008 – Oko škoja Jabuke… « Sport » Burza Nautike » nautički oglasno-informativni portal

Oko škoja Jabuke…

Dok putujemo iz Rijeke javljaju nam da će start biti između 20 i 22 sata. Pred nama je šesto izdanje regate Jabuka, u organizaciji JK "Tijat" iz Vodica.

Dok putujemo iz Rijeke javljaju nam da će start biti između 20 i 22 sata. Pred nama je šesto  izdanje  regate  Jabuka, u organizaciji  JK „Tijat" iz Vodica.  Dio ekipe je već na brodu. Krenuli su ranije kako bi ga pripremili, pregledali opremu, napravili prijavu itd.  Kao i svake godine, atmosfera u Vodicama, uoči starta, lagano je naelektrizirana. Sve ekipe se više-manje poznaju, ponovni susreti su uvijek srdačni, ali na brzinu, jer levant lagano hladi, treba se spremiti, navući na sebe što više slojeva kojekakvih izolacija, jesti, piti... Za sve to, kad krene regata, više neće biti vremena. Iz regatnog odbora javljaju da je na moru vjetra, 'ajmo reć', taman koliko treba.
Odlučeno je da će start biti točno u  22 sata. Prije početka većine prijašnjih regata bilo je  vremena i za ubit' oko kojih sat ili dva prije starta. Ništa od toga danas! Isplovljavamo oko 21 i 30. Ovoga smo puta na Saloni 42R. Goran Ivanković je na timunu, a u kokpitu je uglavnom ista ekipa, plus ekipa iz Vodica i, još jedna novost - ženski dio posade. Simpatične i vesele, dvije nove članice posade unijele su pravo osvježenje svojim dolaskom na brod. Ma na ovoj regati smo već veterani i uvijek je raspoloženje i kompletan doživljaj čista petica. Dižemo glavno jedro, pa genovu. Pripreme i start u noći  su vrhunski doživljaj! Osluškujem poznatu, karakterističnu mješavinu zvukova jedara, vinčeva, mora ispod broda, vjetra, nerazgovjetnih glasova posada s drugih brodova i reskih isprekidanih glasova s VHF-a.
Snimamo startnu liniju. Svjetla na jarbolima i kuvertama izmiješana su s pozadinskim svjetlima s kopna. Skoro pa bi se reklo - totalna zbrka u kojoj se uopće nije jednostavno snaći. Na regatnom polju je 57 brodova. Ove godine se prijavilo 16 posada iz Slovenije, zatim Italije, Mađarske, Češke i Crne Gore - prava međunarodna regata izrasla iz one prve na kojoj je sudjelovalo tek 16 znatiželjnih posada.

Start. Dižemo spinaker i lovimo kurs prema Komorici, prvoj kontrolnoj točki. Levanta ima oko 15 čvorova i izgleda da okreće na buru. Vala nema puno no naslućuje se da bi vani moglo biti i više vjetra i više vala. U daljini, negdje u smjeru Jabuke lampa. Na brodu tišina, svi su koncentrirani na ono što rade. Brzina varira od 7 do 8,5 čvorova. Prolazimo Komoricu i tu se kursevi potpuno razilaze. Pojalabandamo i odmičemo se od većine ostalih koji se drže više jugoistočno. Kako se odmičemo, vala ima nešto više, a i vjetra također. Okreće ponovno na levant. Instrument pokazuje da ga ima više od  20 čvorova i da lagano pojačava. Nakon nekih dva sata, na momente pržimo i preko 14 čvorova Skoro puni mjesec obasjava zapjenjeno more iza broda. Sve je manje brodova u našoj blizini. Svi su u nekom svom optimalnom kursu. Iza nas sve dalje ostaju svjetla na jarbolima. Nismo sigurni, ali nagađamo da su ispred nas tek tri ili četiri broda. Kormilar ubrzava brod na svakom valu. Nije naročito hladno, no svi su se dodatno osigurali kojim slojem odjeće viška jer čeka nas duga noć. Povremeno nam se kurs približava i križa s kursovima dva-tri broda koji nailaze iz mraka, po boku i tu su, negdje otprilike, u našoj ravnini. Iako je mjesec sada već prilično visoko i na brodu se sve sasvim dobro vidi bez upotrebe čeone svjetiljke, tek ako im se dovoljno približimo, po jedru i konturama broda  naslućujemo koji su. Ostali su sada već prilično daleko u mraku iza nas.
Malo smo se i približili svjetlima na jarbolima dva broda koji su od samog početka ispred nas - Adria Azija i Šime Stipaničev na Boxxu. Bit će da je naprijed neka „rupa" s manje vjetra ili smo u svoja jedra bolje polovili refule.

Nešto poslije jedan sat iza ponoći na obzoru se pojavljuju konture Jabuke. Približavamo se, a njena impozantna, moćna i nepristupačna piramida čarobno privlači pogled. Na 6-7 milja, prema očekivanju, vjetar još pojačava, jedrimo oštrijim kursom sa spinakerom i glisiramo niz valove. Po desnom boku, u mraku, netko ima nešto povoljniji kurs. Prepoznajemo Gringa koji nas prestiže. U srebru mjeseca i mora s lijeve strane naziru se svjetla broda kapetanije. Prolazimo između broda i škoja. Tu su se izmiješali valovi levanta s onima zaostalima od juga i još popunili rebatajicom povratnim valovima od stijena, što se gotovo okomito dižu iz mora. Dižemo flok, spuštamo spinaker. Tamna, tiha, nepristupačna piramida Jabuke upija svjetlost Mjeseca,  zvukove vinčeva, škota, gindaca... Ostavljamo je u pjeni mora po krmi broda. Čeka nas duga orca prema Blitvenici do koje će nas razbuditi svitanje novoga dana, započetog prije nešto više od tri sata.

Na prvome dijelu povratnog kursa je nešto življe na moru. Mimoilazimo se s onima koji tek trebaju okrenuti Jabuku. No, ne zadugo; kursovi se ubrzo sve više razdvajaju i opet smo sami. Vozimo desetak stupnjeva ispod Blitvenice. Mora ima taman toliko da nas drži budnima. Otprilike svakih dvadesetak minuta nas zalije neki veći val. Oči su pune soli, kapci teški, hladnoća polako prodire i kroz posljednji sloj odjeće. Oni rezervni su u kabini i tako bi dobro došli... Čekat ćemo prve zrake Sunca u nadi da će se temperatura podignuti za koji stupanj. Na spoju mora i neba još ništa od toga. Samo nervozna zapjenjena površina u dodiru s mjesečinom prošaranim prugama tamnih oblaka. Kunjamo na bandi još neko vrijeme zbijeni k'o promrzli tići na grani prije svitanja. Navukli smo rukave, nogavice i kapuljače do zadnjeg milimetra u dužinu, kape skoro preko očiju, pa neka zalijeva. I napokon, prva stidljiva traka svjetlosti probila se na istoku i nekako je odmah lakše. Trebalo je još neko vrijeme da se Sunce izvuče iz gustog sloja oblaka, a prve zrake potvrdile su da se od kasnojesenjeg sunca ne može očekivati naročita promjena temperature. Ipak smo malo živnuli. Svako malo netko nešto „izvali", nakon čega se prolomi smijeh. Uz to, netko se na brzinu zaletio u kabinu i dijeli hranu. Brzina broda varira između 6,5 i 8 čvorova. Pramac probija valove, izlijeće iznad njih. Na  momente brod je do pola u zraku... sve u svemu - veselo! Guštamo! Iza nas na popriličnoj udaljenosti vidimo dva nakošena jedra, ispred isto tako. Kormilar Goran je i dalje u punoj koncentraciji.
Ubrzo se na obzoru pojavljuju konture Kornata. Ma tu smo... Prema procjenama, uz ovakav vjetar, u luci smo do 11 h, najkasnije. To je dobro vrijeme.
Desetak milja prije Blitvenice vjetar skreće ponovno na buru. Nismo sigurni na kojoj smo poziciji. Pretpostavljamo da smo treći ili četvrti. Ne znamo gdje je DSK. Njih smo ostavili po krmi negdje u noći prema Jabuci, a što je s njima kasnije bilo, nismo sigurni. Bio je tu još jedan X 41, pa Gringo kojega nije teško prepoznati u mraku zbog velikog natpisa na boku. Bit će da su negdje iza. Tko zna što se sve zbivalo u noći?
Pred Vodicama je vala sve manje, a bure taman. Brzina se vrti oko 6, 6,5 do 7,5 čvorova. Virada za viradom, odlična taktika i već smo pred ulaskom u cilj. Brojimo jarbole iza lukobrana. Tri ili četiri. Ne, ipak samo dva. Jedan od Adria Azije je tamo, a Šime već vraća brod u Tribunj. Ipak smo treći. Ukupno smo treći, a u grupi smo drugi!
Vežemo se, sušimo sebe, opremu, jedra. Preko zida lukobrana pratimo brodove u dolasku. Dolazit će još dugo jer, zadnji je brod okrenuo Jabuku malo poslije 7 sati. Vidimo da ima i pokidanih jedara. Procedura koja slijedi već je uhodana - okupljanje u kafiću preko puta, nekakav, nazovimo ga tako debriefing u očekivanju službenih rezultata, večernje fešte, izmjenjivanje doživljaja, prepričavanja, dodavanja, smijeh, pregovaranja, ogovaranja...
Prolazi limena glazba. Vodičani tri dana žive za regatu, koja je, treba reći, u pravilu odlično organizirana. Ekipe se polako okupljaju, mjesta za stolovima se popunjavaju. Bez greške se prepoznaju oni koji su bili na regati, iako sada većinom u drugoj odjeći, vidi im se na licima.

Još je jedna Jabuka pala. Brzo idu te godine... Prebrzo! Polako se razilazimo, svatko za svojim poslom i opet smo na putu, sada prema Rijeci. Podnošenje svakodnevice bit će barem za neko vrijeme lakše, do sljedeće regate, pa i do sljedeće Jabuke, uvijek svježe, zanimljive, primamljive, napete i toliko željno očekivane.