Intervju: Marko Pereša – Ja to radim drukčije od drugih « Sport » Burza Nautike » nautički oglasno-informativni portal

Ja to radim drukčije od drugih

Nemam cilj da moram, jednostavno znam da želim dati najbolje što mogu. Najbolje jedrim kada sam neopterećen. Ako mi ide, onda se baš koncentriram kako ću što bolje jedriti

Vodili smo razgovor s Puljaninom Markom Perešom, jedriličarom JK Uljanik-plovidba koji je proglašen Jedriličarskom nadom godine od strane Hrvatskog olimpijskog odbora za 2006. godinu. Marko je tu titulu zaradio osvajanjem trećeg mjesta na Svjetskom prvenstvu za prijelaznu klasu Laser 4.7, održanom prošle godine u Francuskoj, te srebrnog odličja na Europskom prvenstvu 2006. koje se  jedrilo u sklopu Svjetskog prvenstva.
Usporedbe radi, jedriti na jedrilici klase Laser je kao da vozite automobilske utrke s tvornički potpuno istim automobilima bez ikakvih preinaka. Nema nekih posebnih trimovanja, nema ni različitih proizvođača jedrilica, svi imaju istu jedrilicu koja je kraj-nje pojednostavljena. Na takvoj jedrilici do izražaja dolazi kormilareva vještina i istreniranost. Jedrilica ima relativno nisku cijenu u usporedbi s drugim jednosjedima što je i glavni razlog njene popularnosti među jedriličarima. Izuzetno je zastupljena u svim zemljama svijeta.
Biti treći na svijetu u jedrenju, mnogima bi zasigurno udarilo u glavu. Marku međutim nije! On je i dalje jednostavan, skroman i redovito trenira; i dalje se ponaša kao da se ništa nije dogodilo.
S Markom smo razgovarali jedno nedjeljno jutro u lučici "Bunarina", bazi J.K. Uljanik-plovidba, jedriličarskog kluba u kome je taj biser niknuo. Zimskim suncem obasjana Bunarina s mnoštvom jedrilica ispred hangara i mnogo mladih jedriličara i jedriličarki bilo je mjesto našeg ugodnog druženja. Ali prije samo da spomenemo nekoliko najvažnijih rezultata iz njegove dosadašnje sportske karijere. U 2002. godini; Marko je bio, brončani na Prvenstvu Hrvatske u klasi Optimist. U 2003. godini nastupa na Svjetskom prvenstvu u Las Palmasu gdje kao član Hrvatske ekipe osvaja ekipno treće mjestu na svijetu, a Hrvatska je prva nacija po uspjehu. Iste godine, kao član ekipe J.K. Uljanik-plovidba na državnom prvenstvu osvaja srebro u klasi Optimist i to  ekipno. Slijedi 2004. gdje Marko sa 14 godina osvaja 4. mjesto na Europskom prvenstvu za klasu Optimist u Švedskoj. U 2005. godini, opet nastupa na Europskom prvenstvu  kao član reprezentacije u Poljskoj. Krajem 2005. prelazi u klasu Laser 4.7. Napokon slijedi 2006. i svjetsko te europsko prvenstvo koje se jedri u Francuskom gradiću Hourtinu.
Marko pobjeđuje u čak 3 od ukupno 11 jedrenih regata, i u konačnici osvaja treće mjestu u svijetu te drugo u Europi. U toj lavovskoj bitki bolji od njega su samo Singapurac Xin Colin Cheng i Rus Šerezkin Viktor.
Biti treći u svijetu nije mala stvar u bilo kojem sportu. Mnogi to nikad ne dožive, neki budu blizu toga, ali tkogod to ostvari u bilo kojem sportu postaje le-genda. Marko je naša mlada legenda.

Marko kada si rođen i kada si počeo jedriti?
- Rođen sam 10. srpnja 1990. u Puli, a jedrenjem sam se počeo baviti s 10 godina. Pohađao sam tog ljeta školu jedrenja, poslije koje sam dobio svoj prvi Optimist.
Prve korake u jedrenju učio me Borko, koji je tada vodio školu jedrenja, a svoju prvu regatu odjedrio sam u Puli u prosincu 2000. godine. To je bila regata "Sveti Nikola". Slijedeću  sam vozio u veljači sljedeće godine u Opatiji.

Koliko si regata odjedrio do sada?
- Nisam baš brojao, ali svake godine odjedrim između 15 i 20 regata. Mislim da iza sebe imam preko 100 odjedrenih regata.

Kada si baš zagrizao za jedrenje i za regate?
- Ubrzo nakon što sam počeo jedriti. Stalno grizem, stalno želim više. Ja mislim da u jedrenju, za razliku od drugih sportova ne dolazi tako brzo do zasićenja. Obično treniramo subotom i nedjeljom, pa se preko tjedna svi već zaželimo jedre-nja, tako da jedva dočekamo vikend. Ja mislim da u drugim sportovima gdje se trenira svakodnevno prije dolazi do zasićenja sportaša nego kod jedrenja. Jedrenje se ne trenira svakodnevno.

Na koliko si regata pobijedio?
- Prvu sam pobijedio u Puli. Sjećam se da je bila kriterijska 1.6 za klasu Optimist, a organizirao ju je J. K. Vega. Ukupno, kad promislim, u Optimistu i u Laseru 4,7 sam pobijedio na negdje između 7 i 10 regata.

Kakvi su ti planovi za budućnost; kako ti vidiš sebe za pet godina?
- O tome baš nisam mnogo razmišljao. Ne radim neke planove toliko unaprijed. Ako sebe gledam za dvije godine, vjerojatno ću tada preći u Laser radial. A dalje, ne znam, ako budem fizički dovoljno jak vjerojatno ću jedriti na Laser standardu.

Kako se osjećaš kada pobjeđuješ?
- Ne razmišljam baš o tome. Nemam cilj da moram, jednostavno znam da želim dati najbolje što mogu... ne volim biti pod pritiskom. Tada ne jedrim dobro. Najbolje jedrim kada sam neopterećen.

Razmišljaš li o prelasku na neku drugu klasu?
- Ne baš...

Kakvi su ti bili startovi u Francuskoj s obzirom da si odnio tri pojedinačne pobjede i s obzirom da si se natjecao s najboljima u svijetu?
- Ja inače imam loš start. Dobro, ovu prvu kada sam pobijedio stvarno sam i prvi startao, ali u drugim regatama nije bilo tako. Startam loše, pa se onda izvlačim prvu orcu. Takav sam oduvijek. Regatu smo vozili na jezeru. Shvatio sam da treba voziti po jednoj strani, a ne biti u sredini regatnog polja. Samo je strana donosila dobar plasman. Ja sam vozio po strani i čekao reful. Kada bih ga dobio, onda bi se prebacio i pokrio grupu. Tako sam stalno vozio. Tu regatu su se vodeći počeli međusobno se nadmudrivati, a ja sam se maknuo iz gužve i samo jedrio. Tako sam i pobijedio tu regatu.
Zadnji dan je bila bonaca i tri- četiri puta smo ponavljali start. Ja sam se maknuo skroz do bove i startao na bovi, za razliku od drugih, i opet vozio po strani. Tada sam dosta riskirao i vozio na osjećaj. I u konačnici to se i isplatilo. To je bila treća pobjeda.

Koji su još jaki timovi bili u Francuskoj?
- Pa evo, Nizozemci su bili nepriko-snoveni prvih dana prvenstva. Onda tu su bili Singapurci koji su vrlo jaki…

Ideš li ove godine opet na Svjetsko prvenstvo za Laser 4.7?
- Da, mislim da ću ići. Regata će biti pred kraj godine u Južnoafričkoj Republici.

Što ti misliš kako će biti?
- A.... ne znam. Ne razmišljam o tome. Ne znam… Volio bih ponoviti prošlogodišnji uspjeh.

O čemu razmišljaš dok jedriš?
- O svačemu. Ako loše jedrim onda razmišljam o sasvim nekim drugim stvarima. Na primjer kako ću igrati igrice na kompjutoru. A ako mi ide, onda se baš koncentriram kako ću što bolje jedriti.

Imaš li u jedrenju neki uzor, nekoga idola?
- Ne, nemam baš nikoga u koga sam se ugledao… Nisam nikada ni imao. Kad sam bio mlađi gledao sam svoju klupsku kolegicu Mateju Petronijević. Ona je odlična. Uostalom, bila je prvakinja Evrope! Može se od nje puno naučiti. Ali za razliku od Mateje ja potpuno drugačije jedrim. Sve nam je drugačije. Ja ne grizem kao ona i ne treniram toliko puno. Ja jednostavno drugačije jedrim od ostalih.

Tko je tvoj trener?
- Trener mi je Miljenko Zuban, a kada treniram s reprezentacijom onda me trenira Marko Zuban. Od njih sam i najviše naučio. Najprije od Miljenka, a sada u Laseru puno učim od Marka .

Kako to da smo mi kao nacija toliko dobri jedriličari?
- Jednostavno... imamo dobre uvjete za jedrenje i imamo mnogo regata u Hrvatskoj. Drugi se ne takmiče toliko kao i mi. Mislim da je svaka, pa i naj-slabija regata bolja od treninga. Regata je prava stvar. Trening mene osobno ne motivira toliko kao regata.
Marko hvala ti za intervju i želimo ti puno uspjeha na sljedećem Svjetskom prvenstvu!