Špar « Ribolov » Burza Nautike » nautički oglasno-informativni portal

Špar

Špar je stanovnik čitavog Jadrana i može se slobodno reći da je najrasprostranjenija riba uz našu obalu. Lovi se mrežama stajačicama i potegačama, ponešto pridnenom povlačnom mrežom - koćom, a od alata sportskog i rekreacijskog ribolova povrazom, sa štapom ili bez njega i tunjom.

Riba našeg djetinjstva, ali i riba današnjice svakog istinskog ribolovca. Tko nije ulovio šparića taj zacijelo u životu nije ulovio morsku ribu. Možda se netko neće složiti s ovom tvrdnjom, ali ju je teško demantirati. Svaki ribolovac počeo je, nema sumnje, bacajući "tunjicu" s obale, loveći špariće, glavoče, kneževe... Nema toga tko je odmah počeo s velikom ribom, niti je kao dijete zaronio s podvodnom puškom u ruci. To je kasnija faza... jednako kao i lov velikih lovrata, zubataca, lubena... Ništa manje nego odmah na najatraktivnije ribe! Svakome tko lovi s obale šparić je, uz kneza, najčešća lovina, bez obzira na to bio on iskusan ribolovac ili početnik. Posebno značenje špar ima na natjecanjima sportskih ribolovaca gdje, onako sitan ponekad ima veliku težinu. Šparić, odnosno špar je ime koje se najčešće susreće, a neki narodni nazivi još su mu baraj, frankul, gobo, kolorep, spar, sparac, šparam.
Oblikom tijela i bojom špar je sličan nekim svojim srodnicima iz obitelji ljuskavki, posebno dok su manji, kao što su šarag, fratar, pa i kantar. Zato je razumljivo zašto u nekim krajevima Italije špara nazivaju mladi šarag. Mala riba, sladokuscima nezanimljiva, a u lovini raznim alatima tako česta. Može se reći i najrasprostranjenija uz našu obalu.
Tijelo špara je ovalno, visoko i bočno stisnuto. Gornji dio tijela i bokovi imaju žućkastu do zelenkastosivu boju s postupnim prijelazom u srebrnastu, dok donji dio prelazi u bijelosrebrnastu. Oko korijena repne peraje ima crnu prstenastu mrlju. Rijetki primjerci imaju slabo izražene tragove nekoliko uspravnih crnkastih prugica. Prosječan primjerak špara dug je 12 centimetara i težak oko 3 dekagrama. Maksimalno naraste do 22 centimetra duljine i 37 dekagrama težine. Volio bih upoznati onoga tko je posljednjih godina takvog ulovio, ili barem vidio... U nekim drugim morima, bogatijima hranom i povoljnijima za rast riba, može narasti čak do 40 centimetara. Tako tvrdi stručna literatura.
Špar je stanovnik čitavog Jadrana. Najčešće ga nalazimo u plićaku, ali zalazi i u veće dubine - čak do 90 metara. Naći ćemo ga praktički svugdje, ali se češće zadržava iznad muljevita dna, u lukama i širem području riječnih ušća. Učestaliji je u sjevernom dijelu Jadrana, posebno uz zapadnu obalu Istre, nego u južnom dijelu našega mora. Slično kao u Jadranu, špar je rasprostranjen na čitavom sredozemlju. U svakoj od sredozemnih zemalja smatraju ga domaćom, lokalnom ribom. Također, nastanjen je uz obale istočnog Atlantika, od Biskajskog zaljeva do juga Afrike.
Špar se lovi mrežama stajačicama i potegačama, ponešto pridnenom povlačnom mrežom - koćom, a od alata sportskog i rekreacijskog ribolova povrazom, sa štapom ili bez njega i tunjom. Lovi se u tijekom cijele godine, u svako doba dana i za svakog vremena. Ipak bolje grize u toplijim mjesecima, ujutro i predvečer, za kišovita vremena s malo vjetra i odmah poslije kiše. Može se loviti s obale i iz brodice. Obično se lovi lakom tunjom, rekli smo - tunjicom. Špar najčešće boravi metar do metar i pol iznad dna i dok udica lagano tone on će se zaletjeti na ješku, pojesti je, a možda progutati i udicu. Takav način lova posebno je efikasan u lukama.
Činjenicu da boravi malo iznad dna treba imati na umu prilikom izrade povraza koji je u stvari klasičan, samo od tanjega najlona i s malim udicama. Špar je mali, lagan i nije previše jak, niti se opire izvlačenju pa je za njegov lov sasvim dovoljan najlon debljine 0,10 - 0,15 mm. Jest, takav je najlon tanak, teško se s njime barata, lako se mrsi. A što tek reći za one koji koriste još tanji najlon - 0,08 mm? Naravno, to je nemoguće bez štapa. Na kraj predveza vežemo olovo teško 20 - 30 g, a iznad njega duže tanke prame s udicama broj 16 - 20. Moramo voditi računa da udice uvijek moraju biti iznad dna, a dovoljno je vezati 2 - 3 udice. Prilikom lova na plićem dnu koristi se tunja s kliznim olovom i dvije udice na kraju.
Ulovljen na udicu špar se ne opire previše izvlačenju. Nije težak i nema opasnosti da će najlon puknuti, a zadovoljstvo ga je izvlačiti jer on praktički pliva s povrazom, pritom se lagano poigravajući, čineći srebrnaste odsjaje, pa stječemo dojam da je znatno veći nego što u stvarnosti jest.
Poput ostalih lučkih stanovnika i špar je prilično lakom, pa se dosta lako lovi - potrebno je samo malo strpljenja i ulov je osiguran. Na ješku se zalijeće dok još pada prema dnu, a prihvatit će i ješku u mirovanju koja treba biti malo podignuta iznad dna. Špar obično živi u većim i velikim skupinama za koje ne možemo govoriti da se radi o plovama budući da njihovo ponašanje nije karakteristično za ponašanje riba u plovi. Oni su u grupi svaki za sebe, nisu poput salpi ili nekih drugih riba gdje vlada savršen red i gdje se svi ponašaju kao po komandi. I kada udice s ješkama padnu među njih otimaju ih jedan drugome iz usta, tako da se u jednom bacanju može izvući po nekoliko riba.
O ješki ne treba previše razmišljati, dobro je sve što nam se nađe pri ruci. Špar je u prehrani raznovrstan, nije izbirljiv pa se tako ponaša i prema ješki. Na udici mogu biti ostaci ribljeg ili mesnog obroka, obično tijesto, tijesto sa sirom ili salamurom, kruh, veliki crv, crvić, račići, dagnja, lignja, sipa, ogrc, priljepak, bumburata, škrge skuše ili plavice, životinjska crijeva. Bolje ješke od ostalih ipak su crv, crvići, kozica i školjke. S tim ili sličnim ješkama moguće ga je uloviti i na parangal, ali to se rijetko događa jer se na parangal obično vezuju veće udice.