Smokva « Ribolov » Burza Nautike » nautički oglasno-informativni portal

Smokva

Smokva se lovi tijekom cijele godine i u svako doba dana. Najbolji se rezultati postižu u toplijim mjesecima, u jutarnjim satima dok je more mirno ili tek uz lagani vjetrić. Sportski ribolovci smokvu love povrazom i tunjom, sa štapom ili bez njega, te parangalom. Pokoji veći primjerak ulovi se podvodnom puškom, iako smokva podvodnim ribolovcima nije previše zanimljiva.

Riba s kojom se malo tko oduševljava. Lovi se, a njen se ulov smatra uobičajenim, ničim posebnim, nadasve ne trofejnim. Mnogima će ponaj-više pažnju privući boje njena tijela, šarenilo, gotovo čitav spektar skladno ukomponiran. Poneki će je baš zbog toga svrstati među ljepše ribe Jadranskog mora. Kod slabije upućenih može doći i do zabune - ista riba, a različite boje. Da, tema je smokva, riba koja se ističe raskošnim šarenilom boja. Na našoj obali i otocima još je nazivaju figa, gladić, hinac, lena, lepa, pika, smokvača, žutica...
Uistinu, smokva blista u svim mogućim bojama. To je njena osnovna karakteristika, s time što postoji značajna razlika između mužjaka i ženke. Boja mužjakova tijela je narančastožuta do smeđezelena sa zelenkastim, modrim i crnim pjegama uzdužno raspoređenim na bokovima. Ženka je jednolično ružičasta s tri-četiri tamne mrlje na zadnjem dijelu leđa. Sam oblik tijela nije tako očaravajući, kao ni kod njenih ostalih srodnika iz obitelji usnača. Tijelo smokve je duguljasto, bočno stisnuto, pomalo zdepasto s izbočenom gubicom i istaknutim, ali lijepo poredanim zubalom. U duljinu naraste najviše do 40 centimetara, a najveća joj je težina do jednog kilograma. Prosječnim primjercima težina se kreće oko 15 dekagrama.
Smokva je stanovnik čitavog jadranskog priobalja. Nalazi se od plićaka do 100 metara dubine, a najčešće se sreće između 15 i 40 metara, tamo gdje je more čisto. Naseljava brakove i strme hridinaste predjele obrasle algama, pa je analogno tome brojnije zastupljena u južnom nego u sjevernom Jadranu. Nije migratorna vrsta. Smokvu ćemo skoro uvijek naći na istome terenu na kojemu boravi i kanjac. Najgušća su joj naselja uz vanjske obale otoka srednje Dalmacije i u dubrovačkom primorju, a posebno oko isturenih otočića viškog arhipelaga. Smokva nije stanovnik samo Jadranskog mora, nego šireg suptropskog pojasa istočnog Atlantika i Mediterana. Naći ćemo je u oceanskim vodama od južnih obala Norveške do Senegala, u vodama oko Azora i Madeire te čitavom Sredozemlju.
Moglo bi se reći da se smokva lovi tijekom cijele godine i u svako doba dana dana. Ipak, najbolji se rezultati postižu u toplijim mjesecima, u jutarnjim satima dok je more mirno ili tek uz lagani vjetrić. Od alata gospodarskog ribolova lovi se mrežama stajačicama, vršom i parangalom. Sportski ribolovci smokvu love povrazom i tunjom, sa štapom ili bez njega, te parangalom. Pokoji veći primjerak ulovi se podvodnom puškom, iako smokva podvodnim ribolovcima nije previše zanimljiva. Moglo bi se reći da je ona riba za početnike. Od sportsko-ribolovnih alata, povraz je najefikasniji, za razliku od parangala kojim se rijetko lovi.
Za lov smokve ne treba izrađivati posebni povraz, tim više što nema sportskog ribolovca koji će ciljano poći loviti tu ribu. Ona će se uloviti na povraz što je namijenjen kanjcima, upravo onaj kojeg u nas ponegdje nazivaju kanjevača ili kanavaca. To je u stvari temeljni udičarski alat i većina sportskih ribolovaca ga koristi za lov mnogih vrsta riba. Rijetki su zanesenjaci, ako uopće takvih ima, koji će izrađivati poseban pribor za svaku riblju vrstu. Kad se pođe u lov, na primjer, na arbune, ulovit će se i kojeg od njegovih srodnika, kao što su fratar, pic ili šarag, a ulovit će se i ribe drugih sorti, kanjac, pirka ili smokva, škrpina ili škrpoč. Isto vrijedi i kad pođemo loviti kanjca, a kako njih možemo tražiti na različitim terenima i lovina će u pravilu biti raznovrsna. Rijetko se događa da se netko iz ribolova povrazom, ili bilo kojim drugim alatom, vratio samo s jednom vrstom lovine.
Ipak recimo kako napraviti povraz za kanjce kojim ćemo loviti i smokve, ili obrnuto. Izrada nije komplicirana. Za osnovni najlon dovoljna je debljina 0,30 - 0,35 milimetara. Na njegov kraj vezuje se vrtuljak, a potom dolazi predvez od nešto tanjeg najlona - za 0,10 mm tanji, dug do 2 metra. Na kraju se vezuje olovo teško najmanje 5 dekagrama, a može biti i 2 - 3 puta teže, zavisno o dubini i struji mora na mjestu ribolova. Povraz ima 3 (tri) udice, to znamo - zakonski propisi ne dopuštaju više. Veličina udica je 12 - 15, one se vezuju na prame duge do 15 centimetara. Prame mogu biti još 0,05 mm tanje, a razmak među njima iznosi 20 - 25 cm, s time da je prva prama udaljena od olova tridesetak centimetara. Smokve je preporučljivo loviti iz brodice, jer ih treba tražiti na nešto većim dubinama, tako da se prilikom lova s obale može uloviti samo slučajno.
Izbor ješke za lov smokve dosta je širok, mogu se koristiti veliki crv, razni račići, srdela, pa i ostale ribe koje inače koristimo za ješku. Može se reći da smokva zagriza relativno lako, a kad je na udici s njom više nema problema, lako se izvlači bez ikakva opiranja.
Prilikom lova tunjom po bonaci smokvu treba tražiti malo iznad dna, a kad je more valovito udica se spušta na dno.