Ribarstvo pred vratima Europe « Ribolov » Burza Nautike » nautički oglasno-informativni portal

Ribarstvo pred vratima Europe

Europski pregovori o ribarstvu bit će dugi i teški, procjenjuju analitičari. Teško je to objasniti, jer ribarstvo ni u nas, ni u zemljama EU nije dominantna gospodarska djelatnost. Ribarska djelatnost obavlja se, međutim, na terenu od izvanrednog značaja, pa je ono nezaobilazno u opstojnosti i razvoju otočnih i obalnih zajednica.

Krajem proteklog mjeseca otvorena je još jedna stranica u pristupnim pregovorima Hrvatske i Europske unije. U Bruxellesu je održan tzv. "screening" za poglavlje "Ribarstvo", prva faza priprema za prave pristupne pregovore. Ona sadrži analitički pregled europskih pravnih stečevina u kojemu se s njima upoznaju države kandidatkinje. Na temelju te prve faze - "screeninga" utvrđuje se kad je moguće započeti pristupne pregovore o konkretnom poglavlju. Prilikom prvog susreta u Bruxellesu predstavnici Europske komisije predstavili su brojnom hrvatskom izaslanstvu pravne stečevine Europske unije koje se odnose na ribarstvo. Na tom sastanku teme su bile opći pregled Zajedničke ribarske politike, upravljanje resursima i flotom, inspekcija i kontrola, strukturni fondovi, tržište, državne potpore i međunarodni sporazumi.
Nastavak ribarskih pregovora uslijedit će krajem ovog mjeseca, 29. ožujka, drugom fazom nazvanom bilateralni "screening". Na njemu će govoriti hrvatski predstavnici koji će izložiti do sada ostvarenu razinu usklađenosti naših propisa s europskim pravnim stečevinama u tom poglavlju. Taj dio trebao bi biti zanimljiviji od uvodnog, jer će predstavnici naših ribarskih vlasti, te ribarske struke i znanosti, morati odgovarati na mnoga pitanja članova Europske komisije. Hrvatsko ribarsko izaslanstvo temeljito se pripremilo za pregovore s Europom, a u tome je koristilo i usluge dvojice iskusnih inozemnih savjetnika.
Mnogi hrvatski ribari pribojavaju se pregovora i samog ulaska u EU. Smatraju da će time mnogo više izgubiti nego dobiti, te da će naš ulazak u veliku europsku obitelj, kad je ribarstvo i pitanju, ponajviše koristiti našim prekomorskim susjedima s kojima dijelimo Jadransko more i njegova bogatstva. Istodobno, iz ribarskih se krugova čuju i drugačija razmišljanja. Ima onih koji priželjkuju što brži ulazak u EU, jer će im to donijeti europske ribarske propise koji su u ovom trenutku, prema njihovu mišljenju, liberalniji od naših.
Ribarski europski pregovori bit će dugi i teški, procjenjuju analitičari. Teško je to objasniti, jer ribarstvo ni u nas, ni u zemljama EU nije dominantna gospodarska djelatnost. Hrvatsko ri-barstvo nema značajan doprinos u bruto društvenom proizvodu, njegova ukupna vrijednost iznosi oko 200 milijuna dolara, što je svega oko 10 posto proizvodnje agrokompleksa, a na izvoz otpada nešto manje od 120 milijuna. Ribarska djelatnost obavlja se, međutim, na terenu od izvanrednog značenja, pa je ono nezaobilazno za opstojnost i razvoj otočnih i obalnih zajednica.
Ribarstvo je jako važno, ono psihološki znači puno jer u krizama se uvijek vraćamo moru. I Domovinski rat je rezultirao eskalacijom povlastica i ribarskih dozvola za osobne potrebe, pa i danas imamo ne malih problema da to svedemo na podnošljivu mjeru. Kad govorimo o tome ne govorimo samo o gospodarskom, ekonomskom dijelu ribarstva, nego njegovu socijalnom i tradicijskom značenju. Ribarstvo na ovim prostorima predstavlja način življenja, za razliku od mnogih drugih zemalja gdje je ono dobro uhodan biznis.
Struktura naše flote je takva da oko 82 posto plovila spada u kategoriju brodica, manjih od 12 metara. To su plovila za kanalska i obalna područja. Hrvatskom ribarstvu u budućnosti predstoji postupno pomicanje ribolovnog napora prema van kako bi se stvorio prostor i za druge aktivnosti, ističe prof. dr. Ivan Katavić, pomoćnik ministra i ravnatelj Uprave ribarstva, voditelj hrvatskog izaslanstva na pregovorima o ribarstvu.
Ribarstvo je značajna djelatnost u nas, još značajnija u Italiji. Tamoš-njim jadranskim ribarima njihove teritorijalne vode davno su postale tijesne. Nije im dovoljna ni njihova polovica Jadrana, pa im je svojedobno zasmetalo naše proglašenje zaštićenog ekološko ribolovnog pojasa. I morali smo, privremeno, od njega odustati, dopustiti Talijanima da i dalje ribare u većem dijelu Jadranskog mora, sve do naših teritorijalnih voda u koje se nerijetko zalijeću. I zato će pregovori biti teški i mukotrpni.
Jadran je malo more, malo u odnosu na Sredozemno čiji je sastavni dio, još manje u odnosu na Atlantski ocean koji zapljuskuje obale mnogih članica EU, pa im on služi kao polazište u projekcijama zajedničke ribarske politike. Ulaskom u Europu i mi ćemo je morati prihvatiti, ali bi se naši pregovarači morali izboriti za poštivanje naših lokalnih, odnosno jadranskih specifičnosti.
- Jadran je zatvoreno more, ekološki izvanredno osjetljivo, ono zaslužuje poseban status u segmentu zaštite. Proglašenjem ekološko ribolovnog pojasa Hrvatska je za to stekla pretpostavke. Talijansko proglašenje ekološkog pojasa zato treba promatrati kroz model zajedničke skrbi i odgo-vornog pristupa zaštiti Jadrana. Ako ekološka zaštita ne bude na visini, tada neće biti ni biološkog života, niti ribarske politike, zaključuje Ivan Katavić.
Sada nije tako. Pod pritiskom međunarodne javnosti Hrvatski sabor na određeni je način povukao odluku o zaštićenom ekološko ribolovnom pojasu, odnosno iz njega su izuzete zemlje EU. Za njih kao da ga nema! U tom dijelu Jadrana, na koji je Hrvatska proširila jurisdikciju temeljem međunarodnih propisa, radi se na način kako se radilo i prije. To znači da za naše ribare važe jedni, restriktivniji propisi, a za talijanske drugi, liberalniji. I to je ono što naše ribare najviše smeta. U jednom, i to malom moru, a formalno pravno na našem teritoriju, važe različiti propisi! Službeno, Italija je u našem ekološko ribolovnom pojasu pod jurisdikcijom EU. Međutim, davno su oni našli načina kako zaobići europske propise, pa ako to čine u svom moru još im je lakše izigrati ih u vodama izvan EU, u kojima važe hrvatski zakoni.
Naši ribari stalno upozoravaju na pretjeranu eksploataciju otvorenih voda Jadrana, na nekontrolirani izlov, pa čak i krivolov. Svjesne su toga i naše ribarske vlasti, ali su u sadašnjem trenutku nemoćne promijeniti bilo što. Monitoring što su ga naši znanstvenici pokrenuli prije nekoliko godina, a koji se i dalje provodi, ukazuje na posvemašnju devastaciju biozaliha, osobito pridnenih. Idući od naše obale prema otvorenom moru, do crte razgraničenja pridnena naselja sve su siromašnija. Na talijanskoj strani, to se dobro zna, stanje je još poraznije, a najkritičnije je upravo u njihovu teritorijalnom moru i priobalnom pojasu. Naši predstavnici na nekoliko su sastanaka upozoravali Europsku komisiju na taj problem. Takav ribolov nije održiv, posebno ne dugoročno. Hrvatska je vitalno zainteresirana da prestane takva praksa i u mnogim međunarodnim raspravama to nastoji nametnuti kao najviši prioritet, da se uspostavi nadzor i kontrola. Hrvatska ne govori o zajedničkom upravljanju Jadranom, nego o zajedničkim mjerama gospodarenja, a svatko će uprav-ljati sa svojim resursima na onaj način na koji misli da će najlakše zadovoljiti svoje gospodarske, društvene i socijalne interese, ističu predstavnici hrvatskih ribarskih vlasti.