Totan « Ribolov » Burza Nautike » nautički oglasno-informativni portal

Totan

Sezona lova totana traje cijele godine, a bogatiji ulovi se ostvaruju tijekom zime i proljeća. Najviše se lovi pridnenom povlačnom mrežom - koćom. Znatno manje lovi se mrežama plivaricama. Alatima sportskog ribolova totan se ne lovi. Ipak, sportskim i rekreacijskim ribolovcima totan je zanimljiv i važan. Oni ga koriste za ješku

Hladni zimski mjeseci nisu baš pravo vrijeme za ribolov. Nisu za one koji ne moraju ribariti, kojima to nije posao. Ribari profesionalci koji žive od ribolova ne mogu birati kad će isploviti. Oni su na moru čim vrijeme barem malo dopusti. Ali, i takvima se krajem prošle godine dogodilo da su mjesec dana morali provesti na vezu. Bura i jugo su se izmjenjivali danima, pa su ribari na prste jedne ruke mogli izbrojiti radne dane. Oni koji love iz hobija i zadovoljstva pokušavali su uloviti koju lignju, jer zadnji mjeseci u godini su pravo vrijeme za njihov lov. Pokušavali su, nešto sitno i ulovili, ali će bogatije ulovi čekati neka bolja vremena. Upravo onda kad se trebalo najbolje loviti vrijeme nije dozvoljavalo odlazak na more. Čekali su... ali uzalud.

Lignje su dobro prošle, a oni koji su ih poželjeli na pijatu mogli su se zadovoljiti rezervnom ponudom s naših ribarnica. Mogli su kupovati smrznute lignje uvezene tko zna s kojeg mora, a mogli su posegnuti i za totanima. Minule jeseni oni su bili dobro zastupljeni u koćarskim ulovima, što južnije na Jadranu to bolje.

Totan! Kolike je zbunio, pa i prevario. Koliko su ga puta kupovali, jeli i plaćali misleći, pa i vjerujući da se radi o lignji. Obično se to događalo slabijim poznavateljima morskog svijeta, ali ne samo njima... Nemalo je slučajeva da su nasjeli i oni koji sebe smatraju znalcima, koji su uvjereni da se njima ne može podvaliti. Sličnost je velika, ali su i razlike dobro uočljive. Uostalom, radi se o prvim rođacima!

Totan ili lignjun, to su mu u nas najčešći nazivi. A, moramo reći da našim morem pliva više vrsta lignjuna. Najpoznatiji su među njima, i komercijalno najznačajniji, lignjun mali i lignjun veliki. Većina nas to vjerojatno ne zna. Sve nam je lignjun, odnosno totan. Prema Nevenu Miličiću, cijenjenom autoru knjige "Glavonošci", jedine takve u nas, lignjun mali ima samo tri narodna naziva - totan, lignjun i kratkoperajna lignja. Nasuprot njemu veliki lignjun ih ima više od 40, što jasno govori da je među ribarskim pukom znatno poznatiji, a to znači i češći gost u mrežama. Češći njegovi nazivi su lig-njun, totanj, tutan, uligan, divlji liganj, divlja ligna, žuka ligna, tabakin...

Oba lignjuna, odnosno totana imaju vitko i izduženo tijelo s trokutastim perajama na kraju. Slično je lignji, ali ipak različito od njena. Tijelo lignje ima gotovo idealnu hidrodinamičnu liniju, dok je totan gotovo jednolično valjkast, i tek se pri kraju počinje sužavati, u onom dijelu gdje su mu peraje. Na perajama je najveća i najuočljivija razlika između totana i lignje. U jednih i drugih one su trokutaste položene sa strane, s time što kod lignje one počinju od sredine i protežu se do kraja tijela. Totanove peraje su kratke, više podsjećaju na nekakva krila nego na skladno oblikovane peraje poput onih u lignje. Obje vrste na prednjem dijelu tijela imaju dva duža i osam kraćih krakova, a znalci će i na njima uočiti razlike. Poput lignje, i totan ima prozirnu rožnatu ljušturu što se proteže ispod leđa, a za razliku od lignjine, ona je tanka i izdužena.

Bojom tijela su također slični. U totana je boja promjenjiva, najčešće rumenosmeđa sa svjetlijim i tamnijim ljubičastocrvenim pjegama.

Manji totan, kojeg nazivaju lignjun mali, naraste maksimalno 27, dok su prosječni primjerci dugi petnaestak centimetara. Onaj drugi, opet totan, odnosno lignjun veliki, maksimalno naraste do 1,60 metara i desetak kilograma, a prosječna težina mu se kreće oko tridesetak dekagrama.

Totan je stanovnik čitavog Jadrana, bez obzira na dubinu i vrstu dna, iako se najčešće zadržava pri dnu. Plove totana ponekad je moguće vidjeti pri samoj površini, ali se spuštaju i u veliku dubinu, ispod 300 metara. Sudeći po ulovu, može se zaključiti da je gušće naseljen u južnom Jadranu. Posebno se to odnosi na onog većeg, koji je s povećanjem dubine sve veći i u većim količinama. Na sjevernom Jadranu je rjeđi, a najviše ga ima na otvorenom moru.

Sezona lova totana traje cijele godine, a bogatiji ulovi ostvaruju se tijekom zime i proljeća. Najviše se lovi pridnenom povlačnom mrežom - koćom. Znatno manje lovi se mrežama plivaricama, u čijem se okruženju nađe dok juri za hranom - sitnom plavom ribom. Ponešto, ali malo, može se uloviti obalnim mrežama potegačama, migavicama.

Totan se ne lovi alatima sportskog ribolova. Ipak, sportskim i rekreacijskim ribolovcima totan je zanimljiv i važan. Oni ga koriste za ješku. Nije tako dobra i primamljiva ješka kao lignja, sipica, ili kao srdela ili dagnja. Međutim, ako nemamo ništa boljega dobar je i totan. I na njega će zagristi poneka riba. Zanimljivo je, ali ribe brzo znaju procijeniti kvalitetu onog bijelog komadića mesa što im se nudi na udici. I neće uvijek pojuriti prema njemu. Mesom totana obično se ješka parangal za lov landovine i ugora. Zanimljivo je spomenuti da totan napada ribu koja se ulovila na parangal, pa ako nije na vrijeme podignut može oštetiti i uništiti veći dio lovine. U Dalmaciji totana često koriste kao prirodnu ješku prilikom panulanja na gofa, jasno, ako nema bolje.

Na ribljem tržištu i u prehrani totan je značajno zastupljen, u nas posljednjih godina sve više. Meso mu je kvalitetom znatno slabije od lignjina, ali im je takva i cijena.

Čišćenje je jednostavno, pripremanje također, a priprema se na isti način kao lignja. Ipak, svi recepti za pripremanje lignje ne dolaze u obzir i za totana. Tko ga ne prepozna to će učiniti, posebno kad ga prodavač na ribarnici uvjeri da se radi o lignji, a ne totanu. Kad se nudi zamrznut u nekom supermarketu još ćemo ga teže identificirati.