Rumbac « Ribolov » Burza Nautike » nautički oglasno-informativni portal

Rumbac

Rumbac je stanovnik cijeloga Jadrana. Poput ostale pelagijske ribe i on je stalno u pokretu, što znači da nema stalnog boravišta, niti se mogu precizirati područja u kojima je gušće naseljen. Jesen, a posebno listopad, vrijeme je kada se rumbac učestalije lovi. Dobro se lovi i u proljeće, a pojedinačni primjerci mogu se uloviti tijekom čitave godine

ije baš neka riba od imena. Nije cijenjen kao lovina, još manje ga cijene u prehrani. Njegovo meso se jede, ali nikoga previše ne oduševljava. Uostalom, potvrđuju to i cijene na našim ribarnicama, kada se nađe u ponudi. Valjda je jedina riba koja se prodaje na komad, a ne na kilogram. On i školjka kamenica, samo što su neusporedivi. Možda i jesu, tri - četiri kamenice stoje kao jedan komad težine otprilike 1,5 kilograma! Mnogi pogađaju - tema je rumbac. Nije atraktivna riba, ali gušt ga je loviti! Posebno u jesenskim danima. Sada je vrijeme panulanja, a on se lovi panulom. U takvu ribolovu cilj je neka druga riba, palamida, lica ili gof, nekima i luben... Rumbaca mnogi ne žele vidjeti među lovinom. Ali, ne možemo birati što će nam zagristi...
Rumbac, riba koju na našoj obali i otocima još nazivaju trup, trupac, rumbak, tunjčić, tumburel, šuvar... Tijelo mu je vretenasto, izduženo i snažno, u boku lagano spljošteno. Na konusnoj glavi ističe se zašiljena gubica, koja krije vilice s mnoštvom sitnih zubi. Od peraja istaknutija je repna, koja ima oblik polumjeseca, što odaje brzog i okretnog plivača, a to je karakteristika svih riba iz obitelji skušovki, u koju spada i rumbac. Boja tijela s gornje strane mu je tamnomodra, s tamnijim gotovo crnim duguljastim mrljama. Po boku prelazi u plavkastu, dok mu je donji dio srebrnkast. Oblikom tijela, a donekle i bojom, rumbac je sličan palamidi, pa bi ih netko manje upućen u svijet riba mogao zamijeniti. Ipak, među njima ima i vidljivih razlika, a jedna od njih su ljuske koje rumbac ima od glave do sredine tijela. Maksimalno naraste do 50 centimetara dužine i 4 kilograma težine, dok se prosječnim primjercima težina kreće oko jednog kilograma, a duljina između 20 i 40 centimetara.
Rumbac je stanovnik čitavoga Jadrana. Poput ostale pelagijske ribe i on je stalno u pokretu, što znači da nema stalnog boravišta, niti se mogu precizirati područja u kojima je gušće naseljen. U jesenskim mjesecima češće se susreće na sjevernom Jadranu, posebno na Kvarneru i Riječkom zaljevu, dok u proljeće više boravi uz obale južnog Jadrana. Na otvorenom moru živi u većim plovama, koje se razbijaju s približavanjem obali. U cjelini, može se reći da je priobalna vrsta. Jako je rasprostranjena riba, stanovnik sva tri oceana - Atlantskog, Indijskog i Tihog, te čitavog Mediterana. Stručnjaci za njega ističu da je visoko migratorna vrsta, pa je o nekim stalnim lovištima teško govoriti. Njegove migracije uvjetuje potraga za hranom, a hrani se malom plavom ribom, rakovima i glavonošcima. Poslastica su mu, kao i mnogima na kopnu - inćuni.
Jesen, a posebno listopad, vrijeme je kada se rumbac češće lovi. Dobro se lovi i u proljeće, a pojedinačni primjerci mogu se uloviti čitave godine. U gospodarskom ribolovu lovi se kružnim mrežama plivarivcama, više tunolovkama, a manje onima za malu plavu ribu. Također, lovi se obalnim mrežama potegačama i stajačicama, a nekad se dosta lovio mrežama čekalicama. Sportski ribolovci uglavnom ga love panulom. Može se uloviti na panulu namijenjenu lovu skuša i plavica, ali je preporučljivije napraviti nešto jaču, odnosno koristiti onu kojom panulamo na palamide.
Panulu namijenjenu isključivo lovu rumbaca poželjno je napraviti od najlona debljine 0,60 - 0,70 milimetara, dok se za predvez koristi desetak metara nešto tanjeg najlona, 0,50 - 0,60 milimetara. Potreban je i vrtuljak odgovarajuće izdržljivosti, preko kojeg se povezuje osnovni najlon i predvez. Na kraj se vezuje blinker. Na početak osnovnog najlona stavlja se prvo olovo teško 3 - 4 dekagrama, potom sljedeće nakon pet metara, pa nakon daljnjih pet metara još jedno, ukupno tridesetak dekagrama - može više ili manje, ovisno o dubini na kojoj namjeravamo tražiti rumbace. Najvažnije je pogoditi dubinu na kojoj se rumbac nalazi, a tu pravila nema. Umjesto takva rasporeda olova, na kraj osnovnog najlona možemo vezati torpedo ili stabilizator težine 30-50 dekagrama, pa na njega zavezati još deset metara tanjeg najlona za predvez. Dužina osnovnog najlona treba biti stotinjak metara. Brzina plovidbe je 2-3 čvora, malo brže nego kad lovimo plavice i šarune.
Rumbac se može loviti i na prirodnu ješku, ali on je osjetljiv i izbirljiv, neće zagristi na bilo što. Najbolje mu je ponuditi čitavu srdelicu ili inćunića, a u tu ribicu treba vješto sakriti udicu broj 7 - 8. Za razliku od većine srodnika, rumbac se neće brzopleto zaletjeti na ješku ili blinker, iako je proždrljiv. On je oprezan, pa će prije pogledati što mu se nudi. Da bi se ostvario bolji ulov poželjno je na širem području ribolova dobro brumavati, a za to je najbolja smrvljena srdela.
Pravo uzbuđenje nastaje kada se rumbac ulovi. On je snažan i ne predaje se lako. Od ribolovca se traži iskustvo, taktiziranje i strpljenje. Neiskusnom ribolovcu lako se može dogoditi da najlon pukne i - ode lovina. Rumbac juri čas u smjeru plovidbe, pa potom vuče natrag, skreće lijevo - desno, zato najlon treba povlačiti brzo, ali i popuštati kad riba snažno povuče - sve dok se ne izmori, odnosno dok ga ne privučemo pod brodicu. Tada ga je najbolje zagrabiti u sak. Jasno, ako ga imamo, a on se mora nalaziti u plovilu. I to je dovoljno - riba je ulovljena! Onaj drugi dio, vezan uz kuhinju, u slučaju rumbaca možemo i preskočiti, nećemo puno izgubiti.