Riba mjeseca: drozd « Ribolov » Burza Nautike » nautički oglasno-informativni portal

Riba mjeseca: drozd

Drozd je stanovnik čitavoga Jadrana. Znatno je prorijeđen, ali ga je moguće naći uz čitavu našu obalu, tamo gdje je kamenito dno bujnije obraslo. Češće se susreće u južnom, nego u sjevernom Jadranu, dok je uz istarsku obalu posve rijedak. Za staništa bira puste i divlje položaje, najčešće one što su okrenuti prema pučini.

Ovaj prostor rezerviran je za ribe, ali i neke druge stanovnike mora, za njihovo upoznavanje i (ribo)lov. Dosad smo ponudili nekoliko osnovnih savjeta za lov predstavljene ribe, ili nekog drugog morskog organizma. Ovaj tekst bit će nešto drugačiji... Predstavit ćemo jednu od jadranskih riba, mnogima nepoznatu iako je stalni stanovnik našega mora. Kako je loviti, odnosno uloviti... taj dio ćemo preskočiti.

Tema je drozd. Ne ptica nego riba koju na našoj obali još nazivaju drozak, čvrljak, lenica, lenača, pop, francez, zelenjača, govno, zelena smokvica. Mogli bismo i dalje nizati nazive, ima ih još, kao i za većinu jadranskih riba, ali mi ćemo spomenuti samo najpoznatije. Drozd je riba koju ne nalazimo u ponudi naših ribarnica. Možda negdje "zaluta" ali ne bi smio. Osobno drozda nisam vidio već pet, šest godina, a i tada ne na ribarnici nego na natjecanju podvodnih ribolovaca. Razlog tome su zakonski propisi. Naredbom o zaštiti riba i drugih morskih organizama, koja je donesena 26. kolovoza 2002. godine, drozd je trajno zaštićen. To podrazumijeva trajnu zabranu njegova lova i stavljanja u promet. Iz tog razloga nećemo ponuditi savjet kako ga loviti.

Drozd je inače rijetka riba, i prije uvođenja zabrane rijetko se pojavljivao u ulovima profesionalnih ribara i sportskih ribolovaca, a posebno slabo se lovio na sjevernojadranskim prostorima. A, bilo je dosta alata koji su ga lovili, na primjer, mreže stajačice, povraz, tunja, podvodna puška, osti pod sviću.

Svaka od riba na određeni je način jedinstvena, ima neke odlike po kojima se razlikuje od drugih, pa čak i najbližih srodnika. Među takve spada i drozd, on je jedna od najšarolikijih jadranskih riba. Neka se nađe u mnoštvu raznovrsnih riba, drozd uvijek prvi upada u oči, upravo zahvaljujući bojama svog tijela. Osnovna boja njegova tijela je zelena s mnoštvom vijuga, šarama narančaste i smeđaste boje. S gornje strane nešto je tamniji, s trbušne istočkan bijelim mrljicama, a po boku ima srebrnobijelu prugu.

Oblikom tijela drozd podsjeća na svoje srodnike, a to su usnače. Podsjetimo one koji ne znaju, rod su mu vrana, smokva, pirka... pa i knez. Tijelo je izduženo i zaobljeno, s nešto većom i jačom repnom perajom. Na glavi se ističu izrazito debele usne, koje djeluju kao natečene. Maksimalno naraste do 55 centimetara dužine i 1,7 kilograma težine, dok se prosječnim primjercima težina kreće oko 25 dekagrama.

Drozd je stanovnik čitavoga Jadrana. Znatno je prorijeđen, ali ga je moguće naći uz čitavu našu obalu, tamo gdje je kamenito dno bujnije obraslo. Gušće je naseljen u južnom, nego u sjevernom Jadranu, dok je uz istarsku obalu posve rijedak. Ni drugdje drozd nije gusto naseljen, čak nije ni previše rasprostranjen. Za njega bi se moglo reći da je tipična mediteranska riba, ali ima ga i u istočnom dijelu Atlantskog oceana, od Portugala do Maroka, te Sredozemnom i Crnom moru. Za staništa bira puste i divlje položaje, najčešće one što su okrenuti prema pučini. Uglavnom boravi na dubinama između 5 i 20 metara, ali zalazi i dublje, do 50 metara.

O lovu drozda, rekli smo, nećemo pisati. S obzirom na to da je zaštićen, pod trajnim lovostajem, nepotrebno je, čak i nedozvoljeno savjetovati kako ga loviti, s kojim alatima, ješkom, na kojoj poziciji, u kojem dijelu godine, pri kakvim meteorološkim prilikama. Na to ćemo odgovoriti kad se u nekoj novoj naredbi o zaštiti izbriše ono "trajno". A, budući da je zabranjen njegov lov i stavljanje u promet, nećemo ni o tome kako bi se mogao pripremiti za jelo, kakva je kvaliteta njegova mesa. Jasno, mnogi to znaju, a zacijelo ga i nose kući ako im se slučajno nađe u lovini, iako su svjesni da time krše propise. Je li zakonodavac morao postupiti baš tako, drugo je pitanje, a kad je već tako zakonske propise mora se poštivati.

Treba reći da je naredbom u zaštiti prvi put u nas određen trajni lovostaj za jednu ribu. Prije njega, Zakonom o morskom ribarstvu zabranjeno je vađenje prstaca, školjke. Sada je zabranjen i lov jedne ribe. Obrazloženje za takvu odluku bilo je da je drozd drastično prorijeđen, da se rijetko lovi i viđa u moru, pa mu prijeti istrebljenje. Uvođenjem trajnog lovostaja, procjenjuje se, drozd će se zaštititi, pomoći će se njegova revitalizacija. I, opet se mišljenja razilaze. Mnogi tvrde da je odredba o trajnom lovostaju nepotrebna, pa čak i promašena. Takvi ističu da drozda u Jadranu nikada nije bilo puno, da je uvijek bio rijedak i slabo se lovio. Kažu: - To je rijetka riba i neće se ona omasoviti nikakvim papirnatima dekretima!

Da, drozd je uistinu rijetka riba. I ranije, prije uvođenja lovostaja, viđao sam tek s vremena na vrijeme po jedan primjerak uglavnom na natjecanjima podvodnih ribolovaca. Je li razlog tome njegova prelovljenost, ili je oduvijek bio rijedak, teško je odgovoriti. U tome se ne slažu ni ljudi od struke. A drozd je, mogli bismo reći, na određeni način jedinstven. Uostalom, takva je većina riba iz njegove obitelji usnača koje su prvenstveno zapažene po svojoj boji, bolje rečeno bojama tijela.

Vjerujem da lovostaj neće zauvijek ostati, da će se u dogledno vrijeme ta odredba promijeniti. Možda će se, kao za neke druge ribe, propisati lovostaj samo u određenom dijelu godine, u vrijeme mriještenja. Tko to dočeka, a bavi se ribolovom, moći će posvjedočiti o učinku lovostaja.

Što još napisati o drozdu? Savjetujemo vam: čuvajte ga! Ako ga vidite dok ronite s puškom u ruci nemojte pucati, ako ga dignete na udici vratite ga u more. I iz mreže ga što prije oslobodite i vratite dok je još živ.

Nadajmo se da ćete tako pomoći toj ribi, pa ćete jednog dana u lovini imati više drozdova. Spomenimo usput da je drozd mirna i plaha riba, da mu je životni vijek dug - do 18 godina, te da se hrani sitnim školjkama, puževima i algama.