Rast ribarskih ulova « Ribolov » Burza Nautike » nautički oglasno-informativni portal

Rast ribarskih ulova

Nakon rata i krize uvjetovane nestašicom srdele, koja je kulminirala prije desetak godina, mogli bismo reći da se stanje hrvatskog morskog ribarstva stabiliziralo. Nije blistavo, bremenito je mnogim problemima, ali posljednjih pet godina bilježi stalni rast ulova.

Hrvatski ribari prošle su godine ulovili 34.661 tonu ribe i ostalih morskih organizama. Ovaj je ulov, jasno, ostvaren u Jadranskom moru, jer naši ribari još ne odlaze na veća i velika, odnosno udaljenija mora i oceane. Godišnjoj ribarskoj bilanci nije pribrojen ulov naših slatkovodnih ri-bara. Uostalom, on je toliko skroman da ga ne bi značajnije poboljšao. Da bi brojke bile kompletnije možemo im pridodati rezultate marikulture, odnosno uzgoja ribe i školjkaša. Na morskim farmama lani je uzgojeno 6.475 tona ribe, te 3.000 tona školjkaša.
Prošlogodišnji rezultat ribarskog poslovanja u okviru je hrvatskog prosjeka, odnosno u laganom uzlaznom trendu. Lovi se bolje, iako su bogatstva Jadranskog mora svakog dana siromašnija, na što stalno upozoravaju znanstvenici i stručnjaci, odnosno svi kojima je stalo do očuvanja našeg mora i života u njemu. Međutim, ukupno godišnje povećanje ulova od oko 3.000 tona ne može značajnije ugroziti život jadranskog podmorja. Uz to, raduje spoznaja da su "oni preko" koji love mnogo više od nas - talijanski ribari - imali ulov slabiji od godišnjeg prosjeka. Neka im, reći će zadovoljno mnogi na našim prostorima, ionako mnogo toga ulove na našemu, ne dijelu, već u našem zaštićenom ekološko ribolovnom pojasu.
Nakon rata i krize uvjetovane nestašicom srdele, koja kulminirala prije desetak godina, mogli bismo reći da se stanje hrvatskog morskog ribarstva stabiliziralo. Nije blistavo, bremenito je mnogim problemima, ali posljednjih pet godina i bilježi stalni rast ulova. To najbolje ilustriraju brojke koje kazuju da je 2001. godine ukupno ulovljeno 17.334 tona ribe i osta-lih morskih organizama. Ulov 2002. godine iznosio je 21.204 tona, 2003. ukupno je ulovljeno 29.091, 2004. - 31.738 i lani 34.661 tona. U rastu ulova najveći doprinos je davala plava riba, jasno mala, prvenstveno srdela i inćun. Povećavao se i ulov bijele ribe, te ostalih morskih organizama - tu spadaju glavonošci, rakovi, školjke i puževi - u postocima čak i značajno, ali u apsolutnim iznosima, odnosno u tonama ulova skromno.
Ulov plave ribe u 2001. godini iznosio je 13.737 tona, pa je rastao: 2002. - 18.733, 2003. - 24.369, 2004. - 26.200, da bi lani narastao na 28.621 tonu. U pet godina ulov je udvostručen. Takvu povoljnom trendu više je razloga. Jedan je povećanje ribolovne flote i njenih ulovnih kapaciteta. Nadalje, srdela se vratila, možda se ne lovi u količinama kao prije dvadesetak godina, ali je višestruko povećan ulov inćuna. I ono što je najvažnije u cijeloj priči, to je tržište. S plasmanom male plave ribe danas, uglavnom, nema problema. Istina, cijene nisu uvijek zadovoljavajuće, odnosno nisu onakve kakve bi ribari željeli. Ali, tek s vremena na vrijeme, u sezoni najbogatijih ulova, dogodi se da ribari nemaju kome isporučiti i prodati svoj ulov.
Riboprerađivačka industrija se nije oporavila, tvornice ribljih konzervi danas brojimo na prste jedne ruke. Pojavile su se, međutim, nove djelatnosti koje "troše" velike količine male plave ribe. Umjesto konzervira-nja srdele novi trend je soljenje ribe, prvenstveno inćuna. Ta je djelatnost u sve većem zamahu, a izvozno tržište također je veliko i potražuje sve veće količine slanog inćuna. Prošle godine u Hrvatskoj je posoljeno 6.110 tona ribe, a konzervirano tek malo više - 6.920 tona. Još prije pet, šest godina konzerviralo se dvostruko više, dok su soljene količine bile zanemarive. Vremena se, očito, mijenjanju, tržište diktira poslovnu politiku. Tržište, ali i more koje nudi sve više inćuna.
Drugu veliku promjenu na tržište male plave ribe donijela je djelatnost uzgoja, odnosno tova tuna. U hrvatskom ulovu tuna nema većih promjena, on se kreće oko tisuću tona - lani 1.021 tona - ali tune u kavezima mnogo jedu i to, opet, malu plavu ribu. Farmama tuna ribari prvenstveno isporučuju miješanu ribu, ulove koje je teško ili nemoguće sortirati, a kojeg ne prihvaćaju ni tvornice, ni pogoni za soljenje. U nepovoljnijim situacijama uzgajalištima se prodaje i čista srdela, dok je inćun preskup da bi se njime hranile tune. Uzgajališta troše velike količine, puno više nego što hrvatski ribari mogu uloviti i isporučiti, pa su njihovi vlasnici prisi-ljeni uvoziti velike količine duboko smrznute srdele i haringe. Upravo u tovu tuna leže velike rezerve, odnosno mogućnost povećanja ulova bez straha za plasman. Potrebna je tek uspostava partnerskih odnosa uzgajivača i ribara, dogovaranje otkupnih cijena, a ne njihovo jednostrano određivanje, rušenje i povećanje. Zadovoljstvo bi tada bilo obostrano, poslovanje olakšano, a plasman ulova siguran.
Tov tuna i njihov izvoz na japansko tržište najpozitivnija je strana cjelokupnog hrvatskog ribarskog gospodarstva. Prošle godine iz kaveza je izvađeno 3.425 tona tuna. I sve je izvezeno! Zahvaljujući izvozu tuna Hrvatska ima ujednačenu bilancu izvoza i uvoza ribe i ostalih morskih organizama - uvoz je vrijedan 98,4 a izvoz 97,3 milijuna dolara. Treba, međutim, reći da su uvezene količine puno veće od izvezenih - uvoz 53.671, a izvoz 24.416 tona. Veliki dio uvoznog kontingenta čine upravo srdela i haringa namijenjene prehrani tuna, dakle uvoz u funkciji izvoza. Zahvaljujući tunama Zadarska županija, u kojoj djeluje najviše uzgajivača, ima izuzetno dobre izvozne rezultate, a Hrvatska u cjelini povoljnu vanjskotrgovinsku bilancu s gospodarski jakim Japanom.
Prošlogodišnji ulov bijele ribe također je najveći u posljednjih pet go-dina - 4.573 tone. I ta djelatnost bilježi rast, ali je imala i padova - 2001. ulov-ljeno je 2.149 tona, 2002. - 1.624, 2003. - 3.556 te 2004. - 4.316 tona. Glavninu lanjskog ulova činili su trlja - 911 i oslić - 870 tona.
Izuzetno su mali ulovi rakova i školjki, a zadovoljavajućim se može ocijeniti učinak u lovu mekušaca. Rakova je ulovljeno 258 tona, od toga 251 tona škampa i sedam tona jastoga. Škamp je u stalnom uzmaku, na što ribari godinama upozoravaju, jer on je nekad činio značajnu stavku u ulovima, a još značajniju u financijskim prihodima. Pretjerani izlov učinio je svoje, u ulovima se pojavljuju sve manji škampi, i to često oni koji nisu imali priliku ostaviti potomstvo, nedorasli prije prvog mriještenja. Škamp se traži i skupo plaća, u nas i na izvoznom tržištu, a ako ga želimo i dalje imati na pijatu trebalo bi ga nekako zaštititi.
Hrvatski ulov školjaka lani je iznosio 90 tona - 12 tona dagnji, osam kamenica, te 70 tona ostalih vrsta. Možda bi bila koja tona više kad bi se pribrojili svi prstaci što su ilegalno izvađeni, te "potrošeni" u nas, a još više u susjednoj Sloveniji i Italiji.
U ukupnom ribarskom ulovu mekušaca je 1.094 tone, najviše muzgavaca i hobotnice - 771 tona, zatim lig-nje i totana - 243 tone, te 80 tona sipe.
Na kraju logičnim se nameće pita-nje: koliko smo od svega toga pojeli mi u Hrvatskoj? Teško je precizno reći, ali bi najkraći odgovor glasio: malo! Naša potrošnja ribe još uvijek je na razini 8 - 9 kilograma godišnje po glavi stanovnika. U tome je malo svježe ribe i ostalih morskih organizama, a puno više smrznute uvezene s raznih strana svijeta, često nekvalitetne, ali jeftine ili jeftinije od naše jadranske. Na domaćim ribarnicama plasira se određena količina male plave ribe, ponešto jeftinije koćarske lovine i bijele ribe, te malo kvalitetne, oborite. Najveći dio te ribe u nas se plasira kroz ugostiteljsku ponudu, posebno u turističkoj sezoni. Mogli bismo reći - domaći izvoz.