Rakovica « Ribolov » Burza Nautike » nautički oglasno-informativni portal

Rakovica

Rakovica se najviše lovi specijalnim mrežama stajačicama - rakovicama, koje u današnje vrijeme rabe jedino istarski ribari. Također, lovi se mrežama potegačama i stajačicama, te ponešto pridnenom povlačnom mrežom - koćom i vršama. Vrijeme lova je svako doba dana i noći. Ako se ne rabi mreža rakovica, njen svaki drugi ulov je uglavnom slučajan i usputan prilikom lova ribe.

Ribarska tema ne mora se uvijek baviti ribom. Uostalom, ni ribari ne love samo ribe! Ima u nas profesionalnih ribara koji ribe uopće ne love. Možda koju ribu ulove tek slučajno, ako im zaluta, ali im je glavna djelatnost usmjerena na lov nekih drugih stanovnika mora. Takav lov regulira i Zakon o morskom ribarstvu u kojemu se govori o lovu riba i drugih morskih organizama. I, razmislimo malo što sve ribari love - lignje, a one su glavonošci, jednako kao hobotnice, sipe, totani, muzgavci... Ribari love i škampe, jastoge... Jednom riječju rakove, pa školjke, nešto malo i puževe. To su ti drugi organizmi, njih ima mnogo. A, kad smo već raspreli priču, recimo također da se i u gastronomiji ti drugi morski organizmi nalaze na - ribljem jelovniku.
Jednog od tih "drugih morskih organizama" odabrali smo za temu broja. Riječ je o rakovici. Vjerujem da je svi poznajemo. Teško ju je zamijeniti s bilo kojim srodnikom. Na našoj obali i otocima još je nazivaju granceola, grancigula, granzo, rak, baba, babica, bogdan...
Obitelj rakova se znatno razlikuje od riba, ali ravnopravno s njima dijeli morsko dno. Rakovi spadaju u veliku skupinu člankonožaca. U obitelji rakova rakovici pripada posebno mjesto. Nije ni najljepša ni najcjenjenija u svom rodu, ali izaziva svojevrsno strahopoštovanje, respekt svih koji se nađu u njenu okruženju. Razlog tome je zacijelo njen specifičan izgled za kojeg bismo mogli reći da je na određeni način okrutno-ratnički.
Oblik tijela rakovice pomalo podsjeća na formu srca iz kojega sa svake strane izlazi sedam dužih bodlja, i upravo je to razlikuje od ostalih rakova, to joj daje taj karakterističan izgled. Oklop rakovice sav je hrapav, posut sitnim bodljikama i dlačicama, a znatno je čvršći nego u ostalih rakova. Raspolaže s četiri para dugih nogu, a s prednje je strane oboružana parom kliješta. Neki ih nazivaju i štipaljke.
Boja tijela gotovo uvijek varira oko različitih nijansi crvene, dok su joj noge točkasto crvene. Oklop je nešto mekši i svjetliji s donje strane. Gornji dio oklopa obično je prekriven raznim sitnim morskim organizmima, poput manjih algi ili nekih parazita koji rakovici omogućuju savršenu kamuflažu. Zato će se nevještom roniocu koji slabo poznaje živi svijet mora u određenom trenutku učiniti da se ispod njega, po morskom dnu kreće nekakva alga, ili čak obrastao kamen!
Oklop rakovice dosegne najveći promjer od 25 centimetara, a najveća težina iznosi joj 1,5 kilogram. Prosječnim primjercima težina se kreće oko 30 dekagrama.
Rakovica je rasprostranjena u čitavom priobalju Jadrana, jasno ne svugdje ravnomjerno. Najgušće je naseljena uz zapadnu obalu Istre, dosta slabije u akvatoriju lošinjskog arhipelaga, a drugdje je još rjeđa. Staništa su joj na tvrdom, najčešće ljušturastom i koraljnom dnu, ali se može naći i na ostalim vrstama dna. Uvijek traži dno gdje je bujnija vegetacija, ali s pukotinama i rupama u koje se naseljava. Boravi na dubini od 10 do 30, a spušta se u dubinu i do 150 metara.
U vrijeme parenja dolazi pliće i bliže obali, pa se tada može naći čak i na kopnu. Tada se rakovice grupiraju stvarajući nekakvo čudno klupko, nešto nalik stošcu, u kojemu se može naći i više od 80 primjeraka. Rakovici su glavna hrana ostali člankonošci i male ribe, a svoj jelovnik upotpunjuje morskim travama i uginulim morskim organizmima.
Proljetni mjeseci dio su godine kada se rakovica najviše lovi, a to je upravo vrijeme njena mriještenja. U posebno velikim količinama lovi se u svibnju jer su upravo tada rakovice najviše na okupu. U skromnijim količinama lovi se čitave godine. Spomenimo i to, iako ribolovci moraju znati, rakovica je zaštićena Naredbom o zaštiti riba i drugih morskih organizama. Zaštita je dvostruka - minimalna joj je lovna veličina 10 centimetara, a lovostaj za nju propisan je u razdoblju od 1. lipnja do 30. studenoga. Ako se ulovi u to vrijeme, što je lako moguće, mora se odmah vratiti u more!
Rakovica se najviše lovi specijalnim mrežama stajačicama - rakovicama, koje u današnje vrijeme rabe jedino istarski ribari. Također, lovi se mrežama potegačama i stajačicama, te ponešto pridnenom povlačnom mrežom - koćom i vršama. Vrijeme lova je svako doba dana i noći. Ako se ne rabi mreža rakovica, svaki drugi njen ulov uglavnom je slučajan, usputan, prilikom lova ribe. Dovoljno je da bilo kojim dijelom svoga tijela dodirne mrežu, pa da se začas sva u nju zaplete. To joj se češće događa kad za plijen odabere ribu ulovljenu u mrežu. Na našoj obali se koriste i posebne naprave nazvane grampon ili grampa i upravo one polove najviše rakovica.
Jedino na zapadnoj obali Istre ribari polaze u organiziran lov rakovica, koristeći mreže rakovice, stajačice velikog oka. Ta se mreža danas malo koristi i zacijelo su rijetki ribari koji je poznaju, osim istarskih. U pravilu je duga oko 45 metara, odnosno 200 - 220 oka, dok joj je visina 4,5 oka. Zakonodavac je propisao minimlanu veličinu oka od 130 milimetra, a ribari obično koriste nešto veće oko - 160 milimetra. Njena uporaba dopuštena je čitave godine, ali se uglavnom koristi u proljeće i početkom ljeta.
Rakovica se bez većih problema može uloviti rukom i to s leđne strane, što je posebno dostupno podmorskim ribolovcima. To obično čine oni koji žele njen oklop iskoristiti za suvenir pa žele da ostane neoštećen. Rukom ulovljenoj rakovici oklop se ne oštećuje, a nakon kuhanja i pažljivog čišćenja uistinu je lijep sa svojom rumenoružičastom bojom. Podvodnim ribolovcima rakovica je često nadohvat ruke, ali iako je ponekad ulove, nije im previše zanimljiva.