Pic « Ribolov » Burza Nautike » nautički oglasno-informativni portal

Pic

Iako se pic budi već s prvim znacima proljeća, najbolje razdoblje ribolova ovog sparida proteže se od kraja travnja, kroz cijeli svibanj, da bi vrhunac doživjelo u lipnju i prvoj polovici srpnja. Možda se stručna literatura neće složiti s ovom tvrdnjom, ali dugogodišnje iskustvo autora teksta (i mnogih njegovih prijatelja) kaže baš tako. Kao što treba zaboraviti na to da se lovi cijele godine, vrlo je problematična i tvrdnja da se lovi i noću i danju. Osim ako se i iznimke ovdje ne računaju kao pravilo

Dakle, pic je riba koja se hrani danju, najaktivniji je u rano jutro i predvečer, a metabolizam mu se naglo ubrza kad more zatopli iznad 15-16 stupnjeva. Tim podacima treba prilagoditi očekivanje da će se tijekom ribolova na udicama naći baš isprugani ljepotan produžene čeljusti. Kako rijetki idu u ciljani lov baš na pica na točno definiranim pozicijama, on se većinom lovi u kombinaciji s arbunima i fratrima na brakovima dubine 15-40 m, ili odmetom s obale gdje je ciljana meta orada. U prvom slučaju ne treba ništa «kemijati» s priborom i kompletiranjem predveza. Dovoljan je osnovni najlon debljine 0,30 mm na koji se pomoću trostrukih vrtilica montiraju dvije bočne prame i olovo na završetku. Radi se o klasičnoj kančanici s lakšim olovom, a zbog veličine očekivanog plijena na takvim terenima, pogotovo zbog relativno malih usta pica, ne treba pretjerivati ni s veličinom udica. One luka širine između 10 i 15 mm bit će sasvim dostatne, a omjerom cijene i kvalitete ponajboljim su se izborom pokazale Sasame Beak br. 2. Donja prama mora biti toliko duga da ješka leži na dnu, dok se gornja montira tako da bude otprilike metar iznad njega. Budući da pic hranu uzima tako da je prvo čupne s podloge, a zatim se udalji kako bi je u miru progutao, nakon prvog trzaja vrh štapa treba spustiti prema površini mora. To će mu dati dovoljno vremena da ješku proguta do kraja, a kontrirati treba otprilike desetak sekundi nakon prvog trzaja. Kako se ista tehnika primjenjuje i za fratra ili šarga, nikako ne možete pogriješiti, a arbun grize tako žestoko da će se ionako sam uloviti. U ribolov s obale krenite s dva štapa od kojih će jedan umjesto predveza prilagođenom oradi imati klizno olovo od 30 grama koje ide sve do udice spomenute veličine vezane na kraju. Između montirajte zaštitnu gumicu. Po rezultatima ostvarenim u praksi, pic olovo koje leži na dnu uopće ne «doživljava», a direktna veza najlona sa štapom i rolom omogućuje bolje detektiranje ugriza. Osim toga, izbjegava se mogućnost zaplitanja predveza u podvodnu vegetaciju ili njegovo «križanje» s olovom uslijed strujanja mora. Usput treba spomenuti kako će čvrstoća osnovnog najlona puno bolje izdržati sukob s poprilično neugodnim zubima ovog sparida. O «dentijeri» pica treba voditi računa i kod ribolova s broda, te promijeniti predvez nakon svakog ulovljenog primjerka, pogotovo ukoliko se udica zabola negdje u škrge pa je najlon strugao po njoj. Glavni junak naše priče i nije neki borac, za razliku od «rođaka», pa ga treba izvlačiti bez prevelikog taktiziranja. Najveći primjerci ove vrste dosegnu 2,5 kg težine (takvog, doduše, nikad nisam vidio) pa će najlon debljine 0,30 mm uz elastičnost štapa i podešenost kočnice role na 90 posto nosivosti, bez problema odraditi posao. Pica, bez obzira na veličinu, treba prihvatiti mrežom, jer na samoj površini zna oštro skosnuti u zadnjem pokušaju da se oslobodi udice.
Kod ribolova s obale, kočnica role treba biti potpuno otvorena ili na freespool režimu kod odgovarajućih modela, tako da se picu omogući njegovih pola metra nesmetanog kretanja s ješkom u ustima.
Kad je riba u normalnom raspoloženju to izgleda otprilike ovako: Vrh štapa počinje lagano podrhtavati, a zatim rola «prozuji» pa se sve umiri. Tada nastupa trenutak za uzimanje štapa u ruke i zatezanje kočnice. Za nekoliko sekundi trebao bi uslijediti još jedan trzaj kada riba krene s već progutanom ješkom. Kontra ne treba biti snažna, jer je udica vjerojatno već duboko u ždrijelu ribe, ali neka bude... za svaki slučaj. Ukoliko lovite pri jakoj struji, sve navedeno će izostati, ali tada pripazite na ponašanje vrha štapa. Par ravnomjernih dužih trzaja znače da se pic sam ulovio, pa samo treba kontrirati i izvući ga na suho. Meso ove ribe malo je lošije kvalitete od ostalih sparida i to iz jednostavnog razloga. Pic je, naime, svežder čiji se jelovnik temelji na većini hrane biljnog podrijetla (alge). Zbog toga se i brže kvari pa ulovljenu ribu treba držati na hladnom. Iako ga lovranski ribiči love na oguljene trešnje, što dokazuje u kojem je godišnjem dobu najaktivniji, apetit mu se pojačava kada je na udicama dagnja ili veliki crv. Neće odbiti ni kozicu, raka samca, crva cjevaša, komade lignje ili sipe, srdelu, a pogotovo pastelu. Kako obitava na vrlo različitim terenima teško je reći gdje ga u priobalju nema, ali isto tako je lako ustvrditi kako ga nigdje nema u prevelikom broju. Izuzetak su neki brakovi s puno šupljina u koje se može zavlačiti, pa se tamo može naići i na veće jato. Njegova sklonost zadržavanju blizu mjesta s dobrim zaklonom na kojima istovremeno ima dosta hrane, čini ga relativno čestim gostom lukobrana i molova. Tamo ga se lovi tako da se ničim opterećena udica bogato naješka i odbaci u blizinu mjesta gdje ste ga viđali. Ukoliko je u blizini, a manje ribe ne obrste ponuđeno, takvim se načinom mogu uloviti veliki primjerci.