Pauk « Ribolov » Burza Nautike » nautički oglasno-informativni portal

Pauk

U Jadranskomu moru žive četiri vrste pauka: bijelac, crnac, mrkulj i žutac. Sportski ribolovci love ga tunjom, parangalom te ponešto povrazom i panulom. Valja naglasiti da nitko ne ide u ribolov s isključivom namjerom da lovi pauka. Naprotiv, mnogi ribolovci ga ne žele vidjeti ulovljena na udici. Pauk se obično ulovi dok se lovi druga riba i to uglavnom iz brodice.

Riba koja kod mnogih izaziva nelagodu već pri spomenu njena imena. Pauk ili ranj... Ne daj ti Bog da se na njega nabodeš, reći će mnogi ljudi s naših uzmorskih krajeva. Pauka mnogi ne žele ni pogledati, a kamo li uzeti u ruku! Što tek reći kada se ulovi, pa ga treba vaditi s udice ili, što je još teže i opasnije, oslobađati iz mreže poponice? Priče i upozorenja nisu bezrazložni. Opravdan je strah od pauka i njegovih otrovnih bodlji, ali ipak, ne valja pretjerivati. Potreban je samo veliki oprez. Onome tko se nabode na pauka nije baš lako...
U Jadranskomu moru žive četiri vrste pauka. Najčešće se u narodu svi svrstavaju pod isti naziv bez obzira na to zovu li ga pauk, ranj ili nekim trećim manje korištenim narodnim nazivom. U literaturi ćemo, uz naziv pauk, naći pridjev koji posebno karakterizira svakoga od njih, odnosno označuje njihovu vanjštinu. To znači da u Jadranu obitavaju pauk: bijelac, crnac, mrkulj i žutac. Među ribolovcima najpoznatiji je pauk mrkulj jer uglavnom njega love. Ponegdje samo njega nazivaju pauk, a za ostale se koriste nazivi s dodacima. Sve četiri vrste pauka imaju u biti isti oblik tijela. I boje su im u osnovi slične. Pauci se među sobom najviše razlikuju po veličini iako mnogi na to ne obraćaju pažnju, smatrajući da se radi o jednoj ribi bez obzira na to kakva bila i kako izgledala.
Tijelo pauka je izduženo, bočno malo stisnuto. Glava ima karakterističan oblik, a razlog tome su izbočene oči te izdužena donja čeljust zbog čega mu glava malo strši prema gore. Na škržnim zaklopcima ima duge bodlje. Boja tijela pauka mrkulja je žućkastosmeđa do žućkastosiva. Gornja polovica tijela išarana je crnkastim mrljama koje su ponegdje prstenasto vezane. Također se mogu vidjeti crvenkaste ili ljubičaste šare, a na glavi se očituju zelenkasti preljevi.
Pauk bijelac za osnovu ima ružičastosivu boju s nejasnim tamnim mrljama koje su koso položene od leđa preko bokova prema repu. U gornjem dijelu su modrikaste, bočno smeđaste prema crnkastima, a u donjem dijelu žućkaste. Trbušna strana je bjelkasta, dok je glava tamnosiva s modrikastim šarama.
Tamnocrvenostosiva boja pripada pauku crncu. On po boku, u vodoravnom nizu, ima 6 - 7 crnkastih mrlja. Istočkan je po boku, leđima i glavi, a s trbušne je strane žućkast.
Pauk žutac, kao što njegovo ime kazuje, s leđne je strane žućkastosiv sa smeđim točkicama, a u donjem dijelu sivosrebrnožućkast. Prva leđna peraja je crna, a druga i repna imaju crni rub.
Pauk mrkulj i crnac najveći su u obitelji i maksimalno narastu do 50 centimetara duljine te 1,5 kilograma težine. Prosječnim primjercima težina iznosi petnaestak dekagrama, a duljina 25 centimetara. Ostale vrste znatno su manje. Pauk bijelac maksimalno može dostići 37 centimetara i 60 dekagrama, dok žutac naraste samo do 14 cm.
Pauk je stanovnik čitava Jadrana, ali ne žive sve vrste u svim prostorima. Mrkulj živi na pjeskovitom, ljušturastom i koraljnom dnu, na dubinama od 5 do 150 metara. Više se zadržava oko brakova i općenito u otvorenu moru, posebno oko vanjskih otoka južnoga Jadrana. Bijelac živi uz obalu, na 20 do 150 metara, na pjeskovitu dnu. Učestaliji je u unutarnjim kanalima, posebno na srednjem Jadranu. Crnac boravi na ljušturastom, kamenitom i koraljnom dnu, na dubini od 5 do 150 metara, a učestaliji je na otvorenom moru i brakovima. Najrjeđi je od pripadnika svoje obitelji. Žutac živi u pješčanom dnu priobalja na malim dubinama, praktički u plićaku.
Pauk se najviše lovi mrežama potegačama i stajačicama, a u manjim količinama pridnenom povlačnom mrežom - koćom. S podjednakim rezultatima lovi se čitave godine. Sportski ribolovci love ga tunjom, parangalom te ponešto povrazom i panulom. Valja naglasiti da nitko ne ide u ribolov s isključivom namjerom da lovi pauka. Naprotiv, mnogi ribolovci ga ne žele vidjeti ulovljena na udici. Pauk se obično ulovi dok se lovi druga riba i to uglavnom iz brodice. Ulov pauka nikada neće biti velik, jer on ne juri za hranom, niti boravi u većem društvu, a zagrist će samo kad se ješka nađe u njegovoj neposrednoj blizini. Pauka se može loviti tunjom kojoj je debljina osnovnog najlona 0,20 - 0,30, a predvez 0,15 - 0,25 milimetara. Koriste se udice broj 9 - 13, a ovisno o dubini i strujanju na poziciji lova može se iznad udice staviti do 5 dekagrama olova. Ješka je meso neke od riba koje se koriste za tu namjenu, a najbolja je svježa srdela. Zagrist će također i na trak lignje, sipe ili hobotnice. Ponuđenu ješku pauk će čvrsto povući, što odmah treba učiniti i ribolovac.
Proljeće i ljeto vrijeme su kad se pauka češće lovi udičarskim alatima. Najpogodniji su jutarnji sati i predvečerje, po bonaci ili tek uz lagani vjetar. Pri takvim uvjetima posebno u najtoplijim mjesecima pauk se zaleti i na panulu. Obično se to dogodi prilikom panulanja na zubace, ali može zagristi i na panulu namijenjenu skušama i šarunima.
Bijelo paukovo meso je izuzetno ukusno, ali nije svugdje cijenjeno. I ako ga neće jesti, sportski ribolovci ga često traže, pa ponekad i namjerno love. Razlog leži u tome što se paukova koža, obično izrezana u obliku ribe, koristi kao ješka prilikom panulanja na neke veće ribe kao što su zubatac ili luben. Svojedobno, dok je na tržištu bila slaba ponuda raznih peškafonda za lignje, pauk je bio nezamjenjiva ješka za njihov lov.