Papina kančanica « Ribolov » Burza Nautike » nautički oglasno-informativni portal

Papina kančanica

Budući da smo ovdje koncentrirani na sparide, pozabavit ćemo se prvenstveno njima. Uz obalu plivaju komarče, pici, fratri, šarzi, ušate i bukve, a u rujnu prilaze arbuni. Skoro sve ove ribe nalazimo i po bracima uz zubace u plićem i pagre, okane, perjaše u dubljem. Jedini sparid koji živi i posjećuje sve te terene, od plitke obale do dubinskih brakova i samog podnožja otoka je kantar.

Lastovo je najudaljeniji i najmanji od većih srednjodalmatinskih otoka, zadnji u redu nadmorskih Dinarida. imena svih ostalih otoka su ili muškog ili ženskog roda, dok je Lastovo dijete pučine. Otprilike jednako udaljeno od Splita i Dubrovnika, ali predaleko i prepušteno sebi, za njega ćete rijetko čuti, prije kad se dogodi nešto loše, nego dobro. Glas sa škoja slabo se čuje na kraju, pogotovo zato što svi Lastovci stanu na jedan trajekt. Zato otok i njegovi stanovnici žive svojim životom i ravnaju se po vlastitim zakonima. Nama s kopna sve to može izgledati čudno i teško ih možemo shvatiti, ali različitost treba poštovati. Život na otoku je složen, krhak poput osjetljivog prehrambenog lanca, koji se uruši čim pukne i najmanja karika. Lastovski lanac života, poprilično je nagrižen bremenom života u izolaciji, nedostatkom mladosti i nerazumnim potezima onih koji vuku konce. Zato je Bog bio darežljiv kad je stvarao svijet, potrudivši se oko ovog i pripadajućih mu otoka. Stvorio je pitomu divljinu, prekrivenu zelenim prekrivačem što seže sve do mora, blizu, koliko ono dopušta. Zavučene zaštićene uvale, jedva vidljivi tjesnaci, plićaci i abisi, mnogo-brojne hridi, nebrojeni duboki i plitki brakovi, kolonije otoka i otočića vrve obiljem ribljeg svijeta. Nekako sve počinje iz pravca Sušca. Kao logičan nastavak izdiže se nekoliko hridi i prvi veliki otok arhipelaga Kopište, s par svojih satelita. Idući prema istoku, stižemo do još jednog velikog otoka Mrčare, koje obiluje mnogobrojnim isturenim puntama i uvalama. Okolni otočići razbacani su tako da štite veliku uvalu u kojoj se smjestilo naselje Ubli. Slična slika se nastavlja i dalje duž cijelog otoka, gdje punte skrivaju plodne morske pašnjake, a podmorje otočića udomljuje mnoge riblje vrste. Arhipelag završava s dvije skupine bisera, Lastovnjacima i Vrhovnjacima, razbacanim po pučini, daleko, prema još jednom dragulju, Mljetu.
Ovakva konfiguracija terena omogućava život različitim ribljim vrstama, kako onim koje stanuju na isturenim, najnepristupačnijim terenima, tako i onim koje za život izabiru mirne, pitome terene. Uz njih sva sila plave ribe i liganja u svojim štađunima (sezona kad se intezivno lovi) prilazi obali.
Budući da smo ovdje koncentrirani na sparide, pozabavit ćemo se prvenstveno njima. Uz obalu plivaju komarče, pici, fratri, šarzi, ušate i bukve, a u rujnu prilaze arbuni. Skoro sve ove ribe nalazimo i po bracima uz zubace u plićem i pagre, okane, perjaše u dubljem. Jedini sparid koji živi i posjećuje sve te terene, od plitke obale do dubinskih brakova i samog podnožja otoka je kantar.
Krajem zime on počinje svoj svadbeni ples i prvi je na lovnoj listi. Iako se na ovim terenima lovi cijelu godinu, početak proljeća je najbolje vrijeme za lov. Dok su ženke skromnijih boja i dimenzija, mužjaci su veći, raskošno obojeni, uhranjeni i raspoloženi za lov.
Uspjeh u ribolovu često zna izostati, čak i na izvrsnim terenima. To je možda čak i izraženije kod vanjskih otoka nego u kraju. Lovi se riba kojoj je tada stađun, dok je izvan njega možete, ali i ne morate uloviti. Zato u stađunu možete imati iznenađujuće bogat ulov, a izvan njega nikakav.
Ponekad zubaca ne možete uhvatiti danima, a kad se pojave jata liganja pri obali, pojave se i oni. Slično je i s drugim ribama koje imaju periode kada prilaze kraju, kad se udaljavaju, kad se mrijeste i intenzivno hrane. Budete li planirali kakvo ribolovno putovanje, povedite računa o tim činjenicama, a ne samo o vlastitim željama.
Drugi razlog lošeg ribolovnog uspjeha na izvrsnim terenima je nepoznavanje samog terena. Makar ribe ima u izobilju, ona se drži na određenim pozicijama koje vi ne znate i koje možda u kratkom ograničenom vremenu nećete ni upoznati. Odlazeći kratko na škoj, nisam sebi mogao priuštiti taj luksuz traženja terena, već sam u ribolov otišao s vrhunskim ribolovcem i poznavaocem lastovskog akvatorija, Papom.
Krenuli smo u ranu zoru i usidrili se na jednom u nizu brakova koji se međusobno nadovezuju. Kurenat je od juga. Sidrimo se na šezdeset metara dubine. Teren je strm, a kurenat jak. Dubina ispod nas je četrdeset metara, iako smo se skroz nategli na sidro. Pape prakticira kančanicu, koja se sastoji od olova težine 4-8 dag i jedne udice br. 13 po Mustadu. Težina olova se kombinira ovisno o snazi kurenta i dubine na kojoj se lovi. Osnovni najlon je od 0,40-0,50 mm, također ovisno o dubini, dok je predvez debljine 0,35 ili 0,40 mm. Jedan mali zogulin razdvaja glavni najlon od predveza, više kao upozore-nje da je riba blizu, nego zbog njegovih vrtećih svojstava. Na terenu poput ovog, gdje je dno škrapovito i gdje se dubine naglo mijenjaju, olovo se veže čvorom koji lako puca.
Ješka je veliki crv, iako kantar nije finćukast poput nekih drugih vrsta. Zagrize on i na druge, jeftinije ješke.
Tunja ide u more, naješkana pristojnim komadom crva. Pape zabacuje prvi, prema vrhu braka. Moja udica još nije ni dotakla površinu, a on je već povukao ribu. Nakon metar, dva ona otpadne. Ista stvar se dogodila i meni, samo mnogo bliže površini. Riba je uskoro povela s 3-0, što nije dobar znak. Ne stoji tvrdnja da je kantar trom i lijen, upravo suprotno, vrlo je borben. Usta su mu relativno mala, puna oštrih zubića i nerijetko uspijeva u nastojanjima da se oslobodi s udice. Pape je izvukao prvoga, mužjaka prekrasnih boja. Uskoro stiže drugi, a za njim izvlačim ženkicu od tridesetak deka!
U početku sam bio skeptičan prema kančanici s jednom udicom, ali sam ubrzo uvidio da više udica nema nekog smisla. Povećava se mogućnost zapinjanja za oštre hridi, troši se više ješke, dok rezultat može biti samo slabiji. Kad se i uhvate dvije ribe odjednom koje u prosjeku imaju od 0,5 do 1kg, teško da bi obje stigle na površinu. Zato je bolje pošteno naješkati jednu udicu i koncentrirati se na nju. Pape kaže da ovako lovi i fratre, arbune, šarge, čak i komarču, a nerijetko ga iznenadi i pagar ili zubatac. Često se objesi i škarpina!
Nakon nekoliko ženkica, kantari su uzeli predah. Uzaludno smo zabacivali u raznim smjerovima, ne bi li naišli na kojeg. Sad su se počeli javljati kanjci i knezi, koji prije nisu mogli doći na red. Osjetim lagano zatezanje najlona u kurentu, lagano trznem i povučem pravi komad. Izvlačeći ga, propuštam lagano kroz prste kad zašija. Nebo se odražavalo u moru tako da se riba nije vidjela do zadnjeg trena. Tek na površini, ugledam fratra koji je debelo prešao šezdeset deka. Ne da takvog odavno nisam uhvatio, nego ga nisam ni vidio! Nakon polusatne stanke Pape je potegao još jednog prekrasnog kantara. Jugo je pomalo slabilo, a kantari su nastavili svoj ples ne hajući više za hranu. Nije nam se čekalo. Crv je bio pri kraju i bolje da dostojanstveno odemo, nego da prorade pa da ostanemo bez ješke! Ostavili smo ih u miru lastovskih hridi, do sljedećeg puta!