Papalina « Ribolov » Burza Nautike » nautički oglasno-informativni portal

Papalina

U siječnju 1943. Cousteau je u hladnoj vodi rijeke Marne prvi puta zaronio s novim aparatom, a nakon još nekih modifikacija poput postavljanja ulaznog i izlaznog ventila u isti nivo, patentiran je Aqualung. Tijekom iste godine Cousteau, Frederic Dumas i Philippe Tailliez napravili su preko pet stotina ronjenja, a već u kolovozu Dumas se u precizno isplaniranom uronu u dubinama Sredozemlja spustio na 62 metara.

Malo je kome ovih dana stalo do ribolova. Neke još drži blagdansko ozračje, drugi su prihvatili moderne trendove i zaputili se visoko u planine, do nekog od poznatih skijaških centara. Treći opet... makar da su i ostali kod kuće... nije baš vrijeme za boravak na moru i uživanje u ribolovu. Još je nepovoljnija okolnost što se slabo lovi, za ribolov je ovo najnepovoljniji dio godine. Riba slabo grize nema većih potreba za hranom. Istina je, tko se zaputi na more uvijek ima šansu da nešto ulovi i - rijetko će doći kući praznih ruku. Treba se samo odvažiti, dobro obući, pripremiti alate i ješku te krenuti na more.
A, što loviti..? O tome nećemo. Ovom prilikom bavit ćemo se jednom pomalo zaboravljenom ribom, ali ribom koju zacijelo nikad nitko nije digao na udici. Možda i je, ali ne vjerujem. Češće je korištena za ješku. Nekad se lovila u zapaženim količinama, danas tek s vremena na vrijeme zaluta na neku od naših ri-barnica. Zove se papalina, a neki od naših narodnih naziva još su joj sardelina, srdelica, srdelin, belac, gavica, pistač, šarakina... Svi smo čuli za papalinu, a vjerujem da je mnogi ne poznaju. Bolje rečeno miješaju je sa srodnicima, prvenstveno sa srdelom.
Oblikom tijela papalina je slična srdeli - obje imaju izduženo, u bokovima malo spljošteno tijelo. Na škržnom zaklopcu papalina nema zvjezdoliki zrakasti urez kojega srdela ima. Gornji dio tijela papaline ima blijedomodrikastozelenkastu boju koja sa strane prelazi u srebrnastu, a na donjem dijelu u srebrnastobjelkastu. Srdelu i papalinu razlikovat ćemo i po tome što srdela po bokovima ima nekoliko tamnih, skoro crnih mrlja, a papalina ih nema. Najveća razlika ipak leži u tome što papalina nema ljuske po tijelu. Papalina maksimalno naraste do 14, a u nekim morima i do 16 centimetara duljine i 2 dekagrama težine. Ipak, prosječan primjerak dosiže tek jedan dekagram što znači da u jedan kilogram stane stotinu i više komada. Papalina je plava, pelagička riba. Svrstava se u sitnu plavu ribu, među kojom je najmanja, a k tome je i nešto slabiji plivač.
Stanovnik je čitavoga Jadrana, posljednjih godina znatno prorijeđena. Generalno, više je prisutna na sjevernom nego na južnom Jadranu, a značajnije je prisutna i u otvorenom dijelu srednjeg Jadrana. Linija potegnuta od zadarskog akvatorija prema Veneciji praktički predstavlja granicu koja dijeli nekad bogata staništa papaline od onih gdje je uvijek bila rijetka. Na sjeveru je najviše ima u Kvarneru i ponegdje uz zapadnu obalu Istre.
Poput većine jadranskih riba, papalina je također stanovnik nekih drugih mora. Ona je stanovnik sjeveroistočnog Atlantika od Sje-vernog mora i Baltika na jug sve do Maroka, a kao što znamo susreće se u čitavom Sredozemlju i Crnom moru. Živi na dubini između 15 i 100 metara, a najčešće se zadržava između 30 i 70.
Hladniji mjeseci najbolja su sezona lova papalina, što znači da se najviše lovi od sredine jeseni do prvih toplijih proljetnih dana. Upravo u ovom dijelu godine postoji mogućnost da je povremeno vidimo u ponudi nekih naših ribarnica. Zimi boravi pliće i bliže obali i u tom se  razdoblju više i lakše lovi, dok se ljeti povlači dalje i dublje, do 150 metara. Poput ostale plave ribe i papalina živi u plovama, ali manjima nego srdela. Plova je u stalnom pokretu, u stalnom traženju hrane, a hrana papaline je raznovrsni plankton.
Papalina se lovi isključivo alatima gospodarskog ribolova - mrežama. Najviše se lovi plivaricama i lebdećim koćama, a manje mrežama potegačama. Lebdećom koćom lovi se danju i noću, a ostalim mrežama samo u noćima bez mjesečine, pomoću umjetnog svjetla.
Rijetko se lovi sama. Gotovo je redovito pomiješana sa srdelom i najčešće čini tek mali dio ukupne lovine. Ribari kažu da se lovi lakše od srdele, osobito noću, jer izgleda da je svjetlo jače privlači.
Sportski ribolovci papalinu ne love, ali je usprkos tome ona za njih izuzetno značajna. Papalina je nježna i krhka riba ukusna za jelo, mnogima ukusnija od srdele i inćuna. Kao takva drag je zalogaj i stanovnicima mora, pa zacijelo spada među ribe koje u moru imaju mnogo neprijatelja. Zato je papalina odlična ješka za lov mnogih vrsta riba, uključujući i one najkvalitetnije. Suvišno je nabrajati koje sve ribe grizu na papalinu. Najjednostavnije je reći: ako nema šireg izbora, papalina može poslužiti kao ješka za lov povrazom i tunjom bilo koje pridnene bijele ribe. Koristi se također, to se podrazumijeva, i kao ješka za ribolov parangalom te kao prirodna ješka prilikom panulanja.