Otrovne i opasne ribe « Ribolov » Burza Nautike » nautički oglasno-informativni portal

Otrovne i opasne ribe

Ljeto je na početku, a nismo ni svjesni kako će mu brzo doći kraj. Ova dva mjeseca, optimisti će reći tri, naprosto će proletjeti. I, vratit ćemo se u svakodnevicu življenja. Ali ipak, ostavimo se tmurnih razmišljanja! Prepustimo se ljetu i onome što nam donosi sezona kupanja i godišnjih odmora. Najkraće rečeno, vrijeme je morskih užitaka! Da bi to uživanje bilo potpuno, nudimo nekoliko savjeta i upozorenja, da nam sitna nesmotrenost ili nepažnja ne pokvari te najljepše dane u godini. Upozorit ćemo na neke opasnosti iz mora, iako za većinu nas većih i pravih opasnosti u moru nema.
Većina jadranskih riba u biti je bezopasna. Tek pri spomenu poneke od njih upozorava se na oprez i opasnost. Upozorenja se prvenstveno upućuju potencijalnim ribolovcima ili onima koji se tek od zgode do zgode požele rekreirati loveći ribe. Takvi moraju znati da u Jadranu ima otrovnih i opasnih riba, ali ipak ne takvih da bi čovjek od njih mogao smrtno stradati. Moglo bi se reći da je ubod bodlje svake ribe pomalo bolan i izaziva stanovitu reakciju, ako ništa jače, a ono barem u obliku laganoga crvenila oko mjesta uboda.
Na spomen morskih opasnosti na prvom su nam mjestu morski psi. Tko se njih ne boji..?! A, koga su to pojeli u našem Jadranu..!? Ali... o njima kruže dramatične priče. U Jadranskom moru registrirano je nekoliko desetaka vrsta morskih pasa, a nešto manje od njih dvadeset su stalni stanovnici našega mora. U tu grupu spadaju i one vrste koje najčešće ne svrstavamo u morske pse, nego u grupu riba koja se jednim imenom naziva landovina. To su mačke, sklatovi, kostelji, psi.
Većina jadranskih morskih pasa su pridnene vrste koje borave na dubinama od 30 do 300 metara, a neki borave samo dublje od 300 metara. Ima, međutim, i pelagijskih vrsta koje borave u slobodnom moru, a uglavnom se zadržavaju na otvorenom dijelu Jadrana, rijetko zalazeći u kanale i zaljeve. Po tjelesnim dimenzijama ti su psi najveći. Grabežljivci su i za čovjeka mogu predstavljati određenu opasnost. Od takvih vrsta stalni žitelji Jadrana samo su pas modrulj i pas lisica. Morskim psima glavna je hrana riba, a pojest će i kakvu morsku pticu koju iznenade na površini mora. Čovjeka neće jesti!
Kupači i ribolovci se puno više moraju čuvati nekih riba, koje mogu prirediti neugodno iznenađenje za vrijeme kupanja ili im pokvariti užitak ribolova. To su morski organizmi koji u sebi sadrže određene otrove ili otrovne mehanizme. Od jadranskih riba otrovni sustav imaju pauci, škrpina i škrpoč, te golubi i žutulje.
Po otrovnosti bodlji na prvom mjestu među jadranskim ribama su pauci (na našoj obali češći im je naziv ranj). Onima koji ne znaju, recimo da u Jadranskom moru žive četiri vrste pauka - bijelac, crnac, mrkulj i žutac. I svi su otrovni! Otrovne bodlje nalaze im se u prvoj leđnoj peraji, i imaju karakterističnu crnu boju, a još po jedna se nalazi na kraju svakog škržnog zaklopca. Ubod pauka izaziva jaku bol, a rana obilno krvari. Ubod se najčešće pojavljuje na prstima i dlanu. Ubodeno mjesto najprije pobijeli, potom poplavi, a ubrzo se pojavljuje i jaka oteklina.
Pauk se ukopava u pijesak iz kojega mu vire samo oči i leđne peraje. Pauk žutac to radi ljeti u plićaku. Rijetko ga koji kupač može otkriti, ali će zato nogom nagaziti upravo tamo gdje ne treba - na njegovu otrovnu bodlju.
Kod škrpine i njenih srodnika otrovni sustav i njegov raspored je sličan kao i kod pauka - otrovne su bodlje prve leđne peraje i na škržnim zaklopcima, a manje otrova sadrži i prva bodlja podrepne peraje.
Golubi i žutulje su po obliku tijela slični, pa ih mnogi ne razlikuju. Njihov otrovni sustav je smješten na repu, a sastoji se od nazubljene, jedne ili dvije, bodlje. Kod goluba bodlja se nalazi bliže bazi, dok je kod žutulje na sredini repa. Bodlje velikih žutulja mogu biti duge i do 40 centimetara. Otrovne bodlje koriste tako da repom snažno udaraju zadajući duboke rane, a potom rep povlače pa se rana još više širi.
Opasnost od tih riba najviše prijeti ribarima i ribolovcima, jer se na njih mogu nabosti prilikom ulova, a neke od njih u situaciji ugroženosti i same napadaju. Od jadranskih riba prevelike opasnosti nema, tim više što su svi njihovi otrovi termolabilni, pa se na povišenoj temperaturi razgrađuju.
Stoljećima se među otrovne ribe svrstavala murina, a mnogi to i danas tvrde. Njoj je, međutim, otrovna samo krv. Ipak murina je opasna! Za čovjeka su opasni njeni pogibeljni zubi i čvrste čeljusti, pa se bez obzira što nije otrovan valja dobro čuvati njena ugriza! Murina ima oštre i tvrde zube te čeljusti što stisnu snažno poput škripa. Zarivanjem snažnih zuba murina stvara veliku ranu. Bol je strahovito jaka, a mjesto ugriza ostaje tvrdo. Kada zagrize, murina ne popušta. Ona se bori nastojeći žrtvu povući prema svom skloništu. Pritom mlatara glavom što povećava bol i širi ranu. Valja znati i to da je murina agresivna, pa je se treba čuvati. Ipak, murina nikada ne napada prva, osim ako nije izazvana, a lako ju je izazvati... i tada postaje opasna!
Na određeni način grupu opasnih riba čine i jeguljke koje imaju otrovnu krv. To su jegulja, ugor, murina i paklara. Od tih otrova većih opasnosti za čovjeka nema. Bilo bi opasno da se te ribe konzumiraju sirove. Krv jegulje u čovječjoj krvi djeluje otrovno, a posebno je opasna za sluznicu oka, kamo može dospjeti prilikom čišćenja. Važno je da ta otrovna krv ne dođe u dodir s kakvom ranom ili ogrebotinom. Otrov iz krvi jegulje u takvim slučajevima izaziva tešku alergijsku reakciju. Slične reakcije izaziva i krv ostalih riba iz te obitelji, iako je intenzitet trovanja nešto slabiji. Na mogućnost trovanja jeguljkinom krvlju treba obratiti pozornost prilikom čišćenja tih riba.
Zanimljivo je također spomenuti da glavonošci - hobotnica, sipa i lignja imaju otrovnu slinu. Kod jadranskih glavonožaca, međutim, taj otrov je toliko slab da ne djeluje na čovjeka.
Čovjeku može prirediti neugodnosti i drhtulja, iako od nje nema veće opasnosti. To je riba slična raži. Drhtulja u tijelu ima električni organ. Njime proizvodi električne udare kojima umrtvljuje ribe. Njen elektricitet, koji se pri dodiru trenutačno prazni, ima snagu 45 - 220 volti, što ovisi o veličini drhtulje i vremenu punjenja, odnosno proteku vremena od prethodnog pražnjenja. Prilikom dodira s drhtuljom stanoviti elektricitet osjeća i čovjek.
Rijetke jadranske ribe otrovnoga mesa uistinu nisu spomena vrijedne. Važnije je obratiti pozornost na neke ribe koje nemaju nikakvih otrovnih sastojaka u sebi, kvalitetne su, česte u prehrani i gotovo svakodnevno prisutne na tržištu. To je plava riba! Ponekad meso srdele, papaline, skuše, palamide ili tune može kod čovjeka izazvati trovanje želuca. Događa se to prilikom njihova nepravilna skladištenja. Simptomi trovanja su proljev, povraćanje, vrtoglavica, žarenje kože, oteklina usana i jezika te teško disanje. Opasne također mogu biti školjke i puževi. Ni jednoj od njihovih jadranskih vrsta meso nije otrovno, nemaju nikakvih otrovnih sastojaka ni žlijezda koje bi u bilo kojoj situaciji izlučivale otrov. Usprkos tome prilikom konzumiranja školjki ili puževa može doći do trovanja. Razlog je posve jednostavan - školjke se hrane filtriranjem mora i pritom, zbog nepokretnosti, njihov dišni sustav zadržava prljavštinu i bakterije. U područjima gdje je more zagađeno takve će biti i školjke. Konzumirajući takve školjke, čovjek može imati lakših ili težih probavnih tegoba.