Muzgavci « Ribolov » Burza Nautike » nautički oglasno-informativni portal

Muzgavci

U Jadranskom moru obitavaju dva muzgavca - bijeli i crni. Oblikom tijela muzgavac i hobotnica su slični, oba imaju izduljeno vrećasto tijelo i osam jednakih krakova oko usta, ali muzgavac na krakovima ima jedan red pipaka. Bijeli muzgavac je nešto veći od crnog, ali su oba značaj-no manji od hobotnice.

Nije riba, ali je ribarska lovina. I ima značajno mjesto u ulovima profesionalnih ribara koji rade s pridnenom povlačnom mrežom - koćom. U nekim dijelovima našeg ribolovnog mora, upravo je muzgavac glavna lovina koćara. U značajnim količinama se nudi i prodaje na našim ribarnicama, ali mnogi od kupaca ga ne prepoznaju, odnosno ne razlikuju od najbližih srodnika. I, ne događa se to samo kontinentalcima, ljudima koji ne poznaju stanovnike mora, već u takvu zamku često zapadaju i žitelji našeg priobalja. Da, nije riba, a svima nam je na ribarskom jelovniku. Red ga je predstaviti, a riječ je o muzgavcu.
Odmah recimo, jer rijetki to znaju, osim ribara koji ih love i dobrih znalaca: u Jadranskom moru obitavaju dva muzgavca - bijeli i crni ili mrki, za većinu nas samo muzgavac. Poneki ih zovu mrkač ili mrkačić, a oni koji ne poznaju glavonošce nazivaju ih hobotnica ili hobodnić. Na našoj obali učestaliji su im narodni nazivi muzgać, mušun, muškardin, folpo, folpić, tračan, cimbal, smrdun...
Muzgavci su glavonošci, a najbliži im je srodnik hobotnica. Rod su im i sipa, lignja i totan. Ima ih još, ali navedeni su nam bolje poznati.
Muzgavac i hobotnica su sličnog oblika tijela - vrećasto izduljeno tijelo te osam jednakih krakova oko usta. Za razliku od hobotnice muzgavac na krakovima ima jedan red pipaka. Krakovi su u presjeku okrugli, a duljina im je tri do pet puta veća od duljine tijela. Krakovi i tijelo su obavijeni sluzavom kožom.
Bijeli muzgavac je nešto veći od crnog, ali su oba značajno manji od hobotnice. Bijeli muzgavac maksimalno naraste do 60, a crni 40 centimetara. Najveća težina im je oko pola kilograma, dok se ona prosječna kreće oko petnaestak dekagrama.
Boja tijela crnog muzgavca je svijetlosmeđa s crnim mrljama, a u slučaju opasnosti, ili nekog drugog podražaja brzo mijenja boju, pa poprima različite nijanse smeđe, crnkaste i blijedosive s mrljama. Karakteristika im je i ta da se bojom tijela prilagođavaju okolini.
Bijelom muzgavcu tijelo je s gornje strane žutoružičasto, a s donje blijedožuto sa sedefastim preljevima.
Muzgavci, poput hobotnica i ostalih glavonožaca, na tijelu imaju lijevak kroz koji izbacuju vodu u mlazovima, što im omogućuje skokovito kretanje kroz more, dok po dnu hodaju pomoću trakova, hvatajući se pipcima za podlogu. Kad se nađu u opasnosti, kroz lijevak izbacuju crnilo, čime oko sebe stvaraju tamni zaštitni oblak. Za obje vrste značajno je istaknuti da im je životni vijek izuzetno kratak. Prema riječima ribara, već za šest mjeseci dosegnu komercijalnu veličinu. I, odmah ih treba loviti, ako se to ne učini brzo će sami uginuti. Muzgavac ne živi duže od godinu dana, tvrde ribari, dok stručnjaci ističu da im je životni vijek do dvije godine.
Oba muzgavca stanovnici su čitavog Jadranskog mora, ali nisu svugdje jednako rasprostranjeni. Crni muzgavac je učestaliji. Boravi na pjeskovitu i muljevitu dnu, ali i tamo gdje se pijesak miješa s nekim drugim vrstama dna, moguće ga je naći na velikim dubinama, ali i plitko, u priobalju. Najgušća su mu naselja na pedesetak metara dubine, a nalazi se od 30 do 200 metara. Najgušće je naseljen uz zapadnu obalu Istre te kanalima srednjeg Jadrana, ali ga ima i u zatvorenim zaljevima, pa čak i tamo gdje je more bočato. Teško ga je naći jedino na kamenitu dnu.
Bijeli muzgavac uglavnom je stanovnik dubina većih od 100 metara, ali ga je moguće naći i pliće, na 40, dok se najdublje spušta do 200 metara. Staništa su mu uglavnom na muljevitu dnu, a učestaliji je u srednjem i južnom Jadranu.
Muzgavci se love tijekom cijele godine, iako najuspješnije u njenu hladnijem dijelu. Posebno se to odnosi na crnog muzgavca koji se najbolje lovi u jesenskim i zimskim mjesecima. Znatno bolje se love noću, jer su tada u pokretu, u traženju hrane, a to su rakovi i razni uginuli morski organizmi. Najviše se love pridnenom povlačnom mrežom - koćom. Crni muzgavac još se može uloviti obalnim povlačnim mrežama - koćicama, te obalnim mrežama potegačama.
Slučajno, ako se zatekne na maloj dubini crni muzgavac može se uloviti ostima pod sviću, ali se to rijetko događa. I to je jedini sportsko ribolovni alat kojim je moguće uloviti muzgavca. Udičarskim alatima se ne lovi, a neće ga uloviti ni podvodni ribolovci, jer njega nema na terenima gdje oni traže i love ribu. Ipak, muzgavac nije posve beznačajan sportskim ribolovcima! Neki ga koriste za ješku. Neke ribe će na njega zagristi, iako mu meso nema vrhunsku kvalitetu. Mogli bismo reći da mu je meso podjednako cijenjeno, i od ljudi i riba, jer obično se stavlja za ješku na parangal, posebno kad se želi loviti veće ribe, pa se na udicu stavlja čitav trak, ili njegov veći dio. Također, koristi se za ješku na povrazu i tunji. Nerijetko će na njega zagristi podlanica, ugor, kirnja, eventualno koja druga, lakoma i proždrljivija riba.
I u gospodarskom ribolovu muzgavci imaju značajno mjesto. Love se stalno i u zapaženim količinama. Crni muzgavac čini gotovo 7 posto ukupne koćarske lovine u hrvatskom teritorijalnom moru, a bijeli 2-3 posto. U ribolovnoj zoni A - uz zapadnu obalu Istre, crni muzgavac čini 25 posto koćarske lovine. Prodaju se na skoro svim našim ribarnicama, tim bolje što je njihova maloprodajna cijena pristupačna većem dijelu stanovništva. Vrijedi spomenuti da se značajne količine muzgavaca plasiraju i na izvozno tržište. U pojedinim razdobljima godine preko granice završi veći dio ulova, jer naše tržište još uvijek konzumira male količine ribe i ostalih morskih organizama, pa se u sezoni većih ulova u nas ne može prodati sav ulov.
O kvaliteti mesa muzgavaca mišljenja su podijeljena. Objektivno, ne može se uspoređivati s lignjom, niti sa sipom ili hobotnicom. Otprilike tu je negdje, u rangu totana, možda malo kvalitetniji. Ali, o pojedinačnim ukusima i guštima se ne može raspravljati, pa ćemo tako čuti i tvrdnje da kvalitetom nije ništa lošiji od hobotnice. Uostalom, koliko su nam puta ugostitelji servirali salatu od mrkačića, a da je to zapravo bila salata od muzgavaca? I nije bila loša! Većina nas bila je zadovoljna. U biti, muzgavca možemo pripremati na isti način kao hobotnicu. Na primjer, na lešo s krumpirom, kako to rade na našim otocima. Čak ga se može i peći pod pekom, jer i takav je dobar.