Mikrolokacija - Pozicija nadohvat ruke « Ribolov » Burza Nautike » nautički oglasno-informativni portal

Mikrolokacija - Pozicija nadohvat ruke

Radi se o mjestima do kojih se stiže nakon pet minuta vožnje automobilom od centra, a kada dođete na njih potpuno zaboravljate da ste u gradu

Iako je ribolov u centru grada moguć i na nekim drugim lokacijama duž obale, Pula je definitivno najbolji izbor za one komotnije, koji ne vole predugu vožnju, pa zatim i pješačenje do dobre pozicije. OK, ovdje se pod centar grada nije mislilo baš doslovno. Takvoj definiciji više odgovaraju rive u Zadru, Šibeniku ili Rovinju, ali je ovdje situacija još bolja.
Kad već spominjemo rivu, poznato je kako je Pula nema. Najveći dio nekoć prekrasne i od svih vjetrova zaštićene uvale, zauzeo je Uljanik, a tamo gdje industrije ima, mjesta za šetnju nema. Osim dizalica, na tom dijelu obale možete naći i malu marinu te nešto usidrenih privrednih plovila, a takvo okruženje u kombinaciji sa slabim gibanjima mora u samoj uvali, rezultiralo je relativno visokom zagađenošću, pa je ribolov strogo zabranjen. Ljuskavi morski stanovnici kao da to jako dobro znaju pa se more ponekad zna doslovce zacrniti od velikih jata cipala koja bezbrižno plutaju uokolo. Sve dok ih u njihovoj idili ne poremeti napad jata lica, gofova ili koje zalutale tune. Sad bi se, s razlogom, moglo postaviti pitanje o količini toksina koji se natalože u predatorima nahranjenim takvim lučkim ribama, a koje naknadno lovimo na udaljenim pozicijama. Odgovor bi trebalo prepustiti pomorskim biolozima, a nama za utjehu ostaje podatak kako dosad nije zabilježen niti jedan smrtni slučaj uslijed trovanja ribom, pa čak ni u velikim gradovima poput Rijeke, Šibenika ili Splita, a pouzdano se zna kako se većina riba ulovljenih u njihovim lukama s guštom konzumirala. Prije nekoliko godina, dok Šibenik nije imao napredni kanalizacijski sustav kakav ima danas, jedan mi je prijatelj tvrdio kako je juha od špurjana (batoglavaca), ulovljenih ispred autobusnog kolodvora, puno bolja i masnija od one spravljene od ulovljenih u divljini, a da njegova djeca uopće ne žele one posne ribice, već su luda za tustim lučkim. Iako sam mu pokušavao objasniti neke stvari o tome čega sve ima u kanalizacijskom ispustu, on je ostao pri svome, a mora se priznati kako mu i djeca baš lijepo rastu bez nekih crijevnih i inih infekcija koje sam mu zabrinuto predviđao.
Tereni u Puli, pošteđeni su takvih problema, jer su svi okrenuti prema otvorenom moru, a strujanja su svugdje dovoljno jaka, pa se more neprestano obnavlja. Prvi i najpoznatiji je onaj na području Katarine, bivšeg vojnog kompleksa na samom ulazu u luku. O njemu smo već pisali, pa ga nema potrebe podrobnije opisivati, a tamo će za nekoliko godina ionako niknuti marina s pratećim sadržajima, što znači da se možemo pozdraviti s ribolovom na tom mjestu. Ipak, treba napomenuti kako je, zbog struja, more tamo potpuno drugačije kvalitete od onog u pola milje udaljenoj luci, pa u kvalitetu ulovljene ribe ne treba sumnjati, pogotovo zbog toga što se na Katarini love orade, arbuni, pici, ušate i brancini koji nisu baš ljubitelji boravka u zagađenom okruženju.
Gledajući sa zapadne strane, sreću možete okušati na puntama Stoje ili Valkana (automobil parkirate maksimalno 100 metara od pozicije), ali pravi raj počinje na mjestu gdje završava uređeni dio kupališta Valkane i počinje Lungomare. Na tom potezu dugom oko dva kilometra, možete loviti vrlo cijenjene riblje vrste kojih u uvalama nema. Doduše tamo isto navrate, ali puno rjeđe. Kako je Lungomare uređena šetnica s obilježenim parkirnim mjestima, tako automobil možete parkirati točno iznad odabrane pozicije. Spustite se na stijene i u potpunosti zaboravite kako ste prije pet minuta automobilom prošli kroz centar grada. Iza vas je kamena litica i šuma, a cestu i ne primjećujete, jer se svi voze jaaako lagano zbog opako visokih ležećih policajaca. Kako je morsko dno na koje ćete zabacivati udice vrlo šaroliko, tako je za uspješan ribolov potrebno malo sondiranja. Neki to rade zabacujući olovo, a neki jednostavno preplivaju teren s maskom na glavi, pa tako ustanove gdje je trava, gdje pijesak, a gdje kamene zamke za vaš pribor. Dubina ide od par metara, pa sve do 30, s nekoliko pragova, a najbolje je loviti na njihovim gornjim rubovima. Praksa je ovdje najbolji učitelj, a kada je svladate plijen može biti obilat. Najčešće se love orade i fratri, ali i picevi i arbuni. Noću je ugor gotovo siguran, ali možda i neželjen ulov. Sa stijena podno šetališta, ribolov je gotovo nemoguć ako puše jak zapadnjak ili jugo, budući da ih tada preplavljuju valovi, ali ste u slučaju burnog vremena u potpunoj zavjetrini.
Drugi dio raja nalazi se na Verudeli do koje se dolazi kratkom vožnjom po pulskoj obilaznici. Ukoliko je rampa na ulazu u turistički kompleks spuštena, automobil ostavite na velikom parkiralištu s njene lijeve strane i onda pješice do hotela Brioni. Dobri tereni počinju na mjestu gdje završava betonirana plaža, a protežu se do same punte. Tamo je podmorje isto bogato, ali je malo teže naći mjesto na strmim stijenama. Za ribolov na Verudeli vrijede ista pravila kao i na Lungomare - treba istraživati dno. Uz napomenu kako su prema punti dubine uz obalu sve veće. Osim opisanih ribljih vrsta, nije nemoguć ni susret s kantarima i šarzima, a relativno su česti i ulovi zubataca. Preciznije rečeno, česti su napadi zubataca na velike komade naješkanog crva, ali zbog debljine najlona kojim se love orade i drugi očekivani plijen, takvi slučajevi većinom završavaju kidanjem pribora ili letom štapa u more ukoliko rola nije potpuno otvorena. Oko punte se definitivno isplati postaviti čeku za zubaca sa živom ribom i adekvatnim priborom, pa dok lovite sitniju ribu, car vas može ugodno iznenaditi. Treba napomenuti kako je ribolov moguć i na strani Verudele okrenutoj prema Fratarskom otoku, te na Zlatnim stijenama, a tamo i bilo gdje, na svoje će doći oni koji preferiraju ušate. Ima ih u neograničenim količinama, što se najbolje osjeti kada ste na plaži. Čim otplivate dvadesetak metara od obale, nađete se usred njihovih jata. One se love predvečer ili za oblačnog i vjetrovitijeg vremena, kad ste sigurni da nema kupača. Uostalom, pravo vrijeme za ribolov na lokacijama u Puli počinje sredinom rujna, a tada se oni jako prorjeđuju i «okupiraju» vaša mjesta samo u najtoplijim dijelovima dana. Pravi ribolovac se tada ionako odmara, slaže pribor i planira kako će popodne ili u rano jutro trofejni primjerak nabasati baš na njegove udice.