Mikrolokacije: Valbiska « Ribolov » Burza Nautike » nautički oglasno-informativni portal

Mikrolokacije: Valbiska

Nikako se ne mogu opisati kao netolerantna osoba, ali kada početkom kolovoza sve najbolje ribolovne pozicije preplave naši prekomorski susjedi, naglo postanem "italo-mrzac"! Promjenu genetskog koda u mojoj glavi ne uzrokuje njihova broj-nost, niti sva sila štapova i ostale opreme (plus zalihe raznoraznih crva i ostalih ješki kupljenih u njihovim trgo-vinama) koja dokazuje kako su na godišnji odmor došli ciljano u ribolov. Ne smeta me ni to što ih većina nema dozvolu niti što koriste najsitnije moguće udice, pa na suho izvlače ribice veličine palca. Problem leži u tome što Paolo, Luigi, Mario i ostatak ekipe misle kako je dio obale koji su zaposjeli njihov i ničiji više! Ukoliko se pokušate smjestiti bliže od tridesetak metara od njihovog tabora, započinje glasno negodovanje. I ne prestaje za cijelo vrijeme ribolova. A digli ste se u ranu zoru kako bi nekoliko sati proveli u miru. I onda poželite objasniti "spodobama" kako je naša obala oduvijek bila naša, a oni su je posjedovali u jednom kratkom povijesnom razdoblju! I to zahvaljujući sili ili spletkama, naravno.
Riječi baš ne pomažu puno. Oni ne kuže niti jedan drugi jezik osim talijanskog, i usput "laju rafalno"! Upotreba sile ovdje je "potpuno opravdana", ali nažalost zakonodavac ne misli tako, pa ako želite izbjeći svoje ime na stranicama crne kronike kao još jedan primjer nasilja nad stranim gostima, morate se premjestiti dovoljno daleko kako bi zadovoljili "okupatora" i mogli u miru uživati u šumu mora i glasanju galebova, a ne njihovim tenorima. Tako je bilo i tog kolovoškog jutra u Valbiski, trajektnom pristaništu koje povezuje Cres i Lošinj s kopnom. Uvjetno rečeno jer i Krk je otok, samo što je premošćen, pa ga malo drugačije doživljavamo. U glavnim ulogama našli su se šezdesetak kilograma Luigia (ili kako se već zove) koji je zauzeo najbolju poziciju za ljetni ribolov u toj uvali i skoro dvjesto dobro raspoređenih kila moje malenkosti i ribolovnog mi kolege. Mali betonirani plato s lijeve strane Valbiske, smješten stotinjak metara od samog trajektnog pristaništa, strateška je točka s koje možete zabacivati točno na sredinu uvale (ili prema betoniranom molu) jer se tamo nalaze pješčani platoi na kojima obitavaju arbuni, orade i picevi. Dalje je duboko i stjenovito, pa smo iznervirani prečestim gubicima olova i udica brzo odustali od jalovog posla, iako se i na takvom terenu da uloviti koji škrpun, kanjac, fratar ili šarag.
No dobro, Valbiska ionako nije top pozicija za ribolov u ovo doba godine, već to postaje nešto kasnije kad se trajektne linije prorijede, pa se može loviti na rubovima pristaništa. Najbolje je zabaciti odmah poslije odlaska trajekta jer ribe tada navale u uskovitlanu masu pijeska i trave u kojoj se krije obilje hrane. U toj gužvi, uz pribor koji se sastoji samo od udice bez olova, moguća su razna iznenađenja. Riblji fond koji se mota po pristaništu i okolici, pogotovo u noćima s mjesečinom, je iznimno bogat. Uz već spomenute, tu su i brancini, bugve i ušate ekstremnih dimenzija. Kako bi ribolov bio što efikasniji morate se prilagođavati situaciji i mijenjati štapove i način ribolova. Automobil vam je nekoliko metara dalje, pa to i nije neka "tlaka". U trenucima kad se more uzmutilo lovit ćete matcherom s plovkom ili bez njega, koristeći što tanji najlon i male udice naješkane komadićima srdele, lignje, mekšeg dijela velikog crva ili dagnjama. Kad se sve smiri promije-nite štap i zabacite sistem s kliznim olovom. Uz to idu i nešto veće udice. Najbolje su ownerice veličine od 4 do 1 na kojima bi trebali biti bibiji, sipice ili srednje veliki komadi crva.
Kod brancina "pali" već provjerena shema sa srdelom ili nekom drugom plavom ribom montiranom na dvije udice (bez olova), a nije zgorega ni probati povući neku varalicu. Iskustva nekih ribolovaca koji zimi putuju na Mali Lošinj, vjerojatno najbolju lokaciju na Jadranu tijekom prosinca i siječnja, pa odluče "ubiti vrijeme" do polaska trajekta špinajući brancine, i te kako idu u prilog ovoj tezi. Kad se svemu već navedenome pridoda i či-njenica kako u Valbiski kao i u cijelom krčkom akvatoriju ima dosta liganja, nakupi se poduži niz razloga za posjet ovoj lijepoj uvali. Samo ne u kolovozu! Možda vaši živci nisu tako debeli kao moji, a poznavajući mentalitet naših susjeda oni će vašu želju za provjerom njihovih plivačkih vještina protumačiti kao pokušaj ubojstva. I to ne na mah, nego s predumišljajem!