Ribolovna tema – Marikultura u Hrvatskoj « Ribolov » Burza Nautike » nautički oglasno-informativni portal

Marikultura u Hrvatskoj

Marikultura u Republici Hrvatskoj već godinama opada, osim uzgoja tuna, iako je izuzetno kompatibilna programima pomorske orijentacije zemlje. Istodobno, proizvodnja je u Mediteranu više nego udvostručena, prvenstveno zahvaljujući čvrstim strateškim i konzistentnim programima razvitka koje je pratila poticajna kreditna politika i subvencije. Rast akvakulture u svjetskim okvirima je 10-15% godišnje."

Kroz posljednjih desetak godina hrvatsko morsko ribarstvo bilježi stalni rast. Iz godine u godinu ulovi se povećavaju, sve više se izvozi, financijski izvozni rezultati sve su bolji. Najveću dobit na izvoznom tržištu ostvaruje marikultura, konkretno izvoz tuna iz kaveznog uzgoja na japansko tržište. Ta stavka značajno nadmašuje ostale izvozne poslove, premašujući istodobno vrijednost uvoza ribe i ostalih morskih organizama koji je, objektivno, veći nego što bi trebao biti. Uvozimo velike količine smrznute ribe, glavonožaca i rakova, često upitne kvalitete, te velike količine male plave ribe za hranjenje tuna u kavezima. Izvozimo dosta, a mogli bismo i puno više, posebno iz proizvodnje u marikulturi. Godinama se ističe da su prirodni resursi našeg mora prelovljeni, te da je budućnost ribarstva u marikulturi. Na našim hrvatskim prostorima davno smo to shvatili i među prvima u Europi krenuli uzgajati ribu u kavezima. Davno smo krenuli i sporo se razvijali, marikulturi učili druge i onda odjednom spoznali da su neki drugi u kratkom vremenu napravili veliku ekspanziju, dok mi tapkamo u mjestu.
Prošlogodišnja proizvodnja hrvatske marikulture iznosila je 14.000 tona. Neupućeni bi mogli pomisliti da se radi o značajnoj količini, ali samo dok ne saznaju brojke iz nekih drugih zemalja, na primjer Grčke ili Turske, čija je proizvodnja pet–šest puta veća od naše. Naši rezultati ispadaju još porazniji kad se iz njih izdvoji uzgoj tuna koji je prošle godine iznosio 6.700 tona. Ostatak uzgoja iznosi 3.500 tona lubena i podlanice (orade), isto toliko dagnji, te 800.000 komada školjke kamenice. Žalosno je što se isti ili neznatno bolji rezultati uzgoja, izuzimajući tunu, ponavljaju više godina. Sada bi i uzgoj tuna mogao krenuti nizbrdo zbog velikih restrikcija u ulovu nametnutih od ICCAT-a, međunarodne organizacije za zaštitu atlantske tune.
"Marikultura u Republici Hrvatskoj već godinama opada, osim uzgoja tuna, iako je izuzetno kompatibilna programima pomorske orijentacije zemlje. Istodobno, proizvodnja je u Mediteranu više nego udvostručena, prvenstveno zahvaljujući čvrstim strateškim i konzistentnim programima razvitka koje je pratila poticajna kreditna politika i subvencije. Rast akvakulture u svjetskim okvirima je 10-15% godišnje."
Ovo je konstatacija iz Studije izvodivosti izgradnje i adaptacije dijela ribarske infrastrukture, sukladno pravnoj stečevini EU, opsežnog stručnog dokumenta koji bi nas trebao pripremiti za uklapanje u zajedničku ribarstvenu politiku Europske Unije. U marikulturi zaostajemo, kao što zaostajemo i u mnogim drugim područjima na kojima nas uskoro čeka nemilosrdna tržišna utakmica u jakoj konkurenciji.
Prema podacima Uprave ribarstva Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva, u Hrvatskoj je izdano 48 povlastica za uzgoj bijele ribe, 11 za uzgoj tuna te 106 povlastica za uzgoj školjkaša. Nisu sve povlastice aktivirane, ali usprkos tome brojke nisu male. Međutim, kapaciteti su skromni. Samo jedan proizvođač bijele ribe ima kapacitet oko 800 tona godišnje, tri su kapaciteta 200 - 400 tona, a ostalo su manje obiteljske farme kapaciteta 50-100 tona. Uzgajivači školjki još su sitniji, k tome i iscrpljeni višegodišnjim nastojanjima za reguliranje svog statusa, te svladavanju barijera što im stoje na putu prema europskom tržištu. To su uglavnom uzgajališta obiteljskog tipa kapaciteta do 50 tona godišnje, a samo su tri uzgajivača registrirana za uzgoj od 100 do 200 tona.
Prema "Studiji izvodivosti" otežavajuće okolnosti snažnijem razvoju uzgoja bijele ribe su izostanak povoljnih sredstava za investicije i obrtna sredstava, nesređeni i neusklađeni prostorni planovi, zaštitne carinske barijere prilikom izvoza na tržište EU, porast ponude iz konkurentskih zemalja i pad cijena na inozemnom tržištu, te nedovoljna proizvodnja riblje mlađi.
U 2005. godini bruto proizvod hrvatske marikulture iznosio je blizu 550 milijuna kuna. Lani je ostvareno puno više, budući da je izvoz tune gotovo udvostručen. Brojke nisu male i zanemarive ali, opet ponavljamo, morale bi biti puno veće. Možda je teško značajnije povećati plasman na izvozno tržište, ali zato domaće nudi puno veće mogućnosti. Prvi uvjet je značajno povećanje domaće potrošnje ribe i ostalih morskih organizama. Mi u Hrvatskoj konzumiramo malo ribe, s njenom potrošnjom nalazimo se na europskom začelju. Domaća potrošnja otvara velike mogućnosti povećanja plasmana ribe i školjaka iz uzgoja, i u tom smjeru trebalo bi voditi marketinške aktivnosti. Tih mogućnosti svjesni su i sami uzgajivači koji na domaćem tržištu postižu znatno bolje cijene od izvoznih.
Druga velika prilika je turizam. I ovog smo ljeta bili svjedoci rekordne posjećenosti naše obale i otoka. Bilo je dana u kojima smo imali više od milijun registriranih gostiju. Jesmo li se zapitali koliko oni pojedu ribe i ostalih morskih organizama, odnosno koliko smo im je ponudili? Još je važnije pitanje koliko su pojeli domaće ribe, a koliko iz ulova i uzgoja? "Turizam je jedan od važnih generatora razvoja marikulture jer, za razliku od ribarstva, marikultura daje stabilnu ponudu. U uvjetima povećane potražnje za ribom i drugim organizmima iz mora u gastro-ponudi, koja se ne može osigurati samo iz ribolova, marikultura značajno doprinosi stabilnosti ponude na tržištu općenito, pa tako i na turističkom. Tako turistička potražnja za uzgajanim organizmima podržava ulazak u novo investiranje", navodi se u " Studiji izvodivosti".