Konj « Ribolov » Burza Nautike » nautički oglasno-informativni portal

Konj

Ranije je konj boravio na manjim dubinama, a sada se, gonjen nagonom za opstanak, zadržava dublje, na teže dostupnim pozicijama. Nekad je živio u plovama osrednje veličine koje su se lagano kretale oko mjesta stalnoga prebivanja. Danas ćemo češće naići samo na nekoliko usamljenih primjeraka.

Pamtim priče starih i starijih podvodnih ribolovaca kad su se hvalili ulovima, (a koji se ribolovac ne hvali). Uz zubace i lubene redovito su spominjali konje. Lovili su ih mnogo, a nije im bilo ni teško. Konj im je bio lako dostupna lovina. Trebalo ih je samo naći i dobar ulov nije izostao. A danas... Ne pamtim kad sam ga vidio. Slabo ga love podvodni ribolovci, a rijedak je i u lovu ostalim alatima. Lijepa riba pomalo robusna izgleda, a istodobno osjetljiv poput cvijeta. Plah je i mlak, te samo zahvaljujući savršenom prilagođavanju terenu na kojemu boravi uspijeva opstati u moru punom grabežljivaca. U nas ga još nazivaju kaval, kavala, kon, krap, pešikaval, ali i mrguša, škrapan, vranac...
Tijelo konja je povišeno i bočno spljošteno, a na njemu se posebno ističe velika glava. Boja mu je zelenkastosmeđa, u donjem dijelu prelazi u zlatnozelenosivu. Karakte-riziraju ga trbušne peraje bijele boje, po čemu ga podvodni ribolovci u rupi najlakše otkrivaju. Čitavo tijelo konja blista nekim posebnim sjajem, pa svaki njegov pokret, ovisno o lomu svjetla i sjeni, donosi drugačiji odsjaj, jednom je brončani, a potom opet platinast ili boje starog zlata. Teško je to opisati. Konja treba vidjeti i doživjeti njegovu ljepotu. Taj sjaj njegovo tijelo ne gubi ni dugo nakon ulova.
Konj maksimalno naraste do 52 centimetra duljine, tako stoji u stručnoj literaturi, i pritom dostigne težinu od 4 kilograma. Međutim, takvi se primjerci uistinu rijetko love. Ako se više uopće love? Osobno sam vidio najvećeg konja koji je bio nešto teži od dva kilograma. Težina prosječnih primjeraka kreće se do pola kilograma, a duljina im je 30 - 35 centimetara.
Prebivalište konja je čitav Jadran. Naći ćemo ga u obalnom pojasu, uz obale otoka i otočića, na sikama, ali i na brakovima otvorenoga mora, iznad obrasla kamenita dna. Uglavnom se zadržava u rupama i procjepima ili među busenima posidonije. Pojava konja nešto je učestalija oko sjevernojadranskih otoka i otočića, uz zapadnu obalu Istre i u zadarskom arhipe-lagu. Boravi na dubinama od 5 do 50 metara. Ranije je obitavao na manjim dubinama, a sada se gonjen nagonom za opstanak, zadržava dublje, na teže dostupnim pozicijama. Nekad je konj živio u plovama osrednje veličine koje su se lagano kretale oko mjesta stalnoga prebivanja. Danas su one prorijeđene, pa ćemo češće naići tek na nekoliko usamljenih primjeraka. Rupe i procjepe u kojima boravi često dijeli sa šargom s kojim u mnogočemu dijeli sličnu sudbinu. Danju se u pravilu zadržava u skloništu koje napušta u večernjima satima kad kreće u potragu za hranom. U prehrani je raznovrstan.  
Jede sitne žive organizme što ih pronalazi u svom okolišu, najčešće račiće i nedorasle glavonošce.
Sezona lova konja praktički traje čitave godine. Preciznije rečeno, mogla bi trajati, ali zakonodavac to ne dopušta. Najbolje se lovi ljeti i u jesen, kad zalazi u pliće predjele bliže obali. Za lov nisu potrebne neke posebne meteorološke prilike ili doba dana. Lovi se danju i noću, po mirnom i valovitom moru. Uz šarga i vranu, konj je svojedobno bio riba koju su najviše lovili podmorski ribolovci. Lovili jesu, dok danas to uspijeva rijetkima, uglavnom onima koji mogu zaroniti jako duboko. Ipak, pogrešno je mišljenje da su konji najviše stradali od puške te da su podvodni ribolovci drastično pro-rijedili njihov stok. Istina je, lovili su ih u većim i velikim količinama, ali su ih isto tako lovili i ostali alati. Mnogo veći neprijatelj od podvodne puške konjima su bile i ostale mreže poponice, pa i druge mreže stajačice. Tim se alatima polovilo najviše konja.
Podmorskim ribolovcima konj je oduvijek bio drag, tim više što im je bio relativno lak i dostupan plijen.
Svojim naizgled sporim plivanjem i gotovo tromim pokretima, konj naprosto izaziva podvodnoga ribolovca. Međutim, kad osjeti opasnost munjevito reagira i bježi u sklonište, često u vlastitu klopku. Sakrije se u rupu iz koje dugo vremena ne izlazi. Pojedinačne primjerke u rupama je teže pronaći jer se dobro zavlače na skrovita mjesta. Tek ako je u rupi sklonište potražila plova konja, lakše će se otkriti oni koji su se slabije sakrili. Podvodni ribolovac konja može tražiti i u sjeni kakva većeg kamena, te na obraslome dnu. Veći kamen može poslužiti i podvodnome ribolovcu kao zaklon dok čeka nailazak konja. Konj se pred puškom može sakriti jedino u dubini na kojoj se zadržava, a koja mnogim podvodnim ribolovcima nije dostupna. I još nešto treba znati. Na poziciji na kojoj su konji jednom ulovljeni, nakon određena vremena će se opet naći.
Za mirna vremena, posebno u toplijim mjesecima kada je bliže površini, konja se uspješno lovi ostima. Ne previše mudar i snalažljiv, konj lako zalazi i u vrše. Od udičarskih alata za lov konja najefikasnija je tunja, sa štapom ili bez njega. Izrađuje se od osnovnog najlona debljine 0,30 - 0,40 milimetara na kojeg se vezuje udica broj 10 - 13. Najbolja ješka je veliki crv, a dobri su račići, posebno kozica i samac, pa crvići, meso sipe ili lignje...
Konj je trom, a takav je i kada zagrize, neće naglo i brzo jesti ješku, a neće se odmah ni zaletjeti na nju. Ribolovac na isti način mora odgo-voriti, ne trzati naglo i brzo. Kad je ulovio jednog na istom mjestu vrijedi loviti i dalje. Ulovit će se još koji konj.
Noć je najbolje vrijeme za takav ribolov, jer konj noću traži hranu. Konj noću dolazi u plitko gdje ga se lovi na tvrdom, kamenitom, pločastom ili miješanom dnu s posidonijom. Pri-dnenim parangalom konj se također uspješno lovi, a najbolje ga je polagati u prvi sumrak te dizati rano ujutro.