Jakovljeva kapica « Ribolov » Burza Nautike » nautički oglasno-informativni portal

Jakovljeva kapica

Lov, odnosno vađenje jakovljeve kapice moguće je u tijekom cijele godine. Najveće količine love se u zimskim mjesecima. Ta djelatnost u nas još nije toliko razvijena koliko na talijanskoj obali Jadrana, gdje postoje specijalno opremljeni brodovi koji se bave vađenjem raznih vrsta školjaka, među kojima je i jakovljeva kapica

U prošlom broju riblja tema bili su nam puževi. Mali puževi, ako ne i najmanji, za čiji "lov" nije potrebno naročito umijeće. Najvažnije je imati puno strpljenja... S obzirom na to da pravu ribolovnu sezonu još čekamo, ni ožujak ne posvećujemo nekoj od riba, ali idemo malo dublje od plićaka u kojemu borave ogrc i priljepak. Nudimo zaron u svijet školjki, a za vas smo odabrali jednu od najljepših iz Jadranskog mora. Zove se jakovljeva kapica. Mnogima nam je dobro poznata, ali je većina ne vezuje uz svijet podmorja, nego uz nešto posve drugo. A, to drugo je samo školjka čije je ime netko "posudio" i danas je svjetski poznato. Kad vide njenu fotografiju, ili crtež, rijetki su koji je ne prepoznaju iz prve će reći kako se zove. A, sve pogrešno!
Jakovljeva kapica, školjka koju u nas još nazivaju čančula, kapesanta, klapunica, lepeza, prsurica, pokrovača, školjka svetoga Jakova. Zanimljivo je spomenuti da se u mnogim zemljama Sveti Jakov pojavljuje u nazivu ove školjke. Ne bez razloga... Školjka je to koja pažnju prvenstveno plijeni svojom vanjštinom, oblikom svojih ljuštura.
Jakovljeva kapica ima oblik lepeze, s dvije različite ljušture. Jedna je zaobljena, lijepo oblikovana, dok je druga ravna, a obje su proširene na mjestu gdje se nalazi brava. Ljušture su izbrazdane sa 14 - 16 radijalnih rebara pa, bez obzira na to što vanjski rub nije ravan, školjka se izvanredno zatvara, budući da se zubi s obje ljušture na stotinku milimetra poklapaju. S unutrašnje strane ljuštura je obložena plaštem na čijem se vanjskom rubu nalazi mnoštvo sićušnih osjetila - ticala i organa vida, svojevrsnih očiju u obliku tamnih točaka. Njima jakovljeva kapica može registrirati nailazak ribe i tako pravodobno zatvoriti ljušture, jer ribe je rado napadaju. Mnogim stanovnicima mora jakovljeva kapica je omiljena hrana, posebno nekim puževima koji je napadaju i zatvorenu, jer imaju sposobnost bušenja ljuštura mnogih školjaka i puževa.
Ljušture jakovljeve kapice imaju sivkastorumenu ili blijedožućkastorumenu boju, s time što je donja svjetlija, a na gornjoj su tamnije i svjetlije šare. Maksimalno naraste do promjera od 15 centimetara i 12 dekagrama težine. Prosječni primjerci teški su oko 4 dekagrama, a takvima je promjer do 10 centimetara.
Načinom života jakovljeva kapica se razlikuje od većine školjki. Ona nije pričvršćena za podlogu, a ima i sposobnost samostalnoga kretanja. Brzim otvaranjem i zatvaranjem ljuštura ona istiskuje vodu, što ju pokreće unatrag. Takvim skokovitim kretanjem brzo prelazi manje udaljenosti, lakše dolazeći do hrane. Istodobno ima mogućnost bježanja i skrivanja pred opasnošću. Jakovljeva kapica pričvršćena je uz dno samo dok odrasta, a poslije kreće u slobodan i samostalan život.
Ova školjka živi na pjeskovitu i ljušturasto - pjeskovitu dnu, na dubini od 5 do 20, iako postoji mogućnost da se nađe i na 50 metara. Više se zadržava u područjima gdje je veći dotok slatke vode. Rasprostranjenost jakovljeve kapice u Jadranu može se smatrati osrednjom, a kao i ostale žive vrste negdje ima gušća naselja, a drugdje rjeđa. U većim količinama nalazi se i lovi uz zapadnu obalu Istre, na širem zadarskom području i nekim kanalima srednjeg Jadrana, a mnogo je ima i u Novigradskom moru.
Lov, odnosno vađenje jakovljeve kapice moguće je u toku čitave godine. Najveće količine love se u zimskim mjesecima. Ta djelatnost u nas još nije toliko razvijena koliko na talijanskoj obali Jadrana, gdje postoje specijalno opremljeni brodovi koji se bave vađenjem raznih vrsta školjaka, među kojima je i jakovljeva kapica. Ti su brodovi opremljeni posebnim napravama koje stružu po dnu skupljajući školjke i ostale pridnene organizme. Dredžama se ponešto i u nas vade školjke, pa tako jakovljeva kapica, ali je to još uvijek skromno u odnosu na mogućnosti našega mora. Ponešto jakovljevih kapica ulovi se koćama i raznim potegačama. Sve skupa manje je od mogućnosti i ne zadovoljava potražnju na prehrambenom tržištu.
Jakovljevu kapicu može se "loviti" i individualno, zaranjajući i skupljajući ih po morskom dnu. To je, međutim, mukotrpan posao i teško bi bilo naći nekog podvodnog ribolovca ili ronioca na dah, koji bi se u to upuštao. Možda je pokupi ako slučajno na nju naiđe, dok se roni ili traži ribu. A, i to je moguće uglavnom u toplijem dijelu godine. U zimskim mjesecima u hladno more zaranjaju samo najzagriženiji podvodni ribolovci. Međutim, neće ni oni roniti tamo gdje ima dotoka slatke vode, gdje se jakovljeva kapica češće nalazi, jer su u kakvu moru temperature još niže.
Jakovljeva kapica u gastronomiji ima zapaženu vrijednost, ali se u nas malo lovi i rijetko nalazi u ugostiteljskoj ponudi ili u prodaji na ribarnicama. Meso jakovljeve kapice je ukusno, ali malo tvrđe. Mogu se pripremiti na buzaru, mogu se malo duže kuhati uz dodatak par listova lovora i malo maslinova ulja. Eventualno, prilikom konzumacije mogu se nakapati limunovim sokom. Poseban specijalitet su jakovljeve kapice zapečene u pećnici.
Ribolovcima je jakovljeva kapica, također, važna. Ona je kvalitetna ješka za lov raznih vrsta riba udičarskim alatima. Problem je jedino što nije lako dostupna, a razloge smo već naveli.