Iglica « Ribolov » Burza Nautike » nautički oglasno-informativni portal

Iglica

Neki ribolovci za lov iglica koriste svileni konac bez udice. Ona se zaleti na konac, a on joj se omota oko zubića. Na taj način iglicu se izvuče čitavu, bez ranjavanja. Iskusnim i uspješnim sportskim ribolovcima to je važno, jer oni živu iglicu koriste kao ješku prilikom panulanja.

Iglica i igla! Mnogi će se žestoko posvađati u uvjeravanju da se radi o dvije ribe, dvije vrste ne dva primjerka. Ali... nije tako, jednako kao što ni iglac nije treća vrsta. Sve je jedna riba koju na našoj obali i otocima nazivaju iglica, igla, iglac, jaglica, jigla, ali i angužigola, đingula...
Posebna vrsta je iglunić, kojeg ponegdje također nazivaju igla ili tupa iglica. Koji je od naziva pravi, ili službeni? Na ovo pitanje nema odgovora. Svatko će tvrditi da je pravi upravo onaj naziv kojeg on rabi. Ipak, najčešće su u uporabi igla i iglica. Jasno, potječu od izgleda. Riba kojoj su vilice toliko izdužene da uistinu podsjećaju na igle, ne može se drugačije ni zvati! Čeljusti su izrasle u dug i tanak, ravan, šiljast i zubat kljun. Slijedi izdužena i uska glava, pa potom duguljasto i zaobljeno tijelo prosječnog promjera tek 2 - 3 centimetra. I peraje su pomalo čudne, sitne i nepravilno raspoređene, sve osim repne koja je normalna oblika, ali u odnosu na duljinu tijela ipak malena. To dugo tijelo, uključujući i izdužena šiljasta usta, najviše naraste do 80 centimetara, dostižući težinu od 1,15 kilograma. Težina prosječnog primjerka iznosi desetak dekagrama.
Boja tijela iglice je zelenkasta do modrikastosrebrna, s prijelazom u sre-brnastu na donjem dijelu. Glatka koža djeluje kao posipana srebrnastim prahom. Tko je imao prilike jesti iglicu, a ona baš nije česta na našem stolu, zacijelo je primijetio da joj je i središnja kost - kralježnica obojena. Ima zelenu boju!
Kao i ostala pelagijska riba, iglica nema stalnih staništa, a rasprostranjena je po čitavu Jadranu. Najčešće se drži u velikim plovama, u toplijem dijelu godine na pučini, dok u hladnijem dolazi bliže obali, zalazeći čak i u zatvorene zaljeve. U većim količinama zadržava se oko naših vanjskih otoka, na području Kornata, oko Paga te u širem akvatoriju Pule i Lošinja. Uglavnom se zadržava bliže površini, pa nije rijetko vidjeti plovu iglica kako poigrava i poskakuje na samoj površini. Dubina mora i vrsta dna na nju ne utječu, tim više što je u stalnom pokretu.
Iglica je stanovnik Sredozemlja, europskih i sjevernoafričkih obala Atlantskog oceana, te otoka i otočnih skupina - Velika Britanija, Irska, Madeira, Kanari, Azori i Zelenortski otoci. U tim područjima, međutim, živi nekoliko podvrsta iglice koje se međusobno neznatno razlikuju. Ova naša jadranska podvrsta, nazovimo je tako ne upu-štajući se u znanstvene nazive, stanovnik je Mediterana i Kanarskog otočja. Neke od tih podvrsta nešto su veće, ali ne drastično. U literaturi se navodi podatak o maksimalnoj duljini od 93 cm, dok je u britanskim vodama udicom iz plovila ulovljen najteži primjerak težak 1,63 kg.
Iglicu se može loviti cijele godine. Alatima gospodarskog ribolova više se lovi u jesen i zimi, a najviše u siječnju i veljači, dok je sportski i rekreacijski ribolovci najuspješnije love krajem ljeta i tijekom čitave jeseni, pa čak i na početku zime, što se posebno odnosi na lov panulom. Profesionalni ribari love je posebnom mrežom potegačom nazvanom igličara, plivaricom za malu plavu ribi, te raznim stajačicama i potegačama.
Od sportskih alata najefikasnija je panula, ponešto se lovi parangalom, rijetko tunjom, sa štapom ili bez njega te ostima pod sviću. Parangal za iglice danas se rijetko rabi. To je površinski parangal, kojemu je jedan kraj usidren. Izrađuje se od najlona debljine 0,40 mm. Na prame duge oko pola metra, debljine 0,25 mm, vezuju se udice broj 15 - 17, a za ješku se stavljaju ribice ili komadići njihova mesa s kožicom. To mogu biti i komadići same iglice. Razmak među pramama iznosi 3 - 4 m, a između njih se stavlja pluto.
Štapom se lovi s obale, uz uporabu prirodne ili umjetne ješke, s malim šansama da će iglice intenzivnije gristi. Ješka koja miruje iglicama nije privlačna i proći će dosta vremena prije no što zagrize, ako uopće zagrize. Ostima se love tako da ih se u škurim noćima privuče pod svjetlo, ali i tada rezultat neće biti predobar, jer iglica se stalno kreće, a njene su kretnje nepravilne i nepredvidive, tako da se teško ostvaruje pogodak.
Preostaje panula. Ona jedina garantira uspješan ribolov. Rijetki su ribolovci koji će napraviti panulu samo za iglice i poći loviti isključivo tu ribu. Rijetki, ali ih ima, jer iglica im treba... Češće se dogodi da se iglice zalete na panulu namije-njenu skušama, plavicama, šarunima, ušatama, pa čak i onu za lubena. Panula samo za iglice je lagana, dovoljna je debljina osnovnog najlona 0,30 mm. Na kraj se vezuje vrtuljak, pa desetak metara još tanjega najlona, a na njegov kraj, na razmaku 2 - 3 cm, vezuju se dvije udice broj 15 - 17. Olovo nije potrebno, možda tek 3 - 4 g. Najbolja ješka je od riblje kože, od skuše, cipla, ušate ili same iglice. Može biti i koža s mesom ribe - panceta, odnosno trbušni dio, a opet je najbolje od iglice. Zagrist će i na blinker. Brzina plovidbe ne smije biti prevelika, nikako veća od 3 čv! Za vrijeme panulanja rukom se izvode kratki trzaji.
Neki ribolovci za lov iglica koriste samo svileni konac bez udice. Ona se zaleti na konac, a on joj se omota oko zubića. Na taj način iglicu se izvuče čitavu, bez ranjavanja. Iskusnim i us-pješnim sportskim ribolovcima to je vrlo važno, jer oni živu iglicu koriste kao ješku prilikom panulanja na veće ribe, kao što su zubatac, gof, tuna ili luben. Iglica je odlična ješka i njenu izazovu velike i pohlepne ribe ne mogu odoljeti.
Koliko god bila pohlepna i proždrljiva, iglica neće odmah snažno zagristi. Najprije će ješku dodirnuti, kao da je ispituje. Ribolovac tada mora pustiti 3 - 4 metra najlona. Igla nakon toga naglo zagriza i guta ješku. Prilikom izvlačenja iglica se opire, ali nije toliko snažna da bi se mogla otkinuti. Zakvačena za udicu skače iz vode i mlatara repom po površini, pokušavajući se osloboditi. Jedina je opasnost da svojim zubima pregrize najlon. Jutarnji sati su najbolje vrijeme za panulanje, dok za dana lagani vjetrić stvara pogodnije uvjete za ribolov.