Hrvatsko ribarstvo na putu u EU « Ribolov » Burza Nautike » nautički oglasno-informativni portal

Hrvatsko ribarstvo na putu u EU

Zemlje u kojima je ribarstvo znatnije zastupljeno, poput Španjolske, Portugala, Italije i Grčke, ustraju u zaštiti svojih nacionalnih interesa. Talijanski ribari već su se "sudarali" s europskim propisima, tražeći način da ih zaobiđu. Jasno je da to uskoro očekuje i naše ribare. Jadransko more kao dio Sredozemlja obilježava niz posebnosti koje treba uvažavati pri gospodarskom korištenju.

U situaciji kada se spremamo za ulazak u EU i kada svi segmenti našeg gospodarstva strahuju od primjene europskih propisa, mi, barem što se ribolova tiče, priželjkujemo što prije europske uvjete i propise koji bi značili neusporedivo bolji standard naših ribara. S govornice tradicionalnog susreta ribara, što je sredinom listopada održan u Mlinima pokraj Dubrovnika, ovu je optimističnu najavu odaslao Romeo Mikičić, profesionalni ribar iz Rijeke i potpredsjednik Ceha ribara Hrvatske obrtničke komore. Povod ovakvu razmišljanju njegova je usporedba uvjeta ribarskog poslovanja i zakonske regulative u Hrvatskoj i Italiji. Po njegovim riječima, talijanski su ribari u znatno povoljnijem položaju od svojih kolega s istočne obale Jadrana.
Razgovarajući s mnogo naših ribara stekao sam, međutim, dojam da je malo onih koji se slažu sa stavovima svog kolege. Voljeli bi da tako bude, ističu mnogi od njih, izražavajući istodobno bojazan da će europska stvarnost za naše ribare biti puno nepovoljnija, čak i surovija. Naši ribari se pribojavaju da više nećemo biti gospodari u svom teritorijalnom i ribolovnom moru, da će nam drugi diktirati ribarsku politiku. Ponajviše se boje da svoje more više neće imati samo za sebe, već da će njegova bogatstva morati dijeliti s ribarima iz Europske unije, a to znači s Talijanima. Oni ionako stalno izražavaju pretenzije za ribarenjem u našem moru.
Ovih dana je počela prva faza pristupnih pregovora s EU za poglavlje poljoprivrede i ribarstva. Opća ocjena je da će pregovori s "Ujedinjenom Europom" biti teški, a poglavlje poljoprivrede i ribarstva jedna je od težih stavki. Za svako od više pregovaračkih poglavlja prvu fazu čini screening u kojemu će Europska komisija našim pregovaračima prezentirati svoje zakonodavstvo. Nakon toga, u drugoj fazi, naši će predstavnici davati informacije o stupnju usklađenosti našeg zakonodavstva s Europskom unijom te za ona područja koja još nisu usuglašena naznačiti rokove u kojima ćemo ih usklađivati. Za ribarstvo smo često bili skloni govoriti da je već u Europi, ne po ulovima i standardu ribara, nego upravo s propisima. Ali, pristupne pregovore ne čini samo zakonodavstvo.

 Ribarstvo u Uniji je regulirano kroz zajedničku ribarsku politiku, koja je u rangu zajedničke poljoprivredne politike, i od prije dvije godine ribarstvo ima svog povjerenika i na neki način autonomno. - ističe prof. dr. Ivan Katavić, pomoćnik ministra i ravnatelj Uprave ribarstva, koji će voditi hrvatsku delegaciju u pregovorima o toj djelatnosti.

Kad je riječ o ribarstvu postoje četiri zasebne politike:

- Prva je strukturna, koja definira upravljanje flotom i bogatstvima. Ona obuhvaća nadzor i kontrolu.
- Drugi segment čini tržišna politika i tu je naš prvenstveni zadatak usklađivanje s mjerama koje određuju zajedničko tržište EU u sektoru ribarstva. To je pitanje iskrcajnih mjesta, distributivnih kanala, dražbovne ponude, aukcijskog trženja ribom, te svih higijensko-sanitarnih mjera koje treba poštovati u baratanju s tako osjetljivim tržišnim proizvodom.
- Posebna tema je zaštitarska politika, tzv. konzervacijska politika koja ima zadatak osigurati obnavljanje bioloških bogatstava mora.
- Četvrta je politika međunarodnih odnosa. To su ugovori koji obvezuju zemlju iznutra i prema vani.

To je okvir za ribarstvo i to su, možemo tako reći, potpoglavlja o kojima će se razgovarati u ribarstvu. O detaljima na kojima će Hrvatska inzistirati možda je još prerano govoriti.
Zakonodavni okvir EU je datost i već ga provodi 25 zemalja članica što znači da se nove zemlje pristupnice bezuvjetno moraju prilagoditi i uskladiti s postojećim pravilima i praksom. Stoga se u doslovnom značenju riječi ne može raditi o klasičnim pregovorima nego više o preuzimanju pravnih stečevina i prakse EU. Pregovara se o izuzimanju od pojedinih odredbi, vremenskom otklonu kao i pretpostavkama koje treba prethodno ispuniti za udovoljavanje standardima. Sve to ima svoju cijenu i Zajednica je spremna pomoći zemljama u procesu pristupanja kao i novim članicama da se što brže i sa što manje stresa integriraju.
Bez obzira na inzistiranje na zajedničkoj ribarskoj politici, europsko ribarstvo baš i nije jedinstveno. U njemu prevladavaju različiti interesi, a i gospodarski uvjeti nisu svima jednaki. Uostalom, ne tako davno bilo je sukoba i među ribarima iz zemalja članica Unije. Jedinstveno zakonodavstvo ni danas ne žele svi prihvatiti. Zemlje u kojima je ribarstvo znatnije zastupljeno, poput Španjolske, Portugala, Italije i Grčke, ustraju u zaštiti svojih nacionalnih interesa, otežavajući tako provedbu zajedničke ribarske politike. I, nemoguće je na jednak način regulirati ribolov u Atlantskom oceanu i Sredozemnom moru, a posebno ne u malom i zatvorenom moru poput Jadranskog. Talijanski ribari već su se "sudarali" s tim propisima, tražeći način da ih zaobiđu. Jasno je da to uskoro očekuje i naše ribare. Jadransko more kao dio Sredozemlja obilježava niz posebnosti koje treba uvažavati pri gospodarskom korištenju.
Hrvatsko ribarstvo treba najprije, slijedom Strategije nacionalnog razvitka i nacionalnih programa iskoristiti potencijale predpristupnih fondova i tako unaprijediti svoju konkurentnost. Usklađivanje nacionalnog zakonodavstva s mjerama zajedničke ribarske politike EU dijelom je provedeno izmjenama i dopunama Zakona o morskom ribarstvu donesenim u proljeće ove godine, a preostali dio tehničkih usklađivanja će uslijediti nakon donošenja Uredbe o ribarstvu u Sredozemlju koja se tek očekuje. Naši pregovarači će inzistirati na posebnostima istočne obale Jadrana i tražiti izuzeća od opće važećih pravila.
Glavne promjene koje će zahvatiti naš ribarski sektor očitovat će se u sljedećem: reguliranje ribolovnog napora kroz višegodišnje planove ribarenja (razdoblje od 6 godina); uspostava statističkog praćenja, nadzora i kontrole (plave kutije); definiranje iskrcajnih mjesta, modernizacija i opremanje luka s ciljem očuvanja kvalitete proizvoda i zaštite radnika; jačanje tržišnih mehanizama i tržišta u cjelini; povećanje sigurnosti plovidbe; povećanje stupnja zaštite biozaliha; financiranje znanstvenih istraživanja i trajnog nadzora.
Nakon primjene "Europe" naši će ribari u praksi spoznati što im je donijelo članstvo u velikoj europskoj obitelji. Zapravo, to će spoznati oni koji do tada ostanu u ribarstvu!