Dagnja « Ribolov » Burza Nautike » nautički oglasno-informativni portal

Dagnja

Iz mora se dagnja može vaditi tijekom čitave godine, ali su topliji mjeseci pogodniji za takvu aktivnost. Na većem dijelu našega priobalja dagnja je dostupna svakome. S ravnog kamenog dna može se strugati posebnim napravama sličnim grabljicama ili kidanjem rukama

Ljeto je vrijeme kad možemo loviti i neke druge morske organizme, osim riba. Preciznije rečeno, možemo ih vaditi iz mora. Odnosi se to na neke školjke i puževe koji su nam lako dostupni, gotovo nadohvat ruke, ali... Da bismo došli do njih treba ući u more, zaroniti koji metar, ne preduboko. U ljetnim mjesecima to je lako izvodivo, ali kad je more hladno na to se odlučuju rijetki. Potrebno je ronilačko odijelo, a treba i malo hrabrosti da se skoči u jako hladno ili malo manje, ali ipak hladno more. Zato je upravo sada prava prilika za lov, odnosno vađenje nekih školjaka iz mora, kao što su dagnja, kunjka, rumenka... Ima ih još, a neke posebno zanimljive i atraktivne ne smijemo ni spominjati. U kategoriju lako dostupnih spadaju i neki puževi. Recimo ogrc i priljepak su dostupni svakom i njih se može sakupljati i usred hladne zime, dok je za neke potrebno malo dublje zagaziti, odnosno zaroniti.
Od svega toga, mnogima lako dostupnog odabrali smo dagnju,  najrasprostranjeniju školjku Jadranskog mora. Tko imalo poznaje more i njegove stanovnike poznaje i dagnju. Možda bi ga mogao zbuniti jedino naziv te školjke, jer za neke ona je dagnja, drugi je nazivaju daglja, datul, pedoć, pidoć, pizdica, mušula, ušenak... Ima još tih naziva, kao i za većinu stanovnika mora.
Tijelo dagnje, odnosno njena ljuštura, ima oblik  izdužena trokuta, s jednim ovalnim i drugim zašiljenim krajem. Izvana je crna ili tamnoplava, glatka, ali često obrasla morskim raslinjem, dok je iznutra sedefastosrebrnoplava. Ljušture su simetrične, s oštrim rubovima. Pomoću elastičnih niti, koje djeluju poput čvrstog spletenog špaga, koji izlazi uz njen zašiljeni kraj u blizini brave, dagnja se drži za podlogu. Tako pričvršćena, obično na poziciji gdje more dovoljno struji, dagnja nema potrebu za bilo kakvim kretanjem ili mijenjanjanjem mjesta boravka.
Dagnja može narasti do 15 centimetara, a najveća težina koju pritom doseže iznosi 20 dekagrama. Takvu nikada nisam vidio. Možda negdje uspije narasti tako enormno velika. Prosječni primjerci su dugi 6 centimetara, i imaju masu od 4 dekagrama.
Dagnja se mrijesti dva puta godišnje, početkom proljeća i jeseni. Jedinka tada u more ispušta od 5 do 25 milijuna jaja. Raste brzo, pa prosječnu veličinu dostiže već u  prvoj godini, pod uvjetom da se nastanila na dobroj poziciji i da nije pregusto naseljena. Kao i ostale školjke, dagnja se hrani planktonom, filtrirajući morsku vodu. Prema tvrdnjama stručnjaka  tijekom jednoga sata dagnja profiltrira 7 litara vode.
Dobra pozicija, povoljna za brzi rast podrazumijeva jače strujanje morske vode, blizinu slatkovodnih izvora i ne previše čisto i bistro more. Naselja dagnje su gusta i velika, a nalazimo ih uzduž čitave naše obale i otoka, odmah ispod granice plime i oseke. Ne smeta joj što zbog oseke povremeno ostane na suhom, jer se ljušture tada nepropusno zatvore. Najviše živi u uskoj priobalnoj zoni, a ispod 6 metara postaje sve rjeđa. Dagnja se hvata na razne tvrde podloge i na njima uspješno raste, a najčešće živi u kamenoj priobalnoj zoni, posebno u blizini izvora slatke vode, gdje stvara velike kolonije. Rado se hvata na razne predmete u moru, kao što su bove, lanci, konopi, dokovi, te ostali metalni i drveni predmeti. Nastanit će se i na dnu plastične brodice koja je dugo u moru, bez izvlačenja na kopno i nanošenja antivegetativnog premaza. Bolje se razvija na područjima koja su zaštićena od jakog udaranja valova. U nekim područjima dagnja je posebno gusta, kao na primjer u Novigradskom moru, te Šibenskom, Malostonskom i Pulskom zaljevu, a tek nešto manje ima je u Limskom kanalu, te na području Zadra i Splita.
Iz mora se dagnja može vaditi tijekom čitave godine, ali su topliji mjeseci pogodniji za takvu aktivnost, a tada je punija nego obično, posebno u razdoblju punog mjeseca. To je najbolje vrijeme za vađenje dagnji. Na većem dijelu našega priobalja dagnja je praktički svakome dostupna. S ravnog kamenog dna može se strugati posebnim napravama sličnim grabljicama, ili kidanjem rukama. Zbog sve veće zagađenosti obalnog ruba dagnje se u zadnje vrijeme vade s nešto veće dubine, za koju se pretpostavlja da je more na njoj još uvijek čisto, odnosno da do njih nije doprlo zagađenje. U takvim prilikama do njih treba zaroniti. Ponekad se na obalu iznose čitave gromade kamenja, jer je vađenje dagnji na kopnu lakše i jednostavnije.
Podloga na kojoj dagnja raste posebno je važna ako se školjku namjerava koristiti u prehrani. One koje rastu na metalnoj podlozi nisu za jelo, jer zbog oksidiranja metala može doći do trovanja. Kažu neki, mogu se jesti ako rastu na čistom željezu, na koje nije nanošena nikakva boja. Ipak, kad su dagnje, pa i ostale školjke u pitanju, savjetujemo maksimalni oprez. Također, treba paziti da u blizini nalazišta dagnji nema izljeva otpadnih voda. Ovo posebno treba naglasiti, jer se upravo na takvim mjestima nalaze najveći i najpuniji primjerci. Dagnja je zdrava za jelo samo s kamena, drva ili konopa, te iz čistoga mora, daleko od bilo kakvih oblika zagađivanja. Takve uvjete dagnja ima na mnogim dijelovima naše obale, a još bolje u uzgajalištima, gdje se strogo kontrolira sanitarna kakvoća mora.
Sportskim ribolovcima dagnja je posebno zanimljiva. Ona je odlična ješka! U nedostatku ostalih kvalitetnih ješki, dagnja se sve više koristi, posebno zato što je lako dostupna u svako doba godine, bez obzira na meteorološke prilike. Dagnja se koristi za ješku u lovu skoro svih vrsta bijele ribe, a pokazala se dobra i u lovu plave - skuša i plavica. Dobrim iskustvima u korištenju dagnje za ješku mogu se pohvaliti mnogi sportski ribolovci. Usput će ponetko od njih dodati da je mekana, pa lako pada s udice. To je istina, zato ju je bolje prethodno posoliti. Nije važno je li dagnja svježa ili posoljena, neki kažu da može biti i kuhana jer tada je još tvrđa i čvršća, činjenica je da ribe na nju rado grizu.
Dagnja je jestiva školjka ukusna mesa. Znaju to ljudi, ali znaju i ribe. Upravo zato ona je dobra ješka. Ribe je, međutim, napadaju i dok je živa u moru, posebno njene larve koje nezaštićene bespomoćno plivaju među planktonom. Ni odrasla dagnja, zatvorena u svojoj ljušturi, nije posve sigurna. Sa svojim snažnim zubima podlanica bez problema drobi tu čvrstu ljušturu da bi se domogla ukusna zalogaja. Zato, gdje god su veće kolonije dagnji, isplati se pokušati loviti podlanice.
Zvijezde i rakovi se također hrane dagnjama. Osladile bi se i mnoge druge ribe, ali nemaju tako jake zube kojima bi zdrobile ljušturu. Dagnjama je to najbolja zaštita od riba, dok se od čovjekove ruke ne mogu zaštititi. Zato, već početkom ljeta nalazimo očišćene pozicije na kojima dagnje bujno rastu.