Čača « Ribolov » Burza Nautike » nautički oglasno-informativni portal

Čača

Sportskim ribolovcima čača nije previše zanimljiva, ali je i oni ponešto love. Najefikasniji alat sportskog ribolova su osti, noću i danju. Mogući su ulovi i osta-lim alatima sportskog ribolova, ali to je rijetkost, jer tereni na kojima ona boravi sportskim ribolovcima nisu odviše privlačni. Više se lovi alatima gospodarskog ribolova, a najefikasniji su mreže poponice.

U lovinama sportskih ribolovaca je rijetka, malo češća u ulovima profesionalnih ribara, a što je najvažnije kod nikoga nije naročito cijenjena. Ponajmanje na ribarnicama gdje se nudi i - slabo prodaje. Uz sve to, jako je ružna! Ime joj je čača. Već na spomen njena imena mnogi će vrtiti glavom. Ma, kakva je to riba i kakav je gušt loviti čaču, najčešći je komentar. Na našem priobalju i otocima, poput ostalih riba, i čača ima mnogo narodnih naziva. Neki od njih su bežmek, batoglav, nebogled, čač, batovina, batoč, cacovica, svirac, bokainkava... Zanimljiv naziv ima i u slovenskom jeziku - zvezdogled.
Čača je riba karakteristična izgleda, koju se bez problema prepoznaje u mnoštvu najraznovrsnije ribe. Tijelo joj je čudnovata izgleda, reći će mnogi okrećući od nje glavu. Sprijeda je zadebljalo i zaobljeno, pa se prema repu naglo stanjuje. A kakva je tek glava… Odozgo spljoštena, oči smještene na tjemenu, a usta okrenuta prema gore i izgledaju poput luka. Uz sve to, pri baratanju s čačom valja biti oprezan. Iz samog kuta škržnog zaklopca, ili neposredno iza njega iz tijela, strši sa svake strane po jedna oštra bodlja us-mjerena prema natrag. Te bodlje sadrže blagu dozu otrova. A, sa čačom baš i nije lako! Tijelo joj je sluzavo, mogli bismo reći na određeni način i ljigavo, pa lako izmigolji iz ruke.
Još je teže s njom baratati zbog toga što ulovljena čača dugo živi, kao nijedna druga riba, izvodeći često brze i nepredvidive pokrete, poput zarobljene ptice koja lamata krilima pokušavajući uzalud pronaći put do slobode. Svojedobno sam slušao priču da ulovljena čača, u vlažnom i prohladnom prostoru, može ostati živa još 48 sati. Bit će to ipak malo previše, ali da može živjeti pet - šest sati to je istina. Neki su, također, pričali da se čača koprca i u loncu, u kojeg je stavljena da bi se kuhala. Da, takve su ribarske priče... Nije interesantna ribarima i ribolovcima, ali se zato čačom dosta bave znanstvenici kojima je njeno tijelo puno zanimljivije pa su u njemu otkrili i malo elektriciteta.
Boja tijela čače je sivosmeđa s bjelkastim pjegicama, dok je odozdo bjelkasta. U dužinu naraste maksimalno do 30 centimetara, dostižući pritom težinu od pola kilograma. Takvi su primjerci, međutim, rijetkost. Prosječna težina kreće se tek oko deset dekagrama, odnosno 20 - 25 centimetara. U nekim drugim morima love se veći primjerci - dužine do 40 centimetara, dok je najveća registrirana težina 94 dekagrama.
Čača je stanovnik čitavog Jadrana, boravi od plićaka do 250 metara dubine, a zimi se spušta čak i dublje. Ipak, najčešće se zadržava u području između 5 i 50 metara, na pjeskovitu, muljevitu i miješanom pjeskovito-muljevitu dnu. Ne bi se moglo reći da je čača riba koje u našemu moru ima u velikim količinama, a nešto je gušće naseljena tek u unutrašnjim kanalima. Nastanjena je i drugdje, u čitavom Sredozemnom moru te istočnom dijelu Atlantskog oceana, od Biskajskog zaljeva do Senegala. Živi uglavnom pojedinačno. Danju miruje zakopana u pijesku ili mulju, iz kojega joj izviruju samo sitne oči. Noću izlazi, kreće u potragu za hranom, ali nije previše aktivna. Hrana su joj uglavnom ribe i rakovi.
Sportskim ribolovcima čača nije previše zanimljiva, ali je i oni ponešto love. Najefikasniji alat sportskog ribolova su osti, noću i danju. Podrazumijeva se, na taj način love se samo veći primjerci na manjim dubinama. Danju se lovi za lijepa i sunčana vremena, kada je more mirno i potpuno bistro. I u takvim uvjetima teško se uočava, jer je ukopana u pijesku ili mulju, pa je potrebno vješto i iskusno ribarsko oko, jednako tako brza i precizna ruka. Ti uvjeti moraju biti ispunjeni i noću, kada je za lov potreban feral. Tada je ipak nešto lakše, jer postoji veća mogućnost da se čaču iznenadi u pokretu. Mogući su ulovi čače i ostalim alatima sportskog ribolova, ali to je uistinu rijetkost, jer tereni na kojima ona boravi sportskim ribolovcima nisu odviše privlačni.
Ulovi se i udičarskim alatima, znam za takve ulove rijetkih ali velikih primjeraka. I to s obale upravo u ovom dijelu godine. Što joj je ponuđeno za ješku nije mi poznato. Uostalom, ješka njoj nije bila niti namijenjena, nego nekim drugim, atraktivnijim ribama, a ona je eto slučajno zagrizla.
Čača se više lovi alatima gospodarskog ribolova, a najefikasniji su mreže poponice. A, kad se u njih zaplete potrebno je mnogo strpljenja da se raspetlja. Također, ponešto se lovi pridnenom povlačnom mrežom - koćom, te nekim drugim mrežama stajačicama, a ponekad i obalnim potegačama. Najbolji dio godine za lov čače je teško precizirati, jer s podjednakim uspjehom lovi se čitave godine. S obzirom na način njena života uspješnije se lovi noću nego za dana.
U cjelini, čača ima slabo komercijalno značenje. Podrazumijeva se, poput većine riba i ulovljenu čaču može se pripremiti za jelo, iako mnogi od nje zaziru. Prvenstveno je razlog tome njena sluzava i debela koža koja djeluje sluzavo i nakon duga kuhanja, dok joj je meso bijelo i ukusno, tek malo tvrđe. Posebno su dobri već primjerci, oni koji prelaze četvrt kilograma. Najčešće se koristi za mješani brodet ili kuha na lešo. Kao najbolje od čače znalci preporučuju juhu, ona je uistinu odlična. Juhu - sa svim dodacima što idu u riblju juhu - treba kuhati nešto duže, dok se meso odvoji od kosti i počne raspadati. Tada ga se pasira, pa uz zgnječenu mrkvu i malo krumpira riža u juhi nije potrebna. Poslije juhe slijedi glavno jelo - od prave ribe!