Bužbana « Ribolov » Burza Nautike » nautički oglasno-informativni portal

Bužbana

Mjesto boravka bužbane određuje i način ribolova, što znači da uglavnom spada u koćarsku lovinu. Ponešto se ulovi i mrežama stajačicama. Sportski i rekreacijski ribolovci love ga samo udičarskim alatima, povrazom i parangalom

Evo još jedne teme za one koji se vole "igrati" nazivima riba, odnosno o njima raspravljati. Tema nam je bužbana, odnosno pišmoljčić ili ugotica, ovisno o tome kako ga nazivaju na pojedinim dijelovima naše obale i na otocima. Neki će za njega reći da je pišmolj. Nisu daleko od istine, ali se ta dva rođaka ipak razlikuju. Recimo još da na srednjem i južnom Jadranu rijetki poznaju bužbanu, njima je ta riba ugotica mala, a narodni nazivi još su mu mol, molić, belac, pišmolj, pišmoljić, tovarčić... Dalje nećemo nabrajati. Ima ih još dosta, ali je i ovo dovoljno, jer ćemo stvoriti još veću zbrku. Razni nazivi isprepliću se i miješaju od mjesta do mjesta, kao što se često događa s nazivima riba, u nas i u svijetu. Spomenimo i podatak da smo u literaturi za bužbanu pronašli 92 naziva na raznim jezicima, uključujući i hrvatski. Zanimljivo je da se mnogi od njih vrte oko mola, pišmolja, oslića...
Posvetimo se zato bužbani. Tijelo joj je malo zdepasto i izduženo, a sa strane spljošteno. Peraje su dobro razvijene - ima tri leđne i dvije trbušne. Na velikoj glavi ističu se velike oči, dok joj se na donjoj usni nalazi dugi pipak. Tijelo je prekriveno sitnom ljuskom. Boja je s gornje strane smeđastosivkastožućkasta do slabocrvenkasta, a bokovi i trbušna strana su srebrnkastobijeli. Poneki primjerci su tamno istočkani, posebno po glavi.
Bužbana maksimalno naraste do 32 centimetra, dok su prosječni primjerci dugi manje od 15 centimetara. Najteža zabilježena bužbana imala je 30 dekagrama, a prosjek se kreće oko 5 dekagrama. Za bužbanu je karakterističan brz rast, tako da prosječnu veličinu dostigne već u prvoj godini života.
Bužbana je stanovnik čitavog Jadrana, a boravi na muljevitu i muljevito-pjeskovitu dnu, na dubinama od 20 do 400 metara. Teško je izdvojiti neka područja u kojima je gušće naseljena, a rijetka je na velikim dubinama južnog Jadrana. Nastanjena je i u Sredozemnom moru, ponajviše u njegovu sjeverozapadnom dijelu, te uz istočne obale Atlantskog oceana, od Norveške i Farskih otoka do Maroka.
Mjesto boravka bužbane određuje i način ribolova, što znači da uglavnom spada u koćarsku lovinu. Ponešto se ulovi i mrežama stajačicama. Sportski i rekreacijski ribolovci love ga samo udičarskim alatima, povrazom i parangalom. Odmah treba reći, bužbana nije česta lovina, ali ni posve nepoznata iskusnijim ribolovcima udičarima. Najčešće se ulovi u akvatoriju Riječkog zaljeva i Kvarnera.
Povraz, a isto tako i parangal, za lov bužbana ne mora biti poseban, već se koristi onaj klasičan, kojim se love pišmolji i oslići. Ovisno o dubini na kojoj se namjerava loviti povraz se izrađuje od najmanje 100 metara osnovnog najlona debljine 0,30 - 0,40 milimetara. S obzirom na veličinu i snagu bužbane moglo bi se koristiti i tanji najlon, ali je bolje napraviti nešto teži povraz, budući da može zagristi i koja druga riba, kao što su veći oslić, raža, pa čak i pas kostelj. Na vrtuljak se vezuje predvez od nešto tanjeg najlona s tri udice broj 10 - 14. Udice mogu biti i nešto veće zbog očekivane druge lovine. Prame su duge do 15 centimetara i međusobno isto toliko udaljene. Na kraj se vezuje olovo, u pravilu nešto teže - ponekad više od 20 dekagrama, jer se lovi na većoj dubini. Neki prakticiraju petnaestak centimetara ispod olova vezati još jednu udicu.
Parangal za lov bužbane je klasičan pridneni, onaj isti kojim se love oslići i pišmolji. Nećemo ovdje raspravljati o tome koliko se oslići, pišmolji i njihovi srodnici danas uopće love udičarskim alatima. Za izradu pridnenog parangala treba 500-600 metara najlona debljine 0,60 - 0,80 milimetara ili pletenog konca odgovarajuće izdržljivosti. Osim toga treba 100 metara tanjeg najlona, obično debljine 0,50 mm i isto toliko udica - 100. Na tijelo parangala vezuju se prame s udicama duljine do 0,75 m. Razmak između prama može iznositi 1 - 5 metara, a nakon svakih pet - šest udica privezuje se olovo, ne preteško - do 10 dekagrama. Na sredinu prame, možda i bliže udici stavlja se malo pluto, dovoljno je promjera jedan centimetar, toliko da udica s ješkom ne leži na dnu. Parangal za lov bužbana mogao bi biti i lakši, ali se u pravilu izrađuje od nešto debljega najlona, jer uvijek postoji mogućnost da se na njega ulovi i koja veća riba, a ne samo ona koju ribolovac očekuje.
Bužbana se povrazom najbolje lovi u toplijim mjesecima, a tek malo slabije u ostalom dijelu godine, danju, po bonaci ili lagano valovitu moru. Lov povrazom najuspješniji je rano ujutro. Parangal se obično polaže predvečer, a diže rano ujutro. Udičari za ješku najčešće koriste svježu srdelu ili papalinu. Može se ješkati i gira, ali na nju bužbana slabije grize.