Propeler – Izum koji je promijenio brod « Povijest » Burza Nautike » nautički oglasno-informativni portal

Izum koji je promijenio brod

Veliko je veselje vladalo u obitelji Antona i Marije Ane Ressel kada se 29. lipnja 1793. rodio mali Jožef Ludovik František. Kršten je odmah drugi dan u crkvi Iskupitelja našeg Gospodina u rodnom istočnočeškom gradiću Chundrumu, današnji Chrudim. Tada je počela jedna od najvećih priča o pomorstvu koja naočigled s morem baš i nema prevelike veze

Iako mu je otac bio državni službenik, Josipova je obitelj neprekidno živjela na rubu siromaštva. Unatoč tome, otac Anton je dao sve od sebe da mu se sinovi školuju. Tako je Josipov stariji brat Vojteh završio u sjemeništu, te se kasnije i zaredio, a mali je Josip nastavio sa školovanjem kod kuće i očevih prijatelja sve do 1806. kada odlazi u gimnaziju u Lintz. U to ga se vrijeme pamti kao iznimno bistra i vrijedna dječarca sitne građe. Kao šesnaestogodišnji mladić stupa u dvogodišnju vojnu službu pri 4. topničkoj pukovniji carske vojske u Budjejovicama, mjestu danas poznatom po pivu koje je ime dobilo po germaniziranom obliku imena toga gradića - Budweis. Ubrzo se ističe kao pitomac iznimno nadaren za računanje, geometriju i tehničko crtanje. Iako je sve izgledalo kao da je pred njim sjajna časnička karijera, do toga nije došlo, prvenstveno zbog Josipove preslabe građe za carsku vojsku. Iako ga je to poprilično pogodilo, mladi Josip nije klonuo duhom te je na očevu preporuku i uz tešku financijsku žrtvu obitelji, akademske godine 1812/13. počeo sa studijem računovodstva, kemije, veterine, agronomije, arhitekture i šumarstva. Iako je njegova želja bila studij medicine, priklonio se očevoj želji. Nažalost, već potkraj sljedeće godine, obitelj zapada u tešku financijsku krizu, tako da je Josip izgubio novčanu potporu. Iako se još nije dao, pokušao se sam uzdržavati krasopisanje, maketarstvom i crtanjem za druge studente. Na kraju je 1814. morao odustati. No, Josipu se ipak osmjehnula prilika da nastavi svoje školovanje i to na novoosnovanoj Šumarskoj akademiji pokraj Beča. Na očev savjet poslao je molbu da mu dozvole pristup, ali je ponovno, kao i u vojsci odbijen zbog svoje slabe građe, ovaj put pod izgovorom da ima "preslaba pluća za šumara"
No, sreća voli uporne i hrabre! Priča kaže da je jedna od njegovih maketa, i to ona koja je prikazivala nedavnu bitku kod Leipziga, nekako dospjela do ruku cara Franje I, a za maketom je stigla i priča o Josipovom mukotrpnom probijanju kroz život. Sreća je htjela da se caru maketa toliko svidjela da je odlučio pomoći Josipu i omogućiti mu nastavak školovanja, plativši za maketu sumu novaca dovoljnu za dvogodišnje studiranje na šumarskoj akademiji.
No time njegovi problemi ni izbliza nisu stigli svome kraju! Obitelj je bila na rubu gladi i Josip ju je održavao na životu danonoćnim crtanjem sve do svršetka školovanja i odlaska u Sloveniju kamo je poslan kao okružni šumar. To je bio početak Josipovog službovanja ovim krajevima. Dobar dio svog života proveo je služeći kao šumar u Istri i primorskoj Sloveniji. Za službovanja u Motovunu 1821. ženi se Jakominom Orebić koja nedugo nakon toga umire. Već 1830. se ženi po drugi put, ovoga puta sa Slovenkom Terezom Kaštelec.  Početkom 1839. g. Ressel je dobio službu u Veneciji i imenovan je glavnim šumarom austrijske ratne mornarice. Njegova je zadaća bila da pazi i odabire drva za gradnju brodova.
Odan poslu putovao je svim krajevima carstva u potrazi za kvalitetnom građom i stablima pogodnim za jarbole. Na jednom takvom putu u Ljubljanu Josip Ressel obolijeva od malarije. Ionako slabašan i relativno krhka zdravlja, bolest ga je potpuno shrvala tako da je 9. listopada 1859. i umro. Pokopan je na ljubljanskom mjesnom groblju zapamćen kao mornarički šumar, a ne izumitelj. Prošlo je gotovo pola stoljeća dok mu se nije priznalo prvenstvo izuma propelera.

Josip Ressel - izumitelj

Još nikada nisam čuo za izumitelja koji je napravio samo jedan izum. Svi su oni nanizali mnoštvo izuma koji su manje ili više pomogli svijetu, ali su uglavnom po jednom ostali zapamćeni do današnjih dana. Ni Josip Ressel nije iznimka. Prije no što se usredotočimo na njegovo najvažnije otkriće spomenimo one manje znane izume koji više uveseljavaju ljude koji se drže stare "Hvali more drž' se kraja".
Ressel je prije svega bio šumar, stoga ni ne treba čuditi činjenica da se većina njegovih izuma veže uz šumarstvo. Kopajući po raznoraznim arhivima došlo se do lijepog broja od čak 30 zaštićenih patenata.
Još dok je služio u topničkoj pukovniji počeo je razmišljati o tome kako poboljšati postojeće. Tako je kasnije pronašao poseban tip brodskog topa na lafetu.
Jedan od izuma koji nije naišao na razumijevanje bila je njegova pneumatska pošta. Više je uspjeha imao s rotacionom prešom i valjkastim mlinom. Dalje su se tu nanizali zanimljivi izumi među kojima se posebno ističu valjkasti i kuglični ležajevi. Između ostaloga unaprijedio je proizvodnju sapuna i pronašao jednostavan pouzdan i brz način za mjerenje površine šume.
Pojava parnog stroja koji je u Sloveniju, u kojoj je Ressel služio stigao relativno rano, tijekom drugog desetljeća devetnaestog stoljeća, bitno je označila životni put mladog šumara punog ideja kako da ju usmjeri i iskoristi. Ressel se s parnim strojem prvi puta susreće već 1818. g. kada je prvi parni brod uopće stigao u Trst. Od toga dana Ressel je mnoge od svojih izuma temeljio upravo na parnom pogonu.
Slabo je znano da je upravo Ressel izumitelj cestovne parne lokomotive. Njegova je lokomotiva bila pogonjena jednim od tri parna stroja koja je također sam i patentirao. Zanimljivo je da je jedan od tih parnih motora bio na živu.
Provodeći većinu svog života na kršu i promatrajući mukotrpni rad težaka Ressel se potrudio da im što je više moguće olakša život. Tako je unaprijedio, prilagodio kršu ili potpuno izmislio mnoge alate, između ostalih prešu, vjetrenjaču, plug, pumpu, pilu... Ne bi li što bolje iskoristio nepredvidive i neuhvatljive krške ponornice pronašao je način na koji se energija vode može prenijeti čak i do 150 kilometara daleko.

Beskonačni vijak

Ono što je pomorstvu omogućilo da postane ovakvim kakvim ga danas poznajemo nije zasigurno samo jedan mali izum. Riječ je o čitavom sklopu okolnosti koje su se poklopile u datom trenutku. Parni pogon je već bio svakodnevica i redovito se susretao, makar u literaturi. Princip pogona je bio prisutan, sada je još samo preostala sitnica na tome kako ga najučinkovitije primijeniti. Josip Ressel se oduševljeno bacio na osmišljavanje načina korištenja te nove pogonske energije. Jedan od tih načina iskorištavanja parnog pogona bio je i potpuno novi, revolucionarni sustav propulzije koji bi energiju trebao iskorištavati puno učinkovitije i tako nepraktične lopatice po boku broda poslati u ropotarnicu povijesti i prije no što se udomaće.
Na propeleru je Ressel počeo raditi već na samom početku studija 1812. No kako mu životna situacija nikada nije dopuštala potpun i predan istraživački rad, propeler je svoju priliku dočekao tek s Resselovim stupanjem u šumarsku službu u Sloveniji. Prve pokuse Ressel je napravio upravu u Sloveniji i to na rijeci Krki blizu Kostanjevice. Nakon što se uvjerio da njegov izum ima smisla, 1826. šalje svoju molbu u Carski patentni ured u Beču, s objašnjenjem izuma i molbom za zaštitu patenta. Licencu je dobio u veljači sljedeće godine. Propeler je u patentnom zavodu zaveden kao "beskonačni vijak koji može pogoniti plovilo i naprijed i nazad".
Nadolazeće godine Ressel je iskoristio za poboljšavanje svog izuma. Dobar dio usavršavanja, osim sve bolje računice, odnosio se i na eksperimentiranje s materijalima i s obrtnicima-kovačima koji su bili spremni i dovoljno vješti da bi izveli nešto tako neobično.
Na početku je svoje pokuse radio na malim ribarskim pasaricama, a propeler je bio pokretan rukom. Kako se usavršavao propeler, tako je i Ressel sve više radio na povezivanju brodskog parnog stroja i osovine propelera. To je i uspio, kada je 1829. g.  parnu brodicu Civetta opremio propelerom. Pokus je izveden..., ali s kakvim ishodom?  To je sad malo složenije pitanje. Naime, pokus s propelerom je prošao više nego dobro. Mala Civetta je zaplovila Tršćanskim zaljevom nakrcana s četrdesetak ljudi i postigla je fantastičnu brzinu od 6 čvorova.
I koliko mu je to moglo pomoći u promicanju izuma, toliko mu je problem s parnim kotlom koji je eksplodiralo - odmoglo. Za paniku i vriskove dama i gospode koji su se odjednom našli u oblacima pare i dima, nije optužen pravi krivac, već "prokleta novotarija" - propeler!
Policija je napravila istragu i odlučila da je najsigurnije da se tom ludom izumitelju onemogući da ponovi takvo nešto. Tako su Resselu zabranjeni daljnji pokusi. Budući da su mu pokusi zabranjeni, pisanih tragova nema, ali postoje neke, relativno vjerodostojne pretpostavke da je obavio još čitav niz uspješnih pokusa u skrovitosti kanala Sv. Ante ispred Šibenika.
Tada se usmjerio na svoja druga otkrića, ali se nikada nije odrekao zamisli i, makar teoretskog rada na unapređivanju propelera.
Kasnije desetljeće donijelo je "izume" propelera i u drugim dijelovima Europe. Nakon toga počinje njegova masovnija upotreba u pomorstvu. Prvo je, kako to obično biva, ušao u vojnu upotrebu, tako da već 1866. brodovi s propelerom odigravaju najvažniju ulogu u jednoj bitki. Bila je to bitka kod otoka Visa.
Otkriće propelera, kako se kasnije pokazalo, značilo je prekretnicu u pomorskom prometu. Uz paru, propeler je taj koji je jedrenjake zauvijek poslao u povijest. Propeleru možemo zahvaliti na mnogočemu. Tjerajući brodove ispred sebe, prevezao je milijune tona dobara i milijune i milijune ljudi, ali je jednako tako, poput većine dobrih i velikih izuma iskorišten u one, ne tako plemenite, ratne svrhe. Možda je najprepoznatljiviji  kao pogonsko sredstvo jednog od najrazornijih pomorskih oružja - torpeda.