Od fregata zapada do Nelsona istoka « Povijest » Burza Nautike » nautički oglasno-informativni portal

Od fregata zapada do Nelsona istoka

Naime, fregate, brodovi prvobitno namijenjeni prijenosu zapovijedi, izviđanju, borbi protiv gusara, pratnji većih ratnih te trgovačkih brodova, a u novije doba borbi protiv podmornica i zrakoplova, i dalje služe kao zaštita vrednijih plovnih sastava

Zanimljivo je da su fregate i korvete, ti brodovi za sva vremena, nastale kao brodovi na vesla te tako, barem što se tiče pogona, prešle put od osam stoljeća. Posebno je vrijedno da su njihova imena, jedina u izvornom obliku opstala do danas, uključujući i nazive mornaričkih činova, čak i u mornaricama poput naše, koja već odavno nema takvih brodova.
Naime, fregate, brodovi prvobitno namijenjeni prijenosu zapovijedi, izviđanju, borbi protiv gusara, pratnji većih ratnih te trgovačkih brodova, a u novije doba borbi protiv podmornica i zrakoplova, i dalje služe kao zaštita vrednijih plovnih sastava. Ime fregate prvi se puta pojavljuje kao naziv za veslarice s jednim latinskim jedrom još u 13. st. da bi, tek ponešto izmijenjenog oblika, nestale sredinom 16. st. Odlučujuća epoha razvoja fregata započinje s razvojem ratnih brodova na jedra, dakle, potkraj 16. st., paralelno s razvojem linijskih brodova. Ustvari, fregate su i nastale neposredno od manjih linijskih brodova koje se htjelo napraviti bržima, što je značilo vitkiju formu trupa, pa tako francuski političar i pisac Jean-Baptiste Colbert, Markiz de Seignelay, opisujući engleske pregradnje linijskih brodova, veli da su ih Englezi naprosto fregatirali.
Pravim se pak fregatama smatraju brzi brodovi koje su Englezi izgradili poslije 1646. za borbu protiv francuskih gusara iz Dunkerquea. Prvi od tri takva broda, Adventure (240 t), bio je u potpunosti građen po uzoru na gusarske brodove, ali je bio naoružan s 32 topa u dva reda. Topovi su se nalazili u jednoj pokrivenoj bitnici te na otvorenoj glavnoj palubi. Ovi su brodovi Englezima bili obrazac, pa su ih za samo nekoliko godina izgradili 60.
Potkraj 17. st. fregate postaju veći borbeni brodovi druge zone, te ih ponekad nazivaju linijskim brodovima četvrtog razreda. Broj topova na fregatama 18. st. penje se na oko 40, duljina na 36-39 m, a posada na 130-300 ljudi. Fregate se neprestano razvijaju, tako da sredinom 19. st. već imaju do 60 topova u dvije baterije, duljina im raste do 60 m a posada do 450 ljudi. Zanimljivo je da su Englezi, kako bi se riješili presporih linijskih brodova, 1835. za pokus odsjekli Barhamu, linijskom brodu od 74 topa, jednu palubu i pretvorili ga u izvrsnu fregatu. Ohrabreni ovim uspjehom, Englezi na taj način pregrađuju sve preteške linijske brodove koje tako, nakon 150 godina, još jednom, posljednji put fregatiraju, budući da su se u odnosu na ove, ipak prevelike izviđačke i kurirske brodove već pojavile manje i učinkovitije korvete. Fregate, međutim, svoju novu mladost iskazuju dolaskom novog, revolucionarnog pogona - pare.

Korvete

Korvete su po svemu zapravo ništa drugo doli manje fregate. Baš u svemu su slične, a prošle su i sličan razvojni put. Jedina je razlika u potencijalnoj primjeni. Po tom kriteriju, korvete su, uz izviđačke i prateće uloge, znale poslužiti i kao istraživački i oceanografski brodovi.
I razvoj korveta je počeo još u razdoblju apsolutne prevlasti vesala. Mora se priznati da je suton tog pogona već bilo i više no lako naslutiti, a riječ je o kraju 15. st. Za razliku od fregata, čiji je naziv preuzet od istoimene ptice (lat. fregata magnificens, hrv. crni brzan), tog, možda i najboljeg letača tropskih mora, porijeklo naziva korveta nije posve jasno. Ono što se sa sigurnošću zna je da ta riječ u hrvatski jezik dolazi iz francuskog, od istoznačne riječi corvette, ali njeno pravo korijenje, etimologija te riječi je i dalje nejasna i maglovita. Možda se odnosi na rimsku corbitu, a možda i na tip flandrijskog ribarskog broda cobra, koji je kasnije prozvan corva. Uostalom, zasigurno najjači graditelji korveta uopće, Englezi i Amerikanci, takvo plovilo nazivaju sloop odnosno, još znakovitije, sloop of war.
Korveta je u svemu, osim veličinom, pratila fregatu  tako da već citirani A. Jal 1840. opisuje korvetu svog doba kao malu fregatu sa sličnim jarbolima i jedrima, naoružanu s 14-32 topa. Jedina vidljiva razlika u odnosu na fregatu odnosila se na krmeni dio broda, koji je kod korvete uvijek bio ravan tj. na razini glavne palube, dok je kod fregate krmeni dio završavao povišenim nadgrađem (kasarom).
S obzirom na njihovu veličinu, nije čudno da su se eksperimenti s novim, revolucionarnim pogonima kao što su bili para i vijak, zbog troškova najprije izvodili na korvetama, ali o tome će još kasnije biti riječi.

Život na jedrenjaku Nelsonovog doba

Slično kao i na galijama, zapovjedni kadar na jedrenjacima ratne mornarice 18. st. bio je isključivo aristokratskog porijekla. Koje li razlike od vremena kraljice Elizabete I. od čijeg je admiralskog trolista samo John Hawkins potjecao iz stare, ali ne i bogate pomorske obitelji, Francis Drake bio mu je siromašan, i za more zagrijani nećak, dok je Martin Frobisher u ranoj mladosti bio gusarski enfant terrible, ali tada još ne za račun kraljice!
Međutim, Engleska 18. st, za razliku od Elizabetine, nije sila u nastajanju, to je kolonijalna velesila bez premca, kako na oceanima tako i diljem svjetskog kopna. Njihovi posjedi obuhvaćaju Sjevernu Ameriku i najveći dio Afrike, imaju golem utjecaj na azijske zemlje, poput Kine i Indije, koju će nešto kasnije i kolonizirati, a njihova je i netom otkrivena Australija i dobar dio Oceanije. Za održavanje tolike površine pod nadzorom trebala je velika vojna sila, a za transport te vojne sile i čuvanje morskih putova, trebala je mornarica bez premca. Tako velika mornarica zahtijevala je i kvalitetan kadar, prije svega onaj zapovjedni.
Zvanje zapovjednika ratnog broda nije bila tek obična sinekura poput sličnih na kopnu. Zapovjednik je bio (i ostao) odgovoran za sve što se događalo na brodu. Zapovjednik je prije putovanja morao, osim inventarom i hranom, brod opremiti i posadom. Najčešće ih je birao on sam ili ponekad njegov čovjek od povjerenja. A brod se i onda, kao i sada trebalo opremiti sa svim i svačim: napuštenim dvanaestogodišnjacima koji su služili kao mali od palube, mali od kamare i mali od foguna ili kužine, nedoraslim sanjarima, pa svim mogućim šarolikim društvancem sastavljenim od bjegunaca pred zakonom do lordmayrovih ljudi (čitaj: zatvorenika, koji obećavaju), lučkih pijanaca, pa sve do slučajnih prolaznika koji su se neoprezno šetali kasno noću, jer, zaboga, radilo se ipak o ratnom brodu, a ratno stanje je za svaki slučaj proglašeno permanentnim, pogotovo za Boneyeve (Napoleonove) vladavine.
Naravno, zapovjednik i časnici imali su svoje kabine na krmi i, ako ništa drugo, spavali su u pravim krevetima, dok je ostatak posade spavao u visaljkama, nečem poput mreža za ljuljanje koje bi noću objesili iznad topova niže palube. Kadete bi smještali negdje na najnižoj palubi, duboko ispod razine mora, gdje je svoju ordinaciju (najčešće običan stol s priručnim alatom i, dakako, rumom) imao brodski ranarnik.
Brodom su carevali različiti miomirisi poput blatne kaljuže, plijesni, uginulih štakora, neopranih ljudi, splačina s dnevnog jelovnika itd, tako da je jedino zapovjednik broda imao privilegij da u svrhu deodoriranja u svojoj kabini zapali tamjan. Streljivo je, ponajviše zbog sigurnosti, bilo pohranjeno duboko ispod vodne linije.
Posebna je priča bila topovska paljba. Naime, trzaj topa za kugle od nekih 20 kg znao je biti tako jak da je predstavljao pravu opasnost za vlastitu posadu. Stoga bi se, čim bi glavni topnik zapalio fitilj, ostatak posade topa, zlu ne trebalo, odmaknuo čim dalje. Možete zamisliti kakvu bi opću pometnju u, ionako skučenom potpalublju proizveo top, i to za vrijeme bitke, kad bi pri ispaljivanju rastrgao užeta kojima je bio vezan lafet...
Današnjim pomorcima, a pogotovo časnicima na ratnim brodovima, bilo bi zanimljivo čuti o sustavu školovanja kadeta na jedrenjacima. Zvuči nevjerojatno, ali kadeti su u 18. st. mogli biti poslani na brod i u dobi od 11 godina, na temelju uredbe King's Letter Boys, koja je bila na snazi još od 1661. g. Tako rani odlazak na more bio je moguć, naravno, samo uz uvjet da se radilo o časničkoj djeci. Ta je golobrada elita, uz učenje pomorskih vještina, nadzirala izvođenje radova na jarbolima ili pritezanje mornarskih visaljki, da bi već s petnaestak godina bili prekaljeni pomorci, kako u navigaciji i brodskom životu, tako i u brodskim porocima (alkohol, kartanje, kockanje). Vjerovali ili ne, još prije punog sazrijevanja ovi su mladci s dvanaest godina imali pravo tužiti se na četiri puta starije mornare i, štoviše, dati ih izbičevati zbog bilo kakve umišljene uvrede svoje djetinje časti!
A propos, bičevanje. Čovjek bi se tijekom bičevanja obično onesvijestio nakon dvadeset udaraca, a umro nakon šezdeset. Osim biča bilo je i drugih načina discipliniranja posade. Tako je na primjer čuveni kapetan William Bligh, zapovjednik Bountyja, možda samo malo revnije od drugih, provodio u djelo i druge dopuštene kazne poput, recimo, provlačenja mornara užetom ispod kobilice broda što bi u načelu završavalo smrću. Jedan od članova komisije Admiraliteta, koja je saslušavala Bligha nakon što je čamcem prevalio 3700 NM (!) da bi obavijestio vlasti o pobuni na Bountyju, bio je admiral Nelson. Komisija je, naravno, stala na Blighovu stranu, ali se Nelson temeljem ovog slučaja zauzeo, i srećom po buduće putnike na daleke pute i uspio u tome da se drakonske kazne ublaže te da se provode samo u krajnjoj nuždi, što je također bilo zalogom konačne pobjede nad francuskom flotom, odnosno temeljem britanske prevlasti na moru u sljedećih stotinu godina.

Plovila Dalekog istoka

I na Dalekom se istoku plovilo, kao i na našim stranama, možda čak i više. Zapadnjacima su malo znani pothvati azijskih, ponajprije kineskih moreplovaca. Tek se gdje-gdje nabode koji podatak koji dade naslutiti veličinu i važnost istoka Azije u pomorstvu. Nerijetko se stječe dojam da mjesta, do kojih su tek u zadnjih petstotinjak godina doplovili europski pomorci, skoro pa da i nisu postojala prije otkrića. Silna je europska goropadnost! A plovili su i otkrivali i pripadnici drugih civilizacija i prije Europljana, i to, kako kaže naš Korčulanin Marko Polo, puno ugodnije, bolje, sigurnije i dalje no što su to Europljani onoga doba bili spremni priznati, a i ovi današnji su skloni zaboraviti ili zatajiti.
Naime, ako već govorimo o brodovlju, pomalo je bahato ponositi se brodovljem kao što su karake, galije, linijski brodovi i njihove umanjene inačice u obliku fregata i korveta. U isto su vrijeme Južnim morima plovili brodovi koji su uvelike zasjenjivali sva postojeća plovila.
Zanimljivo je da su džunka, ime za skoro sva azijska plovila, dali upravo Europljani, točnije Englezi koji su ime javanskog broda djong (malajski - adjong) proširili na sva azijska plovila. Po svemu sudeći i Malajci su svoju riječ koja označava sva plovila posudili od Kineza koji rabe sličnu riječ za plovilo. Naime po kineskom dijalektu Chin (okolica Xiamena) brod se kaže chûn (kao i zagorski čun!); na dijalektu druge pokrajine, Guangdong kaže se syùhn, dok se na jeziku Chin (Malajski poluotok) susreće oblik chuán . Bilo kako bilo, Europljani rabe iskrivljeni anglizirani oblik džunka (od junka).
Riječ je o vjerojatno najuspjelijem tipu plovila čiji se počeci mogu slijediti sve do kineske dinastije Han koja je vladala od 2. stoljeća prije Krista, do 2. stoljeća poslije njegova rođenja. Iako su se slična plovila, gotovo u isto vrijeme pojavila i u Indiji.
Džunke su bile vrlo dobri, izdržljivi brodovi koji su plovili oceanima već tijekom 2. stoljeća. Zanimljivo je i da su džunke bile i prva plovila koja su imala kormilo, i to već u 1. stoljeću nove ere, izum na koji će Europa čekati još stoljećima. Pisac Wan Chen iz 3. st. u svojoj knjizi „Čuda s juga"  opisuje brodove koji mogu prevoziti 700 ljudi i 260 tona tereta. Ako mislimo da je to puno, preskočimo razvoj i par kineskih dinastija te pitajmo malo neutralne promatrače u obliku već spomenutog Marka Pola i arapskog putopisca Ibn Batute koji je iskreno izvještavao i iz naših krajeva. On se 1347. zatekao u Kini i tamo opisao brodovlje 71 m dugo i 14 m široko.
Ako je vjerovati kineskom kroničaru Ming Shiu, najveća flota koja je ikad plovila morem (valjda sve do invazije na Normandiju) bila je ona admirala Zeng Hea s početka 15. stoljeća. Kažu da je brojila 317 brodova i 27.000 ljudi. Njegovi najveći brodovi imali su devet jarbola dugi 120 m i široki 50 m, nešto manji su imali također 9 jarbola, ali su bili nešto kraći, dugi 100 m i široki 40 m. Klasa ispod njih bili su brodovi za opskrbu, hranu za ljude i životinje te građu za popravke. Imali su 7 jarbola i bili dugi 80 m i široki 35 m.
Čak i čuveni fra Mauro, jedan od najpoznatijih europskih kartografa s kraja 15. st. na svojoj karti spominje kineske džunke sa četiri jarbola, tri tona! Čak ih spominje u Atlantskom oceanu, iako u to vrijeme Portugalci još nisu doplovili do Rta dobre nade. Tek od 16 st. nadalje možemo govoriti o ravnopravnom paralelnom razvoju brodovlja, ali će ubrzo Europljani ognjem i mačem zaustaviti svaku moguću konkurenciju okrunivši sebe za vladare svijeta.

Nelson Dalekog istoka

U vojnim pohodima koje je još Kublaj kan poduzimao protiv Japana (1274. i 1281.) sudjelovali su i Korejci sa svojom flotom, kao jedini pomorski narod s golemog kopna. Kako je Kublajevu flotu uništio božanski vjetar kamikaze, tako su neki drugi vjetrovi polovicom 14. st. otjerali Mongole iz Kine, a time i iz Koreje. General Yi, koji je osigurao korejsku obalu od napada japanskih pljačkaša, osnivač je nove korejske dinastije koja vlada od 1392. pa sve do 1910. Razdoblje vlasti ove dinastije, koja u vrijeme od 14. do 16. st. usko surađuje s kineskom dinastijom Ming, vrijeme je procvata Koreje. Utjecaj budističkih svećenika znatno je smanjen, njihova je zemlja podijeljena seljacima, uveden je jednostavni alfabet od 26 slova i, pola stoljeća prije Gutenberga, izumljena tiskarska djelatnost s pomoću pokretnih metalnih slova. Korejska pisana, točnije tiskana riječ doživljava svoje vrhunce, a osobito impresivan razvoj doživljava astronomija.
Međutim, razdoblje od 1592. do 1598. vrijeme je intenzivnih japanskih napada i junačkih pothvata korejske flote. Naime, Carstvo Izlazećeg Sunca naumilo je napasti Kinu preko Zemlje Jutarnje Tišine.
Dana 24. svibnja 1592. Japanci su se u Pusanu iskrcali na korejsko kopno. Njihova je invazijska vojska brojala 280.000 ljudi i ubrzo su pali i Seoul i P'yongyang. Međutim, tada na scenu stupa korejski admiral Sun-shin Yi, izumitelj korejskog tajnog oružja, broda kornjače.
Spomenuto plovilo (korejski ko-bukson) je praktički prvi oklopljeni brod u povijesti pomorstva. Tipične dimenzije broda bile su oko 28 m duljine, širine i visine oko 5 m. Sandučasti oblik trupa s plosnatim dnom odaje inspiraciju riječnim brodovima, vjerojatno s rijeke Han. Na pramcu se uzdizala velika glava morske kornjače kojoj se iz ždrijela mogao ispaljivati top, i da dojam bude još više zastrašujući, kornjača je rigala neku vrstu grčke vatre na korejski način. Gornja otvorena, izrazito ispupčena i zaobljena paluba bila je oklopljena željeznim pločama i načičkana oštrim šiljcima, tako da je oklop štitio od topovske vatre, dok su šiljci sprečavali abordaž.
Na unutarnjoj, zatvorenoj palubi smještali su se topovi, po 6 na svakom boku i po dva na pramčanom i krmenom zrcalu, dok su se u sredini nalazile časničke nastambe. U prostoru ispod donje palube, na svakom je boku bilo do 16 mjesta za veslače, a tu su bile i mornarske nastambe te spremišta opreme i streljiva. Posada je u brodu bila potpuno nevidljiva za protivnika, dok su oni kroz otvore na oplati mogli pratiti protivničko kretanje.
Naravno, brod kornjača nije bio ni građen ni namijenjen otvorenome moru već je bio isključivo u funkciji spasitelja obale.
Sun-shin Yi je u pet bitaka ovakvim brodovima razbio japansku flotu tromih brodova, zarobivši velik broj vojnika i mnoštvo opreme, nakon čega je uništio i flotu koja je plovila prema zapadnoj obali Koreje, potopivši tom prilikom više od 120 protivničkih brodova.
Kad je Sun-shin Yi zbog intriga maknut s položaja, korejska je flota odmah doživjela svoj prvi poraz. Nato je Yi rehabilitiran, pa je u konačnom slomu japanske invazije 19. studenog 1598. u tjesnacu Noryang izvojevao svoju posljednju pobjedu, poginuvši od zalutalog metka, kao pravi Nelson Dalekog istoka, samo dvjestotinjak godina ranije.