Travanj se pokazao kao vrlo loš mjesec za neke od plovnih objekata. Problem je i što je to odnijelo mnoge ljudske žrtve, a i nanijelo neprocjenjivu ekološku štetu. No krenimo redom.
Kronološki gledano, prvi u nizu katastrofalnih gubitaka bio je potonuće Titanica. Ova na sto načina opjevana i prikazana pomorska tragedija sasvim sigurno spada u najeksploatiranije nesreće na svijetu. Jedini koji joj se s vremena na vrijeme približi je eksplozija interkontinentalog dirižabla Hindenburg pri slijetanju u New Jersey. Razlog je u tome što je ovo filmski dokumentirano i vrlo impresivno. Ipak Titanic je po količini knjiga, dokumentarnih i igranih filmova ali i posljedicama koje je ostavio na pomorstvo uopće najznačajnija pomorska tragedija. Dakle, nakon potonuća ovoga broda 15. travnja 1912. u pomorstvu se dogodio niz sigurnosnih poboljšanja vezanih uz radioslužbu i kapacitete čamaca za spašavanje. Najvažnija je donošenje tzv. SOLAS konvencije 1914. godine. Ovih 1.514 žrtava nije bilo uzalud.
Druga pomorska tragedija zbila u travnju dogodila se 33 godine i jedan dan nakon Titanica. I ovo je prava tragedija epohalnih razmjera. Prvo zato jer je izazvana s ljudskom namjerom, drugo zbog broja žrtava i treće zbog upornog zaborava kojim se ove žrtve obezvrjeđuju. Čovjek je čovjek i njegova bi sudbina uvijek morala biti tretirana jednako. Nažalost, kako je to Miroslav Krleža lijepo sročio: Ni med cvetjem ni pravice tako ni među žrtvama nema jednakosti.
Jedna od najvećih, nažalost, ne i najveća pomorska tragedija dogodila se pri torpediranju njemačkoga putničkoga broda Goya koji je prevozio ranjenike i civile iz Poljske. Zapravo ne zna se točan broj poginulih. Zna se samo da je brod imao ukrcanih preko 7.000 ljudi, uglavnom ranjenika, pratećeg medicinskog osoblja pretežno civila, žena, djece i staraca. Spasilo ih se samo 187. Njihova je žrtva potpuno uzaludna kao i svaka druga žrtva rata.
Treća travanjska žrtva je more samo. Uz veliki gubitak od 11 života možda je veća tragedija ona koja je zadesila ekosustav. Do ove nesreće došlo 20. travnja 2010. godine pri eksploziji i potonuću naftne platforme Deepwater Horizon, što je kasnije dovelo do prekida naftovoda i istjecanja nevjerojatne količine sirove nafte u more. Pretpostavlja se da je isteklo oko 5 milijuna barela nafte, što je oko 800.000 kubičnih metara sirove nafte. Svaki komentar je suvišan. Ova žrtva nije bila suvišna. British Petroleum, tvrtka koja je bila pravi vlasnik ove bušotine, krivnju je svalila na tvrtku Transocean koja je obavljala radove na bušotini. A tvrtka Transocean je za kaznu dobila premiju od osiguravajućeg društva u visini od blizu 400 milijuna dolara za potpuni gubitak bušotine. Inače, procjenjuje se da vrijednost bušotine u trenutku tragedije nije bila mnogo veća od 200 milijuna dolara.
Poučeni dosadašnjim iskustvima u pravnim bitkama s naftnom industrijom, ostali oštećenici, priroda, ribari i svi ostali koji su ostali koji sada žive na onečišćenim obalama ili su ostali bez izvora prihoda zato što malo tko želi jesti ribu i rakove s okusom nafte, najvjerojatnije neće dobiti ništa.
Sretni dobitnik koji je točno odgovorio na pitanje iz prošloga mjeseca je Dalibor Gelenđer iz Pitomače. Čestitamo!
cijena: -
cijena: 82.580 kuna
cijena: 52.900 kuna
cijena: -
cijena: 14.000 eura