Večer kad se Apoksiomen poželio vratiti moru

BN 191
| 27.7.2017 | 905 pogleda | Piše:
Damir Herceg
| Foto:
Sea Help


Malo tko nije čuo za meteorološki fenomen koji je u ranim večernjim satima 11. srpnja ove godine zadesio otok Lošinj. Naime taj je otok poharala relativno rijetka pojava medijski bombastičnoga naslova meteorološki tsunami. Inače, naši su stari oduvijek znali za tu pojavu i zvali su je nebombastično – šćiga. A nas je zanimalo zašto se ona javlja i kako do nje dolazi, pa smo potražili neke odgovore

Na koncesioniranom privezištu u prelijepoj uvali Krivica smještenoj na jugozapadnom dijelu otoka Lošinja, 11. srpnja ove godine našlo se dvadesetak plovila - jedrlica i motornih brodova. Lijepa je to, i potpuno sigurna uvala, dobro zaštićena i od bure i od juga. Malo je tako sigurnih vezova na Jadranu. Predvečer toga dana već se vidjelo da od Suska prema Lošinju dolazi nevrijeme, što je u Krivicu dovelo još nekoliko brodova koji su se odlučili u nju skloniti na sigurno. A onda je nevera od Suska napokon stigla i u Krivici je nastao pravi pakao... „Smak svijeta" dogodio se oko 20 sati i u samom Malom Lošinju, gdje se more diglo preko rive, poplavivši brojne poslovne prostore, od kafića i restorana do ljekarne, a ušlo je i u palaču Kvarner - Muzej Apoksiomena. Izgledalo je kao da se brončani Apoksiomen želi vratiti u more, iz kojeg je izvađen na svjetlo dana 1999. godine, kod Velih Orjula. U Malom Lošinju poplavljeni su su i brojni automobili, a pri povlačenju more je sa sobom nosilo i mopede.

U Krivici je dio brodova legao na isušeno dno!

U Krivici se uz kišu i vjetar jačine 40 čvorova u nepunih petnaestak minuta more tri puta spustilo pa podiglo, kao da je netko uključio divovsku crpku za vodu koja je najprije izbacila ogromnu količinu mora iz te uske uvale duge tristotinjak metara, da bi potom s povratnim valom nastao pravi potop. To prvo povlačenje vode iz Krivice bilo je tako snažno da je zadnjih tridesetak metara uvale ostalo doslovce isušeno, a dio privezanih brodova je pritom sjeo na morsko dno, zapetljavši se među silne konope, na užas bespomoćnih posada. Nakon toga užasa uslijedio je još i veći, kad je u usku uvalu nahrupio plimni val koji je jedan dio plovila izbacio na obalu.

U pomoć nasukanim i oštećenim plovilima u Krivicu je oko 20,40 sati iz Malog Lošinja doplovila Sea Helpova radna brodica sa Stankom Kovačevićem, kako bi pomogla u spašavanju onesposobljenih plovila.

- Reflektorom osvijetljeni prizor je doista bio apokaliptičan. Nasukana plovila bespomoćno su poput marioneta visila zapetljana u konope. Silina plimnoga vala ispremiještala je po dnu uvale ogromne betonske sidrene blokove za koje su pričvršćene bove, kao je riječ o igračkama, a ne korpomortima koja su predviđena za privez jedrilica dužih od 15 metara. Nekim plovilima čiji su nas vlasnici pozvali u pomoć trebalo je samo osloboditi propelere od konopa, kako bi ponovno mogli pokrenuti motore. One koji su bili nasukani trebalo je prvo odsukati, a onda one koji su teže oštećeni i otegliti na popravak u Mali Lošinj. - ispričao je za Burzu Nautike Kovačević.

Stanovnici Maloga Lošinja te su se večeri prisjetili kolovoza 2008. kada je plimni visine dva metra također poplavio glavni gradski trg i mnoge lokale uz obalu. Voda se povukla nakon sat vremena, ostavivši za sobom brojnu uništenu ugostiteljsku opremu.

Šćiga ili meteotsunami

Eksperti Hrvatskog hidrografskog instituta iz Splita dali su za Burzu Nautike znanstveno pojašnjenje u vezi ovog „smaka svijeta" koji je 11. srpnja 2017. godine zadesio područje Maloga Lošinja. Prenosimo njihovo objašnjenje u cijelosti.

- Prema nama dostupnim informacijama te čitajući izjave očevidaca u dnevnom tisku i dostupnim fotografijama i videosnimkama na Internet portalima možemo zaključiti da se radi o pojavi koja je kod nas poznata pod nazivom šćiga. Na internetskoj stranici https://www.nat-hazards-earth-syst-sci.net/6/1035/2006/nhess-6-1035-2006.pdf nalazi se kratko pojašnjenje mehanizma nastanka šćiga.

Neki zaljevi i luke s vremena na vrijeme bivaju izloženi razornim poplavama uslijed periodičkog dizanja i spuštanja morske razine. U Jadranu se one opetovano javljaju u zaljevima Vele Luke na otoku Korčuli, Staroga Grada na otoku Hvaru, Malog Lošinja i Stona. Ova pojava kod nas je poznata pod imenom šćiga. U znanstvenoj literaturi posljednjih se godina javlja naziv i meteotsunami prvenstveno zbog perioda oscilacija koji je blizak onima u tsunarnija te zbog razornog učinka koji ima u ekstremnim slučajevima.

Šćige su atmosferski poremećaji. One nastaju pod utjecajem poremećaja tlaka zraka i pripadnog vjetra na ograničenom području, obično malih dimenzija, tzv. mezoskalnim poremećajima. Čak i za najjačih epizoda šćiga, u pravilu radi se o izoliranim, malim poremećajima. Ovakvi putujući atmosferski poremećaji povezani su s težinskim valovima koji se mogu javiti uslijed dinamičke nestabilnosti u atmosferi, utjecaja planine, prolaska fronte, konvektivnih oluja, itd. Poremećaj tlaka zraka dovodi do odgovarajućeg poremećaja morske razine malih dimenzija, pri čemu se razina prilagođava prema zakonu inverznog barometra. Od tog časa, poremećaj u atmosferi i poremećaj u moru putuju nezavisno, onaj u atmosferi svojom brzinom (U), a onaj u moru u obliku težinskog vala čija brzina (c) ovisi o dubini mora (h), prema zakonu:

c = 1/2 g h

gdje je g ubrzanje sile teže.

Ukoliko se brzina atmosferskog vala (U) izjednači s brzinom vala u moru (c), postoji stalni prijenos energije iz atmosfere u more pa procesom tzv. Proudmanove rezonancije dolazi do višestrukog povećanja amplitude morskog vala. Iz ovoga je razvidno da su neka područja, gdje je dubina mora oko 40 m, pogodnija za ostvarivanje Proudmanove rezonancije, s obzirom da je uobičajena brzina gibanja ovakvih meteoroloških poremećaja oko 20 m/s.

U sljedećem koraku, nailaskom morskog vala na ulaz u zaljev pogodnog oblika i dimenzija, može doći do daljnjeg jačanja vala. Tako ljevkast oblik zaljeva te refleksija o njegov zatvoreni kraj dovode do povećanja amplitude vala unutar samog zaljeva. Konačno, reflektirani valovi se vraćaju na ulaz u zaljev, tamo se dijelom reflektiraju nazad, i pod povoljnim uvjetima konstruktivno superponiraju (zbrajaju) s valovima što dolaze s otvorenog mora. Ukoliko je period dolaznih valova blizak periodu vlastitog moda zaljeva, javlja se tzv. lučka rezonancija.

Možemo zaključiti da su potrebni sljedeći uvjeti kako bi se meteorološkim poremećajem pobudile ekstremno visoke oscilacije razine mora, odnosno šćige:

a) zaljev mora biti pogodnog oblika, odnosno mora imati dobra rezonantna svojstva,

b) mali atmosferski poremećaj mora biti specifičnog oblika (nagla i/ili kratkotrajna promjena tlaka zraka),

c) poremećaj se mora kretati prema ulazu u zaljev,

d) mora se ostvariti neki od mehanizama rezonantnog vezanja atmosferskog vala i vala u otvorenom moru (Proudmanova, Greenspanova, rezonancija šelfa) i konačno

e) dominantan period (već pojačanih) valova koji dolaze s otvorenog mora mora biti blizak periodu vlastitih oscilacija zaljeva.

Ovom prilikom još jednom zahvaljujemo ekspertima Hrvatskog hidrografskog instituta na iscrpnom pojašnjenju ovog iznimno interesantnog meteorološkog fenomena.

...