1. Motorni brodovi

Sampa 600

Već dugo vremena se na našem tržištu nije pojavila barka koja tako vjerno slijedi tradicijske linije. I dok većina brodograditelja pokušava unaprijediti stoljećima usavršavane linije, uglavnom na svoju štetu, Sampa 6 upravo te dobro prokušane linije pretvara u glavnoga aduta na koji se nastavljaju brojni detalji svojstveni tradicijskim barkama poput vesala i oglavnoga jedra. Zahvaljujući tome ona zaista jest prava barka za dušu i tilo današnjega čovjeka

Postoje mjesta na ovoj našoj kugli zemaljskoj na kojima je bog nasadio ljude koji znaju napraviti barku. Nema ih puno, ali to su mjesta na kojima se stvaraju dobre barke. Zapravo, moramo biti iskreni i reći kako se na mnogo mjesta može napraviti dobra barka kad se u taj poduhvat upregne cijela industrija, ali mi sada govorimo o onim mjestima na kojima ljudi grade instinktivno, kojima se nacrt barke nalazi zapisan u genima, ljudima koji ne mjere već samo režu i izbacuju idealne mjere. Ti ljudi, ti umjetnici brodogradnje nekoć su se zvali prote. Danas je protu zamijenio brodograditelj, a instinkt projektni uredi s matematičkim modelima. Ali s vremena na vrijeme dogodi se da se čovjek osluškujući svoj unutarnji glas osloni na bogom dani instinkt i napravi Barku, onakvu kakva ona treba biti, onakvu kakvu je Stvoritelj zamislio kad je trećega dana očistio more od kopna. Gajeta Sampa 6 u tradicijskoj varijanti jedna je od njih.

Umjetnost jednostavnoga

Najveća je umjetnost napraviti nešto jednostavno, a da to i dalje bude dobro. Danas u vrijeme svih mogućih i nemogućih materijala za izradu brodica, u vrijeme kad računala izbacuju idealne forme barki, kad motori mogu natjerati i rivu da zaplovi, teško je i zamisliti da netko može napraviti barku koja je potpunosti oslonjena na našu bogatu tradicijsku brodogradnju, a koja je opet potpuno nova i svoja. I onda još k tome i atraktivna!

Sampa 6 je autorsko djelo Denisa Brnabića i izrađuje se u radionici Brodomehanika Brnabić na otoku Rabu. To je klasična gajeta, samo što je napravljena od stakloplastike. To je po svemu sudeći jedini ustupak suvremenosti koji je napravljen, jer Sampu bi se na nekoj od regata tradicijskih barki teško izdaleka moglo razlučiti od stogodišnjih suparnica. Ipak čim se dođe bliže postaje jasno da je riječ o stakloplastičnoj građi, ali i tu je uloženo dosta truda pa bokovi izgledaju kao da ih štite madiri. Silueta gajete je dosta niska, s pramcem koji se nježno izvija prema provenoj ašti kako bi lakše razgrtala more. Kako bi postigao najbolji mogući omjer između jednostavnosti održavanja stakloplastičnoga plovila, i toplinu tradicijske barke projektant je na gajetu ugradio mnogo drvenih detalja koji gajeti daju iznimnu toplinu. Iako u smanjenom obliku ovo će primorati vlasnika na redovita godišnja druženja s brusnim papirom, kistom i lakom, no onome tko želi imati barku kakva je ova tradicijska verzija Sampe, to sasvim sigurno neće teško padati.

Iako je Sampa klasična gajeta, čim se dođe malo bliže u oko upadaju detalji osuvremenjenja dizajna. Prvi je odmah na provenoj kuverti koja nema muradicu samo po lijevoj razmi. Razlog je jednostavan; danas se više niti ne smije loviti s mrežama. Druga stvar je to što je soljer, izdignuti rub oko kokpita na koji je lijegala bokaporta, izostavljen i zamijenjen muradicom koja se nastavlja na razmu po sijelom rubu. Netradicionalno, ali učinkovito, jer danas gajeti ne treba bokaporta, ali treba nešto što će paziti da mobitel ne sklizne u more s ruba barke.

Ono što jest tradicionalno jesu škermi i soha za sošnjak i deblenjak, odnosno lantine oglavnoga jedra. Jedro je napravljeno od dakrona, u jedrariji Tokić vjerojatno najomiljenijega jedrara ljubitelja tradicijskih barki. JeTo sail na kraju krajeva ima i slavna falkuša! Ali osim jedra, tu su i vesla, uredno skrivena ispod klupice čekaju i mame. Vrlo dobro balansirana jasenova vesla, prava ribarska... o njima ćemo nešto više reći kasnije kada budemo pričali o samoj plovidbi.

S druge strane, također ispod klupice je gredica na koju se razapinje tenda. Njome se barka štiti od zimskih kiša, a uz malo maštovitosti i od ljetnih žega. Na kraju krajeva, i gospoda austro-ugarska vozala su se u hladu tendica...

Kad smo već ispod klupica, tu su na suho i sigurno smješteni sustav upućivanja motora, nezaobilazna dvanaestvoltna utičnica i prekidači za navigacijska svjetla i rasvjetu kokpita, ali ima mogućnost proširenja i za ugradnju kakvog prijenosnog instrumenta, ploterića ili danas skoro pa nezaobilaznoga sondera. Od navigacijskih svjetala ova gajeta ima samo jedno jarbolno svjetlo od 360° što je vrlo dobro rješenje, jer je iznimno dobro vidljivo, a opet kormilaru ne smeta pri plovidbi noću.

Testirana Sampa 6 imala je ugrađen dvocilindarski Vetusov motor od 16 konjskih snaga. Na prvi pogled dobro odmjereno, ali u plovidbi se pokazalo možda i više od duplo prejako no što ova gajeta treba. No, kako kažu naši stari, od viška glava ne boli. Motor je prekriven klasičnom drvenom kutijom s iznimno dobrom zvučnom izolacijom, ali tišinu možemo zahvaliti prvenstveno školski izvedenom ispuhu s prigušivčem. Ispuh vodi uz osovinu, ispod majstorski izrađenih drvenih pajola sve do parapeta. Kako je to najniži dio barke u njega je ugrađena i kaljužna pumpa. Dakle, iako je riječ o klasičnoj barki koja nema samoprazneći kokpit, o šekanju ipak ne treba brinuti. Pumpa se napaja starterskim akumulatorom koji je smješten u krmenu klupicu, što je na ovakvom tipu barke sasvim razumljivo. Krmeni škaf je poslužio za provođenje ispusta, ali ostalo je dovoljno mjesta i za odlaganje kakvih sitnica.

Kad smo se sada dotakli spremišta, Sampa 6 je vjerojatno šampion po zapremini spremišnoga prostora po putniku! Na raspolaganju stoje spomenuti škaf, lijeva krmena klupica, obje pramčane klupice i ogromno spremište ispod pramčane kuverte. U desnoj krmenoj klupici nalazi se trideset litarski spremnik goriva.

Govoriti o stabilnosti gajete u najmanju je ruku blesavo. Naime vrlo je malo brodica koje su toliko stabilne kao što je to gajeta. Tu za primjer možemo dati podatak da su dva muškardina, zbrojene mase koja dobrano prelazi 200 kilograma stavši na rub Sampe nadvođe snizili tek za par centimetara. Jednom prilikom sam bio u sličnom društvu kad je sličan pokus na certificiranom pontonu skoro završio kupanjem u moru.

Tradicijska verzija Sampe 6 može se koristiti i kao obiteljska barka za ljetna kupanja i bijeg od pretrpanih plaža. Za to će poslužiti spomenuta tenda, a oni željni sunčanja na raspolaganju imaju kovertanu provu. Kod izlaska iz mora manje spretnima će trebati prijenosne ljestvice, dok će mlađi u tijelu i oni još mladi u duši izlaziti tako da stanu u ležaj pete kormila

Plovidba

Sampa 6 je gajeta, a gajeta je po svojoj formi navis rotonda, zaobljena trupa, poput tijela tune, što će reći da je vrlo stabilna, ali i hidrodinamički fenomenalna budući da joj za dostizanje njene projektirane brzine trupa treba iznimno malo snage.

Na sam dan testa vrijeme nam jednostavno nije bilo naklonjeno. Bila je kalma bonaca, vjetar, ako i je zapuhao nije prelazio 2 čvora, a sunce se sakrilo iza visoke naoblake, pa se temperatura ni u podne nije digla iznad 10° C, što je pomalo neobično za Rab, čak i u prosincu. Na Sampu 6 ukrcana su dvojica maločas spomenutih 100+ kilaša.

Brava za upućivanje motora smještena je u sam gornji kut parapeta, dok su komande motora na desnom boku na kraju klupe, kako bi bili na prirodnu ruku većine nautičara. Sampa 6 dobro sluša u krmu zahvaljujući velikom trokrakom propeleru i doista velikom kormilu. Tu je mala kritika, jer, iako je taj trokraki propeler dobar za plovidbu motorom, kad se jedra dignu on postaje kočnica pa bi tu bolje bilo staviti dvokraki propeler koji se može sakriti u sjenu kolumbe. Kopča vrlo nježno ukapča, a kad se prebaci u hod naprijed Sampa i na minimumu samo klizne površinom. Dodavanje gasa ima smisla negdje do polovice, kad se zaplovi brzinom od nekih 6-7 čvorova. Sve dalje od toga bespotrebno je rasipanje snage i goriva na ukopavanje krme. Argola spojena na veliki list kormila već i nakon manjih pomaka mijenja smjer, no upravo kod argole ima jedna caka. Naime, argola se može postaviti u dva položaja. Za donji položaj bismo rekli da je namijenjen plovidbi motorom, i on je pomalo opasan budući da u krajnjim položajima ruka taman udara u inoks bitve. Gornji položaj argole nazvali bismo jedriličarskim i namijenjenim za upravljanje stojeći. Tada nema straha od bitve, ali je položaj pomalo neobičan i na njega se treba naviknuti.

Kao veliki zaljubljenik u tradicijsko jedrenje bio sam iskreno razočaran činjenicom da nas je vjetar ostavio na cjedilu, ali i u takvim iznimno nepovoljnim okolnostima tradicijska verzija Sampe 6 pokazala je mnogo zanimljivih strana. Za početak moramo reći kako je laminirani jarbol visok 6 metara fiksiran netradicionalnim, ali definitivno boljim čeličnim sajlicama koje se sidre u razmu, iako bi možda bilo ljepše da se pričvrste na starinski okov pritege na boku.

Sampa 6 je ojedrena oglavnim jedrom, karakterističnim za Sjeverni Jadran. Ovo jedro posebno je po tome što dozvoljava najoštrije jedrenje u vjetar od svih tradicijskih jedara, s iznimkom portugeškog ili marconi, ako se njega uopće može i ubrajati u tradicijska jedra. Tokićevo jedro pokazalo se i ovoga puta kao odlično odmjereno. Na ovako slabom vjetru očit je bio nedostatak jednoga većega floka koji bi sasvim sigurno uhvatio još koji ćuh vjetra, no za njega bi trebalo postaviti i baštun, što zapravo ne bi bio nikakav problem. Iako jedro ima krat, za njim nažalost ovoga puta nije bilo potrebe. Sampa 6 za sada ima samo mali flok koji se podiže po pramčanom štraju, no mi ga nismo testirali. No i s ovih 20 kvadrata gajeta reagira i na najmanji dašak vjetra. Letanje u vjetar nas je doista iznenadilo. Naime zbog poprilično duboke kolumbe po cijeloj duljini nismo očekivali da će po ovako slabom vjetru uspjeti napraviti okret, no Sampa je to uz malu (u regatama nedozvoljenu) pomoć kormila uspjela.

Jedina kritika kod jedra odnosila bi se na škotu koja je poprilično nespretno izvedena. Da se nekako nad pajolom može postaviti kakva šina s klizačem i stoperom za škotu to bi bilo puno bolje rješenje.

Inače jedro se vrlo jednostavno podiže i spušta natrag u sohu, i to može napraviti već i samo jedan čovjek, ipak, ljepše je kad mu netko da ruku i pomogne pri slaganju.

Rijetka je prilika da se u nekom testu može pisati o tome kako barka plovi na vesla. Srećom po nas tradicijska varijanta Sampe 6 to nam je omogućila. I za to su vladali upravo savršeni uvjeti. More k'o ulje bilo nam je najbolji testni poligon. Jasenova vesla su vrlo dobro balansirana tako da se njihova težina ni najmanje ne osjeti prilikom veslanja. Gajeta krene svojom brzinom već nakon par početnih jačih zaveslaja. Brzinu od 2 čvora jedan veslač može održavati bez veće muke, još pritom može normalno razgovarati!

Barka kao terapija

Tradicijska verzija Sampe 6 namijenjena je današnjim, suvremenim ljubiteljima tradicije koji nažalost nemaju luksuz neograničenoga vremena ili pak neograničenih prihoda koji su nužni za održavanje drvene barke. Ova gajeta može sve: može obitelj i društvo odvesti na kupanje do obližnje vale, može se s njome na ribe tijekom cijele godine, ali nekako najviše je vidim kao antistres terapiju. Sampa 6 je jednostavno idealna za bijeg na more.

Onoga trena kad vas izlude na poslu, kad izgubite strpljenje u čekanju ispred šaltera, kad vas više ni obitelj ne može trpjeti onda pobjegnete na svoju gajetu, odrišite cimu, bijes izbacite kroz vesla, a onda baterije napunite bordižajući bez cilja... samo plovidbe radi, i vratite svojoj duši mir...

Tehnički podaci

• Duljina: 6 m
• Širina: 2,16 m
• Gaz: 60 cm
• Istisnina: 1 100 kg
• Motor: 16 KS
• Spremnik goriva:30 l
• Jarbol: 6 m
• Površina jedra: 20 m² 
• Vrsta jedra: oglavno
• Kapacitet: 7 putnika

Cijena

• Sampa 6 tradicijska: 23.000,00 eura
  (testirani model, PDV uključen u cijenu)

Proizvodi i prodaje

• Brodomehanika Brnabić, Rab

Vetus L2E-65 DM

Linijski dvocilindarski brodski dizelski motor koji zadovoljava standarde emisije RCD 1

• Zapremina: 635 cm³
• Snaga: 1 1,8 kW (16 KS)
• Alternator: 12 V/ 75 A
• Masa: 107 kg
• Okretaji: 3 600 o/min