Samogradnja H-800

BN 66
| 23.4.2013 | Piše:
Krunoslav Mihić
| Foto:
Ivo Bogović


Jedrilica koja se 80-tih godina pojavila na ovim prostorima bila je nešto sasvim novo. Napredni dizajn i linije činili su je revolucionarnim plovilom toga doba. Naglašena širina je izazvala dosta polemika u vezi performansi, no već prve regate pokazale su da nema mjesta sumnjama i da je ovo dobro pogođena kombinacija obiteljske regatne jedrilice

Jedrilica koju smo testirali registrirana je kao samogradnja originalne jedrilice H-800 nastala iz sličnog kalupa dodatno produženog za pola metra, čime ova jedrilica ostaje pravi rasni H-800 kome je produžetak samo naglasio punokrvnost. Najveća i najočitija promjena napravljena je u krmenom dijelu, gdje je zadnji dio produžen i zamijenjen malo izduženijom otvorenom krmom. Gledano općenito, H-800 djeluje kao da je segmentno podijeljen u tri cjeline, a promjene su napravljene samo na krmi.

Od 8,5 metara dužine koliko ima testirani H-800, dobar dio otpada na kokpit i krmeni dio. Postupno sužavanje od središnjeg dijela stvorilo je duguljastu krmu koja ima prednost duge vodne linije u plovidbi pod jedrima u orcu. Naglašena širina u središnjem dijelu jedrilici daje zavidnu stabilnost u mirovanju i plovidbi, te veliku širinu bočnih prolaza na palubi.

Širina prolaza, ali i prostranost pramčanog dijela, olakšava kretanje bilo da se radi o ljetnim radostima ili regatama. Osim bokaporte, koja se malo uzdiže iznad površine, nema razloga da cijela paluba u pramcu ne bude veliko i ravno sunčalište. U trenucima kada se ne sunča, i kada se aktivno jedri, široki prolazi i čist pramac dolaze do izražaja omogućujući brz, lagan i siguran pristup svim jedrima i konopima. Cijelu palubu osigurava ograda sa stupićima i sajlom, te čvrstom inoks konstrukcijom u pramčanom dijelu jedrilice. Ograda na pramcu je potpuno zatvorena, što predstavlja problem pri pokušaju ukrcaja na brod preko pramca, dok za silazak s broda možemo koristiti nešto kao malu stepenicu na samom vrhu pramčane ograde. U pramčanom se dijelu nalazi i spremište sidrenog lanca i konopa za privez, a moramo spomenuti i rol genove.

Najprepoznatljiviji dio H-800 je njegov središnji dio. No nije širina sama po sebi ta koja oduševljava. Kabina jedrilice je nisko postavljena, što osigurava lak pristup jedrilju i jarbolu, ali i nisko postavljenje buma. Ulazak u kabinu je kao i kod većine jedrilica riješen šiber poklopcem i pregradom s utorima. Posada tijekom plovidbe najveći dio vremena provodi u kokpitu, koji je manje rekreativni i obiteljski, a više regatni. Ovaj, iako pomalo spartanski izveden kokpit i krma nude lakoću komunikacije, a ne dozvoljavaju ulaz mora u kokpit čak ni pri većim valovima.

Paluba koja se spušta tek nešto iznad vodne linije praktično je iskorištena za smještaj dva bočna spremišta, te nosača za motor. Spremišta su velika i mogu progutati veliku količinu potrebne popratne opreme. Unutar jednog od njih se nalazi i krmeni tuš, što je vrlo dobrodošlo osvježenje pri ljetnim žegama kada ni vjetar ne hladi kako treba, a može poslužiti i za pranje kokpita nakon ribolova.

Unutar spremišta se nalazi i utičnica za struju u koju se uključuje autopilot za argolu. Mala zamjerka je ta što poklopac nema neki posebni prolaz za kabel napajanja pa uvijek prijeti opasnost oštećenja kabela.

Od palubne opreme pri vrhu kokpita su vrlo dobro raspoređena dva Lewmarova vitla, a na krovu kabine su Burtonovi stoperi koje je vlasnik označio što se pokazalo vrlo praktičnim pogotovo za osobe koje nisu tako vične baratanju jedrilicama.

Kabina

Potpalublje iako zasad još spartanski uređeno, može ugostiti i čarter jedriličare ili manje zahtjevnu obitelj. Interesantan je sam ulaz u salon. Jedno od gazišta je klasično, dok se drugo koje je ujedno i poklopac motora, koristi i kao postolje za kuhalo. Kada se ne koristi, kuhalo se sprema u policu pod palubom, tik iznad motora gdje je nadohvat ruke, a opet nikome na putu. Odabrano mjesto je najbolji izbor jer kabina nema stajaću visinu koja se dobiva otvorenim ulazom u salon, tu je i prirodna ventilacija, a tijekom kuhanja je sve pri ruci. Malu nedoumicu kuda u kabinu za vrijeme kuhanja riješili smo otvorivši pramčanu bokaportu koja može poslužiti za ulaz i izlaz iz kabine za vrijeme kuhanja. Trenuci mirovanja u vali bit će sigurno ugodniji pod tendom koja se razvlači preko buma i prekriva čitavi kokpit, a tada se  u kokpit može postaviti i stol.

Kako je cijela unutrašnjost napravljena od drva, naprosto vrvi mnogobrojnim praktičnim spremištima. Smješteni pod krmenim dijelom palube u oba boka se nalaze ležajevi, a u produžetku s jedne strane je navigacijski pult, a s druge kuhinjski element sa sudoperom, tekućom vodom i radnom plohom za pripremanje hrane. Na krmenom ležaju u samom kraju je predviđeno postavljanje sedamdeset litarskog spremnika sanitarne vode za tuš i WC. Vlasnik se ovime nada još malo pomaknuti težište prema krmi, što bi moglo malo olakšati solo upravljanje jedrilicom.

Gledano izvana nikako se ne stječe dojam da u kabini ima toliko prostora, pogotovo u onom radnom dijelu oko samog ulaza. Njegov produžetak pretvara se u salon sa sklopivim stolom na nosaču jarbola. Kada se ne koristi stol se podiže pod strop, tako da ne smeta.

Jedini dio jedrilice koji nudi barem malo privatnosti je pramčani ležaj. Pramčana kabina je pregradom odvojena od salona, a vrata se zatvaraju klasičnom zavjesom. Za dovoljnu količinu svjetla i zraka pramčane kabine brine se bokaporta.

Ispod lijevog pramčanog ležaja je smješten brodski wc, što je pravi luksuz za ovakvo plovilo. Drvu se malo naziru godine iako nigdje nisu vidljiva nikakva oštećenja. Ipak novim slojem laka jedrilica bi se silno podigla. Testirana brodica svih je dvadesetak godina provela kao vlasnička jedrilica što se i vidi po očuvanosti samog broda, ali i opremljenosti. Naime cijela je unutrašnja strana oplate obložena lakiranim plutom kao termičkom izolacijom.

Usprkos godinama nigdje nismo uočili tragove propuštanja, a paluba i oplata na korak, skok ili udarac zvuče kao da su napravljene od punoga drva, a ne stakloplastike.

U prostoru ispod stepenica nalazi se prostor za motor. U ovom je slučaju riječ o starom motoru Volvo Penta MD 5A snage 7,5 KS koji se vrti na 2.500 okretaja s originalnom kopčom s redukcij-skim omjerom 2,6:1. Iznimno pouzdan motor, zanimljive koncepcije ukoso postavljenog cilindra. Strojarnica je u ovom slučaju i više no zadovoljavajuća. Omogućen je pristup baš svakom dijelu motora, tako da su i redovno održavanje i manji popravci izvedivi bez ikakvih problema. Mala se zamjerka može dati na izolaciju motornog prostora koja je već toliko ostarjela da se runi i pada po motoru. Od motorizacije jedrilica je opremljena i dvotaktnim Mercuryem od 5 KS. S oba motora u pogonu na 3/4 gasa jedrilica postigne brzinu od oko 6 čvorova, dok svaki motor pojedinačno postiže 4-5 čvorova što ovisi o stanju mora i broju putnika. Unutarnji motor je opremljen sklopivim propelerom, što se pokazalo kao vrlo dobrim kod jedrenja, ali je kod vožnje motorom osjetan manji gubitak snage. Ipak riječ je o jedrilici i puno je bitnije da se njome dobro jedri nego da se dobro motorira.

Na moru

Ovo je bio test koji je uistinu veselio! Eol nam je poklonio 4 Bf juga i vrijeme dostojno početka svibnja.

Jedrilicom bez problema vlada jedan čovjek sve do 15 čvorova vjetra, naravno uz malu pomoć autopilota. Ono što treba imati na umu je činjenica da je brod vrlo dobro upravljiv sve dok ne pređe 20° nagiba, kada već i kormilo slabije sluša. Zbog toga se nitko ne mora sramiti rano kratiti jedra, dapače.

Pri dvanaestak čvorova juga postigli smo brzinu od oko 6 čvorova. Normalno, najljepše se jedri kada je vjetar mezonave, pa se tada i brzina približila vrijednosti 7 čvorova, ali je postignuta samo na trenutke. Iako je bilo i valova viših od metar to se pri plovidbi nije osjetilo, brod ih siječe vrlo nježno i suvereno, razmičući ih u stranu tako da je kokpit stalno bio suh. Čvrsta gradnja se i ovdje pokazala vrlo dobrom. Bez obzira na more i vjetar jedino što se čulo bio je šum mora i fijuk vjetra među priponama.

Kormilo sluša i najmanji pomak, iako se čini da je teško upravljati tako velikim plovilom na klasičnu argolu, praksa pokazuje suprotno. Bum je relativno nizak, pa pri bordižanju valja biti na oprezu da ne bi slučajno došlo do ozljeda.

H 800 danas predstavlja brod kojim se može peteročlana posada zaputiti na višednevno krstarenje  bez straha da će joj manjkati prostora. Ukupno gledano, ovaj je brod zaista jedan od evergrina koji će sve svoje kvalitete pokazivati još dugi niz godina.


Tehnički podaci

  • Dužina na vodnoj liniji: 6,60 m
  • Dužina preko svega: 8,50 m
  • Širina: 3,10 m
  • Gaz: 1,75 m
  • Masa: 2.500 - 3.000 kg
  • Glavno jedro: 18,5 m2
  • Genova: 20 m2
  • Spinaker: 40 m2
  • Pitka voda: 40 l
  • Sanitarna voda: 70 l
  • Nafta: 40 l
  • Broj ležajeva: 5
...