Rezališta brodova

BN 188
| 1.5.2017 | 301 pogleda | Piše:
Danilo Prestint
| Foto:
Danilo Prestint

U potjeri za profitom, brodovlasnici se danas odlučuju na zbrinjavanje brodova vođeni cijenom koju rastuće ekonomije poput Indije, Pakistana i Bangladeša mogu ponuditi prvenstveno zbog minimalnih ulaganja u infrastrukturu, niskih odnosno nikakvih troškova vezanih uz ekološku regulativu, i zbog iznimno jeftine radne snage koja radi bez ikakvih sredstava zaštite na radu

Zabrinjavajuće zvuči podatak da je u 2016. godini 668 brodova izrezano na plažama južno-azijskog kopna. To je ogroman postotak od 87 posto svih izrezanih brodova. Čak 84 posto od toga izrezano je na plažama Indije, Pakistana i Bangladeša! Ta rezelišta su dobro poznata ne samo zbog toga što se u njima ne poštuju međunarodne norme za zaštitu okoliša, već i zbog toga što se ne poštuju ni temeljna ljudska prava radnika odnosno norme pomorskog prava o trgovini otpadom.

Brodogradilišta su poput rodilišta. Rađa se novi život, novi brod, novi poslovni poduhvat. Na brodogradilišta se gleda nekako blagonaklono i o njima se rado priča. Sasvim je druga priča s rezalištima. Ona su pak poput groblja. No i tu može, točnije moralo bi biti neke sličnosti. Naime, svi pomorci svoje brodove vide kao živa bića.

S velikom strepnjom gledaju na njih, i jednom kad njihovom radnom, a onda i životnom putu dođe kraj željeli bi da u tom činu ostane trunka dostojanstva. A brodovi danas u velikom dijelu slučajeva ne svršavaju ni najmanje dostojanstveno. I nije toliko problem dostojanstvo brodova, već i ljudi koji rade taj opasni posao, kao i teške posljedice koje takav način rada ostavlja na lokalni ekosistem.

U potjeri za profitom, brodovlasnici se danas odlučuju na zbrinjavanje brodova vođeni cijenom koju rastuće ekonomije poput Indije, Pakistana i Bangladeša mogu ponuditi prvenstveno zbog minimalnih ulaganja u infrastrukturu, niskih odnosno nikakvih troškova vezanih uz ekološku regulativu, i zbog iznimno jeftine radne snage koja radi bez ikakvih sredstava zaštite na radu. Tamo se brodovi jednostavno nasuču na plažu i onda ih vojska radnika poput mrava rastače od jarbola do kobilice.

Povećanje broja brodova na tim plažama implicira velike negativne posljedice za radnike, okoliš i lokalno stanovništvo. Prošle godine zabilježena je najveća katastrofa u povijesti ove aktivnosti: 1. studenog stradalo je najmanje 28 radnika, a više od 50 je ozlijeđeno u eksploziji i naknadnom požaru na nasukanom tankeru u rezalištu Gadani Beach u Pakistanu. Iako se broj stradalih u rezalištima uopće ne evidentira postoje neki podaci: u 2016. godini stradala su 22 radnika u Bangladešu, dok je 29 ozbiljno ozlijeđeno. Broj stradalih i ozlijeđenih u indijskim rezalištima je potpuna nepoznanica...

Možda je najveće iznenađenje za jednu zemlju koja se ponosi svojom ekološkom praksom u zaštiti okoliša, ali Njemačka je odgovorna za najgoru praksu ilegalnog izrezivanja brodova: njemački vlasnici su od stotinu rashodovanih brodova, u južnoazijska rezališta poslali čak njih 98! I da stvar bude gora, 98 posto svih zastarjelih brodova nasukano je na plaže, od čega je skoro pa polovica, odnosno 40 posto skončalo u Bangladešu gdje se nalaze dva rezališta s najgorim uvjetima rada. Spomenimo neke od njemačkih brodara koji su se poslužili tom praksom; Hansa Mare – 12 brodova; Alpha Ship, F. Laeisz i Peter Doehle – po sedam brodova; dr. Peters, Koning&Cie, Norddeutsche Vermoge i Rickmers - po šest brodova. Čak i dr. Oetker, poznata prehrambena industrija, je skandalozno prodala svoj stari kontejnerski brod Cap Steward u Bangladeš!Upravo je pri rezanju tih njemačkih brodova došlo do stradavanja velikog broja radnika. Recimo, za vrijeme rezanja broda Renate N. u Chittagongu (Bangladeš) stradala su tri i ozlijeđena još tri radnika. U studenom je jedan radnik smrtno stradao za vrijeme rezanja kontejnerskoga broda Viktoria Wulff, a riječ je o brodu starom samo deset godina koji je poslan u rezalište zbog nerentabilnosti.

Neslavno prvo mjesto po broju izrezanih brodova u već spomenutimm nesigurnim rezalištima drži Grčka. Njeni brodari izrezali su čak 104 broda! Od 2009. godine, otkad se prikupljaju podaci, grčki brodovlasnici se uvijek nalaze na vrhu popisa vlasnika koji odabiru neekološko i rizično uništavanje brodova. S podrškom svoje vlade, nastavljaju odbijati prihvaćanje ikakve odgovornosti za prouzročene štete radnicima i okolišu. U siječnju prošle godine izbio je požar na brodu Gaz Fountain u vlasništvu tvrtke Naftomar sa sjedištem u Ateni, koja je prosincu pretprošle godine odlučila nasukati brod u rezalištu, točnije na plaži u u Pakistanu. Tom prilikom smrtno je stradalo pet radnika.

Najgora kompanija koja prakticira ilegalno izrezivanje brodova je Zodiac, sa sjedištem u Londonu, u vlasništvu Eyala Ofera, sina magnata brodarske industrije Sammyja Ofera. Samo ta kompanija je tijekom 2016. godine prodala čak 12 brodova, od kojih koji su svi završili u rezalištima Bangladeša. U prvim danima ove godine, jedan je radnik stradao za vrijeme izrezivanja Oferovog broda Sowden koji je još u listopadu prošle godine nasukan na plaži u Pakistanu. Idan, Eyalov brat, vlasnik Quantum Pacific Groupe 2015. godine proglešen je najgorim zagađivačem godine, jer je najveći dio svojih starih brodova nasukao na plažama Bangladeša...Kao i svake godine, među državama koje najviše pridonose onečišćenju indijskoga potkontinenta, nalazi se i Italija. Prošle godine, 11 brodova talijanskih brodara izrezano je diljem svijeta. Kompanije Finaval S.p.A di Navigazione, Novamar Limited S.N.C. i Siremar Compagnia Delle Isole S.p.A odlučile su svoje brodove poslati na rezanje u tursku Aliagu. No, Vittorio Bogazzi, SAIPEM i Cafiero Mattioli za svoje su brodove izabrali južnoazijska rezališta čime su prekršili EU pravila...

EU je najavila da će ove, 2017. godine, objaviti popis brodogradilišta cijelog svijeta koja raspolažu opremom za rezanje i slijede visoke standarde zaštite okoliša i sigurnosti radnika. Taj popis je apsolutna novost i predstavljat će referencu za prihvatljivo rezanje brodova. Njemački kontejnerski brodar Hapag-Lloyd već je najavio da odustaje od nasukavanja brodova na plažama, odnosno da će koristiti samo preporučena rezališta s popisa EU.Hrvatska je nekada imala veliko rezalište kod Splita, ali brodovi su se rezali i u Pločama, točnije ondašnjem Kardeljevu, Korčuli, Rijeci u 3. maju i Remontnom brodogradilištu Viktor Lenac, Uljanik u Puli...

Danas se u domaćim rezalištima brodovi tek sporadično izrezuju, a mnogima od njih to bi moglo znatno unaprijediti poslovanje. Nažalost Hrvatska više nema neki značajniji broj brodova pod svojom zastavom... Jedini brodar koji u posljednje vrijeme šalje brodove u rezalište je Jadrolinija, a ona se, najvjerojatnije zbog blizine i cijene, odlučila za tursku Aliagu...

Bit će zanimljivo vidjeti hoće li se na popisu preporučenih rezališta naći i neka s hrvatskom adresom, kao i to hoće li to donijeti neke značajnije pomake, kako u njihovom poslovanju tako i u svijesti nesavjesnih brodara s područja Europe.

...