1. Motorni brodovi

Rabljena Adria 630 (Primorka)

Bilo bi nepotrebno pisati o Primorki da se ne radi o plovilu dužine samo 6,3 metra, na koju je stala kabina, natkabina, kokpit, i gdje su površine za kretanje dovoljnih dimenzija za normalno kretanje.

Ima li nautičara koji nisu barem čuli za Primorku? Pritom mislimo na brodicu. Sveprisutno plovilo naših lučica koje je obilježilo jednu cijelu epohu, proizvodilo se čitav niz godina u tvornici Kvarnerplastika te je bilo jedno od najpopularnijih plovila onog vremena. Svoju popularnost zadržala je sve do današnjih dana, pogotovo kod starijih nautičara, što zbog niske cijene, što zbog praktičnosti. Neki domaći proizvođači nastavili su proizvodnju ovih plovila, pod istim ili sličnim imenom, te u nekim sličnim inačicama.

Pojava novih plovila poludeplasmanskog tipa polako je istisnula Primorku, odnosno Adriu 630, kako se službeno zove, kao maritimno zastarjelu. Rađena na osnovi pasara sjevernog Jadrana i Kvarnera, napravljena je da prati valjanje mora, te da bude stabilna i lako upravljiva. Kome brzina nije presudni faktor u odabiru plovila, tome je ovakvo plovilo dobar izbor. Budući da su se Primorke proizvodile i isporučivale u nekoj od kit izvedbi, tako su njihovi vlasnici bili primoravani na završno uređenje plovila u vlastitom aranžmanu. Ovo je bilo dobro kod "uradi sam" nautičara, dok je kod ostalih to značilo dodatno financijsko opterećenje prije stavljanja plovila u funkciju.

Primorka je u osnovnoj varijanti za pogon koristila izvanbrodski motor, te se isporučivala s krmenim zrcalom na kome je bio nosač motora. Ipak jedan dobar dio Primorki ima ugrađen unutarnji brodski motor. Blizina nekadašnjeg domaćeg industrijskog diva "Torpedo" je, osim niske nabavne cijene i eksploatacije, glavni razlog zašto veliki broj Primorki i danas ima ugrađen brodski motor istoimene marke, što je bio primjer i kod testiranog plovila.

Ugradnje platformi i raznih stabilizatora na Primorke i slična plovila rezultirale su stanovitim povećanjem brzine od nekoliko čvorova, većom stabilnošću, upravljivosti i sprečavanjem ukopavanja krme. Ali maritimno gledano, ovo plovilo u originalnoj, dakle nepromijenjenoj varijanti, zadovoljava sve uvjete osim brzine, jer bez obzira na povećanje snage deplasmansko korito samo gura more i svako novo dodavanje snage samo će povećati potrošnju goriva i buku.

Unatoč dubokoj kobilici, nailaskom na val dolazi do valjanja plovila, koje je rezultat oblika trupa. Vrlo važan aspekt stabilnosti na koji je osjetljiva je razmještaj opterećenja (putnika i tereta), što je karakteristično za sva manja plovila. Upravljivost je neupitna, Primorka sluša i brzo reagira na svaki otklon kormila.

Bilo bi nepotrebno pisati o Primorki da se ne radi o plovilu dužine samo 6,3 metra, na koju je stala kabina, natkabina, kokpit, i gdje su površine za kretanje dovoljnih dimenzija za normalno kretanje.

Krenuvši od pramca vidi se praktičnost svakog detalja. Primorka je nastala kao uspješna kopija pasara Kvarnerskog zaljeva uz minimalna usavršavanja, prvenstveno nadgrađa, dok je korito dobrim dijelom ostalo nepromijenjeno. Obli pramac plovila nudi dovoljno prostora za kretanje, rad s ribolovnim alatima, i za vez brodice.

Manja masa i dužina kod neopterećenog plovila rezultira ukapanjem pramca prilikom ulaska na plovilo. Razmještaj palubne opreme je takav da ne smeta kretanju. Bitve su maksimalno izbačene na rub plovila pod vertikalu ogradice. Jedna od često korištenih kombinacija je postavljanje centralno postavljene stup bitve na sredini pramca. Ovdje ja stup bitva pomaknuta maksimalno naprijed radi dobivanja slobodne površine pramca.

Zbog valjanja plovila pramčanu ogradicu ne bi trebalo micati s popisa opreme, kao ni špirun, preko kojeg se lakše ulazi i izlazi sa plovila. Koloturnik za pramčano sidro na špirunu drugi je razlog njegove praktičnosti. Spremište za sidro i konope, koje je nadohvat ruke, nije postavljeno reda radi. Njegov volumen je bez ograničenja dovoljan za sidra i konope, a mjesta bi se našlo i za odlaganje još poneke sitnice. Poklopac spremišta je uzdignut od palube plovila, a za sigurnost sadržaja brine bravica koju je zbog stalne izloženosti kiši i suncu bilo potrebno nekoliko puta mijenjati. Rješenje bravice s lokotom koji je lakši za skidanje kada bravica "zapeče" ima nedostatak da predstavlja opasnost za bose noge. Stajanje na pramcu, što je najviše izraženo u mirovanju, npr. na sidru kada ima malo mora, iziskuje malo spretnosti. U prolazu prema kokpitu vrlo bi se teško kretali bez pomoći rukohvata na krovu kabine i natkabine. Rukohvat na krovu kabine može poslužiti i za pridržavanje kod sjedenja na krovu kabine, a koristi se i za pridržavanje te kao graničnik protiv padanja odloženog ribolovnog pribora ili slično. Naginjanje na stranu kojom se prolazi stvar je na koju se treba naviknuti. Najosjetljiviji dio u komunikaciji je u ravnini natkabine gdje je potrebno maksimalno vrijeme privikavanja. Ovo može biti malo nezgodno kada su na brodici s nama i mala djeca plovilu, koja ne bi smjela sama prolaziti bočnim prolazima bez prisustva i nadzora odraslih.

Krov natkabine je dodatno proširen na obodu radi okapnice, koja sprečava curenje kišnih kapi po prozorima i osigurava djelomičnu zaštitu od sunca. Vlasniku plovila ovo nije prvo plovilo ovoga tipa, tako da je mali krovni prozor rješenje bez kojega, po njegovu mišljenju ova barka ne plovi! Prozor je manjih dimenzija i služi samo kao otvor za ventilaciju kormilarskog mjesta. Budući da je krov natkabine dostatnih dimenzija postavljanje krovnog solarnog panela za napajanje električnih potrošača ne bi predstavljao nikakav problem. Inače, na krovu je uz krovni prozor smješteno štapno (jarbolno) bijelo navigacijsko svjetlo.

Vlasnik plovila je radi zaštite prostora kokpita od atmosferskih utjecaja dodao tendu, tako da je kokpit zapravo poluzatvorenog tipa, što je posebno praktično kod višednevnih tura. Silazak s palube u kokpit iziskuje također malo spretnosti zbog male visine krova natkabine, te rukohvata na bočnim stranicama kokpita. Postavljanjem rukohvata u kokpitu, osim za pridržavanje praktično je i za vezivanje bokobrana. Dodavanje krmene platforme sa stepenicama od inoks konstrukcije u kombinaciji s letvicama dobro je kako za ulazak i izlazak iz mora tako i za pranje posuđa i ostalo. Sužavanje plovila u krmenom dijelu ograničava prostor tako da se vlasnik, uz standardno bočne klupice odlučio i na postavljanje sklopivog stolića. Stolić se jednim dijelom oslanja na unutarnju stranu krmenog zrcala, a drugom na sklopivu nogu. Kad se ne koristi, stolić se lako sklapa i sprema bočno od upravljačkog mjesta.

Klupice u kokpitu su uzdužno obložene letvicama, a dodatkom podnice klupice se mogu pretvoriti u dodatni dječji ležaj. Velika bočna spremišta nalaze se pod klupicama i krmenom zrcalu, gdje je i osovina kormila, te dodatak za argolu. Mali poklopac u podnici kokpita je jedino mjesto za pristup osovinskom vodu i dvama akumulatorima, što je dobro za brzi pregled.

Bočno u stranicama smješteni su spremnici od inoksa za naftu (60 litara) i vodu (100 litara). Ulijevanje vode i nafte vrši se kroz uljevne otvore na palubi, u ravnini kormilarnice. Neugodni mirisi nafte na taj način kod ulijevanja ostaju vani, lako se operu te ne ulaze u putnički prostor.

Pod krovom natkabine s jedne je strane smještena kuhinjica, a s druge upravljačko mjesto. Kako je kuhinjica rađena po mjeri, tako je i prostor maksimalno iskorišten. Tekuća voda, plinsko kuhalo s plinskom bocom u ormariću i mala ostava za namirnice, potpuno su zaštićeni kada se zatvore poklopcem, i tada se kuhinjica pretvaraju u bočnu klupicu, odnosno radnu površinu.

Skiperska stolica je tijesno smještena i ne dozvoljava previše slobodno okretanje. Jedno od rješenja je bočno sjedenje, s nogama na poklopcu motora. Pomoć plovidbi je mali autopilot za duže ture. Da bi spriječio slobodne procjene broja sati rada motora, vlasnik je ugradio taho motora, što nismo vidjeli ni na mnogo većim i novijim plovila i motorima.

Krov kabine u kokpitu je s obje strane prolaza u kabinu iskorišten za policu, s profiliranim graničnikom protiv padanja stvari. Postavljanje motora na ulaz u kabinski dio jedino je rješenje kod Primorke s unutarnjim motorom. Ugrađeni motor je Torpedo od 18 KS, s klasičnom brodskom kopčom, s odvojenim polugama gasa i kopče motora. Motor je izravno hlađen morem, a za kontrolu protočnosti mora postoji posudica s filtrom smještena pored motora.

Nedostatak tvorničkih poklopaca motora je nemogućnost pristupa svim dijelovima motora, zbog čega je vlasnik u vlastitoj radinosti napravio poklopac motora koji se skida sve do razine podnice u kokpitu, što je puno praktičnija varijanta. Motorni prostor se dodatno prozračuje i hladi kroz bočne stranice kroz koje je povezan s otvorima za ventilaciju. Ulazak u kabinski dio vodi preko poklopca motora. Izveden je s dvije stepenice obložene letvicama protiv klizanja. Mala kabina je dovoljno velika za ne pretjerani komfor manje obitelji. Kabinski prostor je maksimalno spušten, a stajanje u kabini je moguće samo u dijelu ulaza. Upravo su tu smješteni s jedne strane brodski hladnjak, a s druge ormarić s radnom plohom. Uz hladnjak kapaciteta 50 litara, stao je i mali ormarić. Odvođenje topline i opstrujavanje zraka potrebnog za rad hladnjaka izvedeno je također kroz bočne stranice, kroz koje se odvodi i toplina motora.

Miran i tih rad motora ipak se malo osjeti u kabini, ali neugodnih mirisa i vlage nema. Ormarić s lijeve strane kabine uz spremišta u podnicama ležaja služi kao prostor za odlaganje robe i stvari potrebnih za boravak na moru.

Ležaj u kabini prima dvije odrasle osobe i dijete. Kod ovakvih plovila dužina ležaja se radi po mjeri, odnosno visini vlasnika ili vlasnice, a može se povećavati na račun ormarića i hladnjaka, tako da ni oni duži, ako se odluče za ovakvo plovilo neće ostati "uskraćeni". Dobra ventilacija i suh prostor ispod podnice, rješenje su za ugodan životni prostor i odstranjivanje neugodnih mirisa, što je kod ovog plovila riješeno kvalitetno. Kondenzacija zbog razlike u temperaturi dovodi do stvaranja truljenja unutarnjih oplata, koja je ovdje izvedena od podne obloge (tapison). Redovito mijenjanje obloge jedini je način održavanja zadovoljavajuće razine komfora. To najbolje znaju vlasnici takvih ili sličnih plovila.

Recept dugovječnosti plovila iz Kvarnerplastikinih proizvodnih hala baziran je na tradiciji i iskustvu u proizvodnji, te količini i kvaliteti utrošenog materijala. Debljina slojeva bila je propisana i u proizvodnom procesu se pridržavalo potrebnog broja laminiranih slojeva. Kvaliteta završnog sloja testirane brodice Adria 630 je na razini puno mlađih plovila. Plovilo je proizvedeno 1988., a godinu dana kasnije i porinuto u more. Godine izlaganja suncu i moru ostavile su mali trag na oplati plovila i brodskim prozorima. Iako nije u dramatično, oplatu i prozore bi bilo dobro obnoviti i zamijeniti.

Primorki je sve manje i pomalo ustupaju svoje mjesto novijim, modernijim, bržim i komfornijim modelima. Ali nikad se ne zna, možda će se jednog dana osim brzine i komfora tražiti i pouzdanost i tradicija. Čuda su, kažu, moguća.