1. Tradicijske barke

Puna idra jezerskoga vitra

Često pitanje: - Zašto plovimo sportsku disciplinu transportnim brodovima? - ima jednostavan odgovor: - Ma tko to kaže da su ti naši brodovi obični transporteri!? Jezera su pokazala da to što gajeta s latinskin idrom po svojoj formi možda i jest stari brod, ne znači da ona u pravim rukama ne može zajedriti i po jakom vjetru, i učas se od stare barke pretvoriti u pravu jurilicu

U jezerima na otoku Murteru organizira se niz maritimnih manifestacija koje završavaju predzadnju nedjelju u srpnju regatom tradicijskih brodova. Kroz nekoliko godina Udruga južnje strane strpljivo je gradila svoj ugled. Svake godine su napredovali, a ove su godine dobili zadnju komponentu potrebnu kojom su dostigli status uglednog maritimnog događaja. Plovidba je bila odlična, pače vrhunska. Najprije su prije 5-6 godina izgradili gajetu "Mati Jezerka" koja je postala majka njihovog uspjeha. Entuzijastičnim naporima stvorili su respektabilnu flotu, što novogradnjama što obnovama. Odlazili su prijateljima u posjete, a oni im uzvraćali. Na prvoj regati su iskazali poštovanje gostima koji su došli ploviti. Pjesmom su osvojili mnoge moreplovce, a odmah su pokazali kako znaju i kako hoće spremati odličnu hranu. Najbolju tunu na Jadranu jeo sam kod njih.

Opuštena atmosfera, kakva je inače u Jezerima, ove godine je uljuljkala sudionike. Samo neki su shvatili da je vjetar jak i pripremili se: uzeli odgovarajuću posadu, skratili ili uzeli manje jedro. Ostali su tek na startu shvatili da "ima vitra". Brodovi su jurnuli brže nego motorom i dostizali brzine veće no što mogu motorom. U prvih sto metara more se već pjenilo pred provom. Metež i zgužvana jedra pokazuju silinu vjetra i iznenađenja. Nekoliko ih se, na sreću, jedva izvuklo s granice prevrtanja. Do otočića Maslinjaka udaljenog oko jedne milje prvi su došli za petnaestak minuta! Brzina od 4-5 milja je za većinu ovih barki i više nego respektabilna.

Stabilno jedrenje prepozna se po ravnomjerno i glatko razvijenom jedru bez ikakvih brazdi, a svi brodovi su u sličnom položaju. Takva slika dostignuta je tek kod samog Maslinjaka. Do tada su brodovi izgledali gore nego rogovi u vreći, a svako malo poneki se naginjao ploveći na rubu incidenta i duboko se naginjući na jedan pa na drugi bok. Iza otočića opet nevolje: jedni su ušli u bonacu zavjetrine dok su drugi, široko obilazeći otočić, uhvatili vjetar i snažno jurnuli "u vitar". Jedna lantina je pukla, nekoliko jedara je rasparano ili napuklo, bilo je i onih koji su pali u more, pucala su vesla i mezomarineri, a na kraju su baš svi bili mokri. Žestoka plovidba natjerala je mnoge na odustajanje. Od četrdesetak brodova tek ih je petnaestak propisno završilo plovidbu. Dosta teško jedrenje najbolje se pamti kada prođe i ostane osjećaj adrenalinom obogaćenog događaja.

Često pitanje: - Zašto plovimo sportsku disciplinu transportnim brodovima? - ima jednostavan odgovor: - Ma tko to kaže da su ti naši brodovi obični transporteri!?-

Ne tako davno, bez motora, bez navigacije, bez prognoze, kratkoročne i dugoročne, kada se na more moralo ići da bi se opstalo, jedino sredstvo sigurnosti bili su dobra luka i vještina jedrenja. Bijeg pred olujom tražio je najviše vještine. Otići prije ili stići na vrijeme da bi se sačuvalo i brod i glavu danas se zove ekstremni sport. U jednom vrlo blagom obliku tako je izgledala je ova peta Lantina. Iznenađeni ljudi plovili su najbolje što su mogli i znali. Nitko se, srećom, nije potopio, iako se ne može reći da za to nije bilo dosta prilika. To je bilo pravo tradicijsko jedrenje, onakvo kako je jedan od pokretača Latinskog idra na Murteru, profesor Vladimir Skračić, opisao:

- Svijet latinskog idra nije ni brod ni jedro, ni regata ni turistička fešta... Latinsko idro je podsjetnik na jedan način života, na jedan izniman prostor, na jedan duhovni svijet i njegovo postojanje. Latinsko idro je sinteza svih djelatnosti i postupaka, svih znanja i obrta, svih pomorskih vještina i iskušenja, stanja duha i vjerovanja, svega što se plelo po ovom čudesnom akvatoriju. A u ishodištu svega toga stajao je brod. On je bio taj oko kojega se sve vrtjelo. Ništa na ovoj neobičnoj točki Jadrana nije bilo moguće bez njega i njegova jedra. Kao i u knjizi Postanka: sve je bilo brod i sve je po njemu postalo. Mi smo on sam. Latinsko idro - to smo mi! -